Boziji poslanici

Essellamu alejkum ve rahmetullah i dobro dosli u seriju kazivanja o vjerovjesnicima i njihovim narodima. Allah dz.s. u Knjizi Mudroj, nakon EUZU BILLAHI MINES-SEJTANIR-RADZIM, veli:

Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepsim dogadajima kazujemo iako prije njega nisi doista nista znao. (Jusuf, 3.)
I Uzviseni kaze:
Ispricat cemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. ( Al-Kahf, 13.)
I kaze:
Zato kazuj dogadaje da bi oni razmislili. (Al-'Araf, 176.)
Ovi ajeti ukazuju na vaznost kur'anskih kazivanja i ukazuju na kur'anski, bozanski, istinski koncept cvrstine Poslanika i onih koji ce doci poslije njega, ne bi li oni razmisljali i pouku uzeli iz tih kazivanja. Allah, dz.s. nam je u Kur'anu Mudrom spomenuo mnoga kazivanja o poslanicima. Neka od tih kazivanja su detaljna, a neka su sazeta. Imenom je spomenuo 25 poslanika. Imena su im spomenuta u vise ajeta casnih od kojih su i rijeci Allaha, dz.s. :

To su dokazi nasi koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vise stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudar i Sveznajuci.
I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo -a Nuha smo jos prije uputili - od potomaka njegovih Davuda. i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna -eto, tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine,i Zekerijjaa, i Jahjaa, i îsaa, i Il'jasa -svi oni su bili dobri -
i Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta - svima smo prednost nad svijetom ostalim dali. (Al-An'am,83-86.)


I sve ove vijesti, koje ti o pojedinim dogadajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje ucvrstimo. I u ovima dosla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. (Hud, 1 20.)
Dakle, cilj kut'anskih kazivanja je da ucvrsti srce Poslanika i razdvoji istinu od neistine. U kazivanjima je ispravka mnogih neistina o historiji Ijudi, neistina koje smo naslijedili i koje su Ijudi prihvatili. Kur'an dolazi da popravi te historijske neistine, da uzvisi Istinu, kao i da opomene vjernike.
Uzviseni veli:
Neke od tih poslanika odlikovali smo vise nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vise stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Dzibrilom ga podrzali.
Da je Allah htio, ne bi se medusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi vec dosli, ali oni su se razisli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi medusobno ubijali, ali Allah radi ono sto On zeli. (Al-Baqara, 253.)
I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. (Gafir, 78)
Ova kazivanja u Allahovoj Knjizi su ibret, opomena i savjet onima koji razum imaju, kako bi o njima dobro razmislili, Allah, al, kaze:
O kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmisljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i putokaz je i milost narodakoji vjeruje. (Yusuf, 111.)
Poslanici, neka je Allahov selam na njih, kandilji su upute, oni su uzoriivode:
Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. (Al-An'am, 90.)Allah, dz.s. ih je konstantno slao. Od pocetka stvaranja smjenjivali su se resuli-vjerovjesnici i nebijji-poslanici. U hadisima Allahovog Vjerovejsnika, p&, se kaze kako je broj resula veci od tri stotine, a nebijja od sto dvadeset cetiri hiljade.Tako bi narodu Benu Israila svaki put kad bi umro poslanik, bio poslan drugi poslanik. Nije bilo vremena (perioda) u kojem nije bilo poslanika. Desavalo se da u jednom vremenu, jednom narodu, budu poslana dva - tri poslanika.
Allah, dz.s. ih je slao da izbave covjecanstvo. Kad god bi covjecanstvo zastranilo, slati su poslanici da izbave covjecanstvo i usmjere putanju njegovog kretanja. Podnijeli su ezijet, podnijeli su teske patnje na putu da'veta poziva Allahu dz.s.
Ulozili su ttud i sttpljivi bili samo zato da bi dostavili poruku tacno onako kako im je to Allah dz.s naredio. Njihovo postojanje je hakk-istina i potreba covjecanstva. Allah dz.s. nije ostavio Ijude bez opomene, kako mu niko ne bi mogao prigovoriti na Sudnjem danu rijecima:
I to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nista nismo znali." (Al-A'raf, 172.)
Uvijek je svakom ummetu dolazio nezir- onaj koji ih je opominjao:
A nije bilo naroda kome nije dosao onaj koji ga je opominjao.
(Fatir24.)

Svakom ummetu je dolazio opominjac kako ne bi mogli Allahu prigovoriti da nisu culi ili znali za Njegovu objavu i Serijat. Ova kazivanja se odlikuju time da su to stvarna kasyvanja o necemu sto se uistinu dogodilo. Nisu to nikakve iluzije, izmisljotine, légende, ona su stvarnost koju je covjecanstvo zivjelo u razlicitim vremenima. Odlikuju se time da su ta kazivanja poucna. Nije to kazivanje radi zabave i dangube, nego su to kazivanja prepuna pouke i dubokih znacenja, kako bismo mi, koji smo dosli poslije njih, isli putem poslanika i ne ponavljali greske na kojima su posrnuli prijasnji narodi.
Kada dobro proucimo ova kazivanja zakljucitcemo kako su ona zapravo osovina historije - covjecanstva. Cjelokupna historija covjecanstva se okrece oko poslanika. Naravno, vladariivojskovode su ostavili ogroman utjecaj na cjelokupni ishod Ijudske historije, ali pecat, usmjerenje i utjecaj koji su ostavili poslanici na historiju covjecanstva je jaci i jasniji od bilo kojeg drugog utjecaja. Neces razumjeti historiju covjecanstva bez poznavanja historije Bozijih poslanika, alejhimu sselam.
Sve do dana danasnieg, sukobi koji se vode na dunjaluku su ratovi Istine i neistine, sukobi sljedbenika i neprijatelja poslanika, neka je Allahov mir na njih. Takoder eu ti reci: neces ispravno moci razumjeti znacenje Kur'ana sve dok ne budes razumio kazivanja o poslanicima. Koliko samo ajeta i ajeta govori o poslanicima. Ako ne znas pozadinu kazivanja koja se spominju u ajetima, bit ce ti skrivena mnoga znacenja.

Koliko puta je spomenut Adem a.s. u Kur' anu, a koliko puta Nuh a.s. Koliko puta u Kur' anu je spomenuto kazivarije o Musau a.s. i njegovom narodu, o Faraonu sa Musaom a.s. Na vise od 70 mjesta ! Ne 70 ajeta, nego sedamdeset puta Allah dz.s. iznova zapocinje kazivanje o Musa a.s. svaki put toliko i toliko ajeta, deseci ajeta. Koliko sura je nazvano imenima poslanika! Onaj ko ne poznaje kazivanja o poslanicima, nezna veliki dio Kur'ana!
Mi govorimo o poslanicima kako bismo se upoznali sa metodom pozivanja poslanika u islam. Mi zelimo biti oni koji pozivaju Allahu dz.s. naredzivati dobro, a zabranjivati zlo. Ako zelimo hoditi ispravnim putem, moramo imati uzor i vodzu za kojim cemo ici. Najbolji uzor je nas Resul s.a.v.s.
Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor. (Ahzab, 21 .)
A najbolji uzor poslije Poslanika s.a.v.s. su Boziji poslanici, alejhimusselam. Svakako, mi u ashabima i dobrim prethodnicima imamo divan uzor, ali oni dolaze poslije resula i nebijja.
Mjesto ashaba, radijallahu anhum, ma koliko bilo ne moze dostici polozaj koji Boziji poslanici imaju kod Allaha dz.s. Kazivanja o Bozijim poslanicima su do nas dosla putem Kur'ani-Kerima i Sire -zivotopisa Muhammeda s.a.v.s. putem povijesnih izvora medu kojima su najznacajniji: Kasasul-enbija od Ibn Kesira, Historija Taberija,
Ibn Esira, El- Bidaje ven-nihaje, i to su najznacajnija djela koja sam koristio u ovim kazivanjima.
Ono sto sam ja ucinio je sljedece: Citajuci ta djela, zapazio sam kako oni prenose od drugih. Provjerio sam te navode. Nisam uvrstio israilijate, niti daif (slabe) hadise. Oslanjao sam se na sahih-hadise i na tefsir velikana ove znanosti u komentaru ajeta koji govore o poslanicima. Posebno sam se obracao na tefsire Ibn Abbasa, Ibn Kesira i Ibn Décrira. To su izvori iz kojih sam crpio informacije u ovoj seriji kazivanja o poslanicima.
Zbog znacaja ovih kazivanja, koja su davno napisana, od kojih su neka prevedena na bosanski jezik, ali i zbog cinjenice da mi islamsko stivo malo citamo, nedovoljno razmisljamo i slabo pouku primamo, zbog nase djece koju vidim da vrlo slabo poznaju poslanike, gotovo da ih ni nabrojati ne znaju, a sve na racun kojekakvih serija i besposlica. Dok drugi narodi na mitovima odgajaju djecu, dotle mi, muslimani, jedini legitimni nasljednici Bozijih poslanika i njihovog poziva La ilahe illallah, nedovoljno znamo i poducavamo poslanicima.
Zbog toga odlucih, uz Allahovu pomoc, sabrati i jos jednom ispricati Kazivanja o Bozijim poslanicima i njihovim narodima drevnim, i ponuditi ih na jedan nov, drugaciji nacin, kao jos jedno citanje pouka kazivanja o poslanicima. Molim Uzvisenog Allaha dz.s.da primi moj trud, a divan li je On Pomagac, Allah najbolje zna svacije namjere.
U kazivanjima eu se drzati:
-Onoga sto je bilo,
-Onoga u cemu je pouka za nas.
Da spomenem i nekoliko stvari vezanih za sve Bozije poslanike:
-Poslanstvo je poklon, dar Gospodara svjetova:
Allah milost Svoju daje kome On hoce. (Bekare, 105.)
Poslanstvo se ne stice nasljedstvom, trudom, ibadetom, silom, nego: poslanike Allah odabira. Ako Allah dz.s. nije podjelu nafake prepustio Ijudima nego je On sobom podijelio, kako bi onda podjelu poslanstva prepustio prohtjevima Ijudi.
-Poslanici su najodabratiiji Ijudi. Poslanici su Ijudi poput nas, vjerovanje (iman) ih je uzdiglo na tako visoke stepene (deredze).
Svi poslanici su pozivali Ijude jednoj akidi (vjerovanju) putem razlicitih vjerozakona (serijata). Svi poslanici su imali zajednicka svojstva: sidk (iskrenost), emanet (povjerljivost), teblig (tacnost u dostavi objave), fetanet (ostroumnost), 'ismet (nepogresivost), rudzulijjet (svi poslanici su bili muskog spola).
-Poslije Muhammeda s.a.v.s. nema vise spustanja objave niti slanja poslanika, ali iza njega je ostao Seriât - Allahov zakon, bogobojazni ucenjaci, i naslijede prijasnjih naroda i poslanika. Ovaj ciklus kazivanja o Bozijim poslanicima, alejhimusselam, obuhvata period od pocetka stvaranjapa sve do posljednjeg Bozijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. dakle, zakljucno sa kazivanjem o Isau a.s. Kazivanje o Muhammedu. Mît, je cjelina za sebe i ovaj put nece biti predmetom kazivanja.
Allah dz.s. kazujuci o Bozijim poslanicima i njihovim narodima veli:
Ispricat cemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. (El Kehf, 13.)
"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an. (Taha, 99.)

 

 POCETAK STVARANJA I VRIJEME PRIJE ADEMA A.S.

Pa, pocnimo kazivanjem od samog pocetka. Pocnimo sa onim sto je bilo prije poslanika. I prije stvaranja nebesa.
Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. (Zumer, 62.)
U sest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, a zatim se na Ars postavio; On zna sta u zemlju ulazi i sta iz nje izlazi i sta s neba silazi i sta se prema njemu dize, On je s varna gdje god bili, i sve sto radite Allah vidi. (El Hadid, 4.)On je u sest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio. (Hud, 7.)
Imam Ahmed, rahimehullah, prenosi da je Ebu Ruzejn Rekit ibn Amir el-Ukajliupitao:
-Allahov Poslanice, gdje je bio nas Gospodar prije nego je stvorio nebesa i Zemlju?
Poslanik mu rece:
-Upraznini, nicemu i tami. Iznad Njega praznina i ispod Njega praznina,zatim stvori Prijesto (Ars) na vodi. I to je pocetak stvaranja.
U drugom hadisu, kojeg biljeze imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i drugi od Ubejd ibn Samita, Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao:
Zaista,prvo sto je Allah stvorio bilo je pero. Zatim mu Allah rece: Pisi! U tom momentu bi napisano sve ono sto ce se dogoditi do Sudnjeg dana. (Àhmedov Musned, hadis 21 647.)
To je Allahovo znanje koje zapisa pero, Njegovom naredbom, svega onoga sto ce se desiti do Dana sudnjega. U hadisu, kojeg biljezi imam Muslim i koji je misljenje vecine uleme po ovom pitanju sta je prvo stvoreno se kaze:
Abdullah ibn Amr ibn As r.a. kaze: -Cuo sam Resulullaha s.a.v.s. da je rekao:
Zapisao je Allah dz.s. sudbine stvorenja prije nego je stvorio nebesa i Zemlju na pedesethiljada godina, a Njegov prijesto je na vodi bio. (Muslim, hadis 6694.)
Dakle, prvo Ars na vodi, a potom kalem pero, pa tek onda postase nebesa i Zemlja. Kad se kaze: prvo sto je stvorio je pero, misli se prvo sto je od stvorenja stvorio. Buhari biljezi od Imran ibn Husajna: Allahovom Poslaniku, Me, je dosla delegacija iz Jemena, pa murekose:
-Dosli smo da naucimo o vjeri i da te pitamo o pocetku stvaranja. Poslanik im rece:
Bio je Allah i nista prije njega bilo nije ,Ars muje bio na vodi. Zatim je stvorio nebesa i Zemlju. (Buhari, hadis 6868.)
Dakle, na pocetku je bio Ars na vodi pa pero kojim je sve napisano. Dio uleme veli kako je odmah poslije pera stvoren Levhi Mahfuz, Knjiga sudbine u kojoj su zapisane sve odredbe do Sudnjeg dana, a potom su stvoreni nebesa i Zemlja i druga stvorenja. O redoslijedu stvaranja ostalih stvorenja u svijetu nebesa i Zemlje postoje brojna misljenja uleme.
Imam Ahmed i imam Muslim biljeze od Ebu Hurejre tijeci: -Uzeo me je za ruku Resulullah s.a.v.s. rekao mi:
Allah je stvorio prasinu u subotu, a brda je stvorio u nedelju, drvo je stvorio u ponedjeljak, a ezijet, bolest, patnju u utorak, svjetlost je stvorio u srijedu, zivotinje je razasuo cetvrtkom, a.Adema je stvorio u petak poslije ikindije.
Posljednje stvorenje koje je stvoreno je covjek. I vidi se odlika u prednostima koje je Allah dao covjeku. Nema tu nikakve evolucije! Nego, stvari su tako stvorene. Zadnji je stvoren Adem, otac covjecanstva. U posljednjem sahatu petka, izmedu ikindije i aksama.
Napomena: Vrlo vazno je poznavati korijene, pocetke stvari. Cesto kad se ne mozemo sporazumjeti, kazemo: cekaj malo, hajdemo iz pocetka! Ovo su precizna pitanja. Oprez! Nazalost, postoje oni koji lupaju gluposti i lazu na Allaha; govoreci za Njega: te bitak, lahut, gradacija... To su samo zabune izgubljenih. Ovo je odgovor na Ijudsko pitanje kako smo stvoreni. Ali isto tako korisno je da se zna da cemo biti pitani za djela nmogo vise nego za znanje. Da nas Allah sacuva znanja koja ne prate djela.
Prije nego je Allah stvorio covjeka, stvori meleke, alejhimusselam:
Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki velicaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su za Zemlji. - Allah je, zaista, taj koji prasta i koji je milostiv. (As-Sura,5.)
U sahih-hadisu od Resulullaha s.a.v.s. se biljezi :
Meleki su stvoreni od sijetlosti, dzini od vatre, a ljudi od onoga kako vam je opisano. (Muslim, hadis 7439.)
Nakon meleka su stvoreni dzini. Brojni ajeti i hadisi o tome govore. Allah dz.s. kaze:
...a dzinne je stvorio (Allah) od plamene vatre. (Er-Rahman, 15.)
Iblis je bio jedan od dzina. Da ne bi bilo nejasnoca o tome od cega je Iblis stvoren i ko je bio, Allah dz.s. kaze:
Svi osim Iblisa, koji je jedan od dzina bio. (Al-Kahf, 50.)
Nije bio jedan od meleka. Hasan el-Basri kaze: Iblis iiije ni koliko teptaj oka jedan od meleka bio. Nikad melek bio nije! Nego od dzina. I sam Iblis kaze: "Od vatre si me stvorio". A znamo da su meleki stvoreni od nura - svjetla.
Ibnu Abbas i Ibnu Orner kazu:
"Bili su dzini na zemlji dvije hiljade godina prije Adema pa su na njoj nered napravili zbog kojeg im Allah posla vojsku meleka, koja ih na morska ostrva protjera."
Na Zemlji, na kojoj mi zivimo, dvije hiljade godina prije Adema su se sukobili dzini, pa su protjerani. I danas, centri moci dzina se nalaze na morima i po otocima okeana. Mnogo hadisa govori da Iblis, Allah ga prokleo, ima svoje carstvo dzina i svoj prijesto na moru. Sve je to bilo prije stvaranja Adema a.s.

hazreti ADEM a.s.

Allah dz.s. kaze:

Ljude i dzinne sam stvorio da me obozavaju. (Az-Zarijat, 56.)
Zbog cega je Allah dz.s. stvorio naseg oca Adema i nas? Zasto? Da Mu robujemo! Allahu ne treba nas ibadet. On je Ganijj Bogat od toga. Mi smo kod Allaha fukara, a On je Neovisan i Hvale dostojan.
Ali Allah ima lijepa svojstva (sifate) i lijepa imena, voli da se tragovi Njegovih svojstava vide, da se vide tragovi Njegova rahmeta, moci, mudrosti, zato je stvorio stvorenja da se vidi Njegov rahmet, Njegovo znanje i moc. Da bi se to pokazalo, stvori stvorenja, iako ta stvorenja Njemu ne trebaju. Da covjek shvati koliko je, u odnosu na Allaha, malehan.
Kazivanje o Ademu pocinje prije njegovog stvaranja. Pocinje velicanstvenim nebeskim dijalogom izmedu Gospodara dz.s. i meleka:
A kada Gospodar tvoj rece melekima:
"Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!" (Al-Baqara, 30.)
Halifa je namjesnik, zamjenik, upravitelj. Ebu-Beker je halifa Bozijeg poslanika, zamijenio ga je poslije njegove smrti. A Allah, koji je Uzvisen od bilo kakvog poredenja, htjede postaviti na Zemlji namjesnika koji ce Njegov Serijat na Zemlji provoditi.
On vas od Zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se. (Hud, 61.)
Dzini su manje vrijedni i manje pametna stvorenja od Ijudi da bi bili namjesnici na Zemlji. Uléma o dzinima kaze: "Najpametniji od njih je na razini intelekta desetogodisnjeg djeteta."
Covjeka je Allah stvorio u najljepsem obliku i u njega udahnuo dio Svoga ruha (duha). Meleki upitase:
Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv prolijevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. On rece: "Jaznam ono sto vi neznate." (Al-Baqara, 30.)
Kako su meleki znali da ce Adem i njegovi potomci nered ciniti i krv prolijevati? Nisu oni to izrekli u obliku prigovora, nisu ne daj Boze. Meleki nikad i nijednog trena nisu Allahu neposlusni, oni su plemenita stvorenja.
Koji se onome sto im Allah zapovjedi nece opirati , i koji ce ono sto im se naredi izvrsiti. (At-Tahrim, 6.)
To su rekli u vidu trazenja pojasnjenja. Pitaju nakon sto su vidjeli sta su dzini napravili na Zemlji. Allah je stvorio dzine i dao im slobodu izbora pa su nered zemljom provodili, a sad ce stvoriti drugo stvorenje, koje ce mozda kao i dzin, nevaljalo biti; nered ciniti i krv prolijevati. To je znacenje ajeta.
Meleki su se pobojali da nisu sta propustili u ibadetu prema Allahu dz.s. htjeli su da pitaju: Jesmo li mi propust ucinili pa Ti, Gospodaru nas, stvaras drugo stvorenje! Zato su rekli: A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, stujemo. Jesmo li mi sta pogrijesili u tesbihu i hvaljenju Tebe pa Ti stvaras drugo stvorenje? Pitanje je postavljeno iz dva dijela:
-Hoces li stvoriti stvorenje koje ce nered ciniti kao sto je dzin nered cinio?
-Jesmo li mi zgrijesili pa, pored nas, hoces stvoriti drugo stvorenje?
Allah dz.s. je odgovorio: "Ja znam ono sto vi ne znate." Ovdje su meleki medusobno razgovarali. Zakljucili su - Neka nas Gospodar stvori sta hoce:
Nece stvoriti stvorenje a da mi ne budemo plemenitiji i pametniji od njega.
Vidjeli su stvorenja: nebesa, Zemlju, vjetar, dzine, rijeke, zivotinje i znali su da su da oni nisu jedini koji Allaha tesbih ciné i vjerno ispunjavaju zadace i da su oni najplemenitija stvorenja kod Allaha dz.s.
Kad Allah htjede stvoriti Adema a.s. naredi da mu se donese prasine sa zemlje. U hadisu, kojeg biljeze imam Ahmed, Tirmizi, Ibnu Hibban i drugi, stoji:''
Allah je stvorio Adema od saké zemlje sakupljene sa svih strana Zemlje, pa sinovi Ademovi (ljudi) postale poput zemlje. (Ahmedov Musned, hadis 19597.)
Bijel, crn, crven, pored toga, zlocest, dobar, tezak, lahak, veseo, tuzan - kao zemlja. Prkoda i raznolikost Ijudi je iz osnove raznolikosti tla zemaljskog; sa njegovom bojom, prirodom i odlikama. Raznolikost Ijudske prirode je u osnovi plod (rezultat) raznolikosti tla zemaljskog, u pogledu na njegove boje, prirodu i odlike. Stvaranje poce sa tom prasinom. Zatim pokvasi prasinu i ucini je glinom. Zbog toga imamo ajete koji govore da je Adem stvoren od prasine i ajete da je stvoren od gline. U pocetku je bila prasina pa dodata voda pa je postala glina (ilovaca) .
"kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvorit cu covjeka od ilovace."(Sad,71.)
Njih stvaramo od Ijepljive ilovace. (As-Saffat, 11.)

Pogledaj pocasti prema covjeku. U Kur'anu pise :
Onog koga sam Sobom stvorio. (Sad, 75.)
Ono sto sam Ja rukama Svojim stvorio. Allah nije nekog od meleka zaduzio u stvaranju covjeka, nego ga je licno, Sobom stvorio. Nacinio ga je u obliku kipa. Ostavio je ilovacu tako dok nije postala JCaha - crna poput cupa. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog. (Al-Hiqr, 26.)
Dakle nema proturjecja u stvaranju covjeka, od prasine koja je potom postala ilovaca koja je od stajanja postala zemlja ustajala - sve su to faze stvaranja covjeka. Allah dz.s. kaze:
Mi smo stvorili Adema od ilovace, od blata ustajalog, a jos prije smo stvorili dzinne od vatre uzarene. (Al-Hiqr, 26,27.) Ajeti ukazuju na sljedece:
"Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovace stvorio", rece.(Al-Isra',61.)

U drugom ajetu:
Od sasusene ilovace, kao sto je grncarija. (Ar-Rahman,l 4.)
Ovo stvaranje je bilo u posljednjem sahatu petka, dana Allahovog, koji nije kao nasi dani, dan cije se racunanje razlikuje od naseg racunanja. A sto se tice oblika tog kipa, imam Buhari, Ahmed i drugi biljezehadis:
Allah je .stvorio Adema visokog sezdeset lakata, ï od tada je svaka generatija niza i niza sve do sada. (Buhari 3/1210, hadis 3148.)
Ogronino stvorenje bijase covjek. Div, sezdeset arsina visok. U hadisu, kojeg biljezi imam Ahmed,kaze:
Kad je Allah stvorio Adema, prije nego mu je dusu udahnuo, ostavio gaje ne ko vrijeme kipom nepomicnim. (Muslim, hadis 4727.)
Iblis je, cudeci se, obilazio oko kipa; kad je vidio da je unutrasnjost prazna, shvatio je kako se radi o stvorenju kojim je tesko upravljati. Ovaj hadis je potvrda kako dzini nemaju unutrasnju supljinu kao covjek i pojasnjava sta je Iblis cinio Ademu dok je jos kip bio. U drugom hadisu, kojeg biljezi Taberi od Ibn Abbasa, se kaze kako je Allah naredio da mu se donese komad zemlje, pa je tako i ucinjeno. Adem je stvoren od ilovace Ijepljive. Allah, ijfe, ga je Sobom stvorio i ostavio ga, bez duse, tijelom nepomicnim. Iblis bi mu dolazio i nogom bi kip udarao. Kip bi odzvanjao. Meleki su prosli pored kipa bezdusnog, nepomicnog pa se uplasise onog sto vidjese. Najvise se bojao Iblis, prolazio bi pored Adema i udarao ga. On bi odzvanjao kao sto cup odzvanja, Iblis mu je govorio:"Zbog neceg vaznog si stvoren!?"
Zatim bi ulazio na usta Ademova a izlazio na straznjicu, melekima govoreci: "Ne bojte se ovoga,ako ja budem imao vlast nad njim, unistitcu ga, a ako on bude meni nadreden, sigurno eu mu neposlusan biti."
Ovdje pocinje Iblisovo neprijateljstvo spram Adema a.s. Od prvog susreta, od samog pocetka! Potom je Allah udahnuo dusu u Adema, o cemu ajeti govore:
... i kad mu dam lik i u nj udahnem dusu, vi mu se poklonite!"(Al-Hiqr,29.)
Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, azatim rekao: "Budi! i on bi." (Alu'Imran, 59.)
U hadisima se spominju detalji udahnuca duse u Adema a.s. Kad je udahnuta dusa dosla u glavu, Adem kihnu a meleki mu rekose:
-Reci elhamdulillah.
On to izgovori a Allah mu rece:
-Rahimeke Rabbuk -tvoj Gospodar ti se smilovao.
Pogledaj, prije nego je u potpunosti udahnuo dusu, Gospodar se smilovao covjeku.
Kad dusa dode u oci Ademove, poce promatxati dzennetske plodove, a kad dode u trbuh zazeli Adem te plodove. Prije nego je dusa dosla u noge, pohiti Adem plodovima Dzenneta, da ih proba, da jede. Na to se odnose rijeci Uzvisenog: " covjek je brzopletim stvoren".
Uvijek hica, zurba. Prije nego je dusa stigla u noge, pozurio je da okusi plodove.
Kad ga je Allah stvorio potra ga po ledima, te iz njegovih leda izadose potomci Ademovi, koji ce doci do Sudnjeg dana. Ovaj dogadaj poznat kao misak se spominje u brojnim ajetima i hadisima. Biljezi se od Muslim ibn Jesara r.a.da je Orner r.a.upitan o znacenju ajeta:
I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe:
"Zar Ja nisam Gospodar vas?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedocimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nista nismo znali",
ili da ne reknete: "Nasi preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili!" (Al-'Acaf, 172, 173.)

Pa Omer r.a. rece:
-Cuo sam Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
"Doista je Allah stvorio Adema pa ga Svojom desnicom potrao po ledzima i iz njih izvadio sve potomstvo Ademovo do Sudnjeg dana. Potom mu rece: 'Ove sam stvorio za Dvennet i radit ce djela stanovnika Dzenneta, a ove sam stvorio za vatru i raditce djela stanovnika vatre. '"Jedan covjek upita: "Allahov Poslanice , cemu onda sav nas trud, kad je sve odredeno?" Rece: "Zaista Allah dz.s. ako je roba stvorio za Dzenet uputi ga na djela stanovnika Dzenneta sve dok ne umre radeci djela Dzenetlija i uvede ga u Dzenet. A ako je stvorio roba za Dzehennem uputi ga na djela Dzehenemlija sve dok ne umre radeci djela stanovnika Dzehenema. "
Svakom je olaksano ono zbog cega je stvoren.

I tako, subhanallah, vidimo Ijude kako ciné ogromno dobro tako lahko i jednostavno, dok drugi ciné zla od kojih pamet staje. Svakom je olaksano raditi djela zbog kojih je stvoren. To je jedno od znacenja kadera - Allahovog odredenja, sudbine. U konacnom zbiru, covjek je slobodnog izbora za sebe i to je dio dubokog pitanja kadera, o cemu ce, insaAllah, drugi put biti rijeci.
Kad je Allah stvorio Adema i udahnuo dusu u njega, naredi melekima i Iblisu da ucine sedzdu Ademu. Iblis je bio dobri dzin koji do tada nikada nije neposlusan Allahu bio, te ga Allah zbog njegove poslusnosti na nebesima nastani. Allah dz.s. kaze:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!" i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni. "Zasto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" -upita On. "Ja sam bolji od njega; mené si od vatte stvorio, a njega od ilovace" -odgovori on.
"E onda izlazi iz dzenneta" rece On -, "ne prilici ti da u njemu prkosis; izlazi, ti si, zaistaod onih prezrenih!" (Al-'Araf,ll.-13.)
Kako ces se ti oholiti, izlazi! Iblis rece:
"Daj mi vremena do dana njihova ozivljenja!" 'Zamoli on. (Al-'Ataf, 14.)
Da toliko dugo zivi, pa mu Allah rece:
"Daje ti se vremena!" -rece On. (Al-'Araf, 15.)
"E zato si odredio pa sam u zabludu pao" - rece "Kunem se da cu ih na Tvom pravom putu presretati, pa cu im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti da vecina njih nece zahvalnabiti!" (Al-Araf, 16, 17.)
"Izlazi iz njega, pokuden i ponizen!" -rece On. "Tobom i svima onima koji se budu povodli za tobom doista ce Dzehennem napuniti!"(Al-'Ataf,18.)
Brojni su ajeti koji pojasnjavaju i rasclanjuju ovo spomenuto o Iblisovom odbijanju sedzde Ademu a.s. Zbog ogranicenosti vremena i prostora spomenut cemo samo jos sljedece ajete:
I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" -oni se svi, osim Iblisa, poklonise. "Zar da se poklonim onome koga si od ilovace stvorio?" 'rece.
"Reci mi" - rece onda * , "evo ovoga koga si iznad mené uzdigao; ako me ostavis do Smaka svijeta, sigurno eu, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti." "Odlazi"! -rece On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi kazna dzehennemska bitce vam puna kazna." "I zavodi glasom svojim koga mozes i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjesadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obecanja - a sejtan ih samo obmanjuje - ali ti, doista, neces imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljan kao zastitnik! (Al-Isra, 61-65.)
Dakle mnogo ajeta pojasnjava prvi grijeh prema Allahu dz.s.
Prvi koji je direktno odgovorio neposluhom Gospodaru svih svjetova bio je Iblls Prokleti.
Zbog toga ga Allah naziva kafirom - onaj koji nijece, porice i prikriva Allahove blagodati.
Uzrok prvog grijeha bila je oholost, stoga uléma kaze: "Bit svakog grijeha je oholost." Otuda toliki hadisi koji zestoko upozoravaju na problem oholosti:
Nece uci u dzennet onaj u cijem srcu bude koliko trun oholosti. (Muslim, hadis 225.)
Ko se oholi porijeklom, odjecom, djecom, autorn cini srz grijesenja. Otuda Boziji poslanik, kad je cuo ashabe da isticuci svoju pripadnost islamu skandiraju:
'"-O ensarije!,a drugi O muhadziri!,je rekao: "Ostavite se toga, toje crkotina, toje smrad. "
Nacionalizam, regionalizam ili lokalizam je klica svakog zla. Nemoj se oholiti nad radnikom, komsijom, siromahom. Prvi grijeh prema Allahu je proizasao iz oholosti.
Tako je stvoren Adem i tako je bio njegov pocetak.
Adem je stvoren - ucen. Nije bio neznalica, neuk kao sto nas danas uce, kao: "Covjek je lutao zemljom i upoznavao, ucio govoriti, alat koristiti, vatru naloziti." To je besmislica! Adem je stvoren kao jako pametno i obrazovano bice. Pametniji od meleka. O tome nam govore ajetimudri.
Kad je dusa dosla u noge Ademove, Allah dz.s. mu rece:
-Idi onim melekima i reci im: "Esselamu alejkum."
Jezik kojim je govorio Adem je bio arapski. Da, jezik meleka i stanovnika Dzenneta. Arapski! Ode i rece im:
-Esselamu alejkum! Odgovorise:
-Ve alejke sselam ve rahmetullah! Allah mu rece:
-Ovo je tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.
Selamom se selamimo i ponosimo jer time bastinimo Allahov pozdrav Ijudima od vremena stvaranja covjeka. Selam znaci mir i spas, zaista su cudni oni koji ga se stide!
I pouci On Adema nazivima svih stvari. (Al-Baqara, 31 .)
Stvoren je i zna nazive svih stvari i cemu sluze. Cemu ga je poducio? Mufesski, posebno Ibnu Abbas, kazu: "Ovo je zivotinja, ovo ptica, ovo drvo, ovo je more" - tako spominje Ibnu Abbas. Allah dz.s. ga je poducio nazivima svih stvari na nebesima i Zemlji. Koje je to znanje!!! Ima li danas insana da toliko zna?! Nema! Ljudi otkriju neke nove zivotinje i ne znaju kako biih nazvali.
Adem je znao imena svih stvari. Allah ga je poducio svim prvim zanatima i uzvisio ga ne samo oblikom i velicinom, nego i intelektom i mudroscu.
I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda îh predoci melekima i rece: "Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"(Al-Baqara,31.)
Kakva je veza istine sa ovim ajetom? Sjecate li se sta su meleki rekli kad su obavijesteni o stvaranju covjeka? Rekli su: Neka stvori kakvo hoce stvorenje, ali nece biti bolje i pametnije od nas. Pa im Allah pokaza da je Adem bolji od njih kad im naredi da mu sedzdu ucine.
Bila je to sedzda pocasti, a ne sedzda robovanja. U ranijim serijatima sedzda pocasti je bila dozvoljena, tako je Jakub a.s. sa sinovima ucinio sedzdu Jusufu a.s. ali je kasnija ta sedzda dokinuta. Ovdje Allah dz.s. hoce melekima dokazati da Adem i bolje zna od njih, da je znaniji i uceniji. Dakle, ako je istina ono sto ste govorili, deder kazite nam nazive
"Hvaljen neka si" -rekose oni '"mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri." (Al-Baqara, 32.) "O Ademe" ' rece On -"kazi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" (Al-Baqara, 33.)
Sta su to krili meleki? Pa rijeci: "Mi smo bolji i uceniji od bilo kojeg stvorenja kojeg Allah stvori."
Obratite paznju, kada citamo o poslanicima, pocinjemo shvatati Kur'an, neces razumjeti Kur'an dok ne budes znao kazivanje o poslanicima.
Potom Allah dz.s. stvori Havu. Nije je odmah nakon stvaranja Adema stvorio, nego je proslo neko vrijeme. Iako je bio u Dzennetu, Adem je osjecao tjeskobu. Sam! Jednog dana dok je Adem spavao, Allah dz.s. uze rebro iz Ademove lijeve strane, tu kost prekri mesom i od nje stvori Havu. O tome Allah dz.s. kaze:
O Ijudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio. (An-Nisa1,1.)
Kad se Adem probudio ugleda zenu kako sjedi pored njega. Upita je:
-Sta si ti?
-Zena.
-Zasto si stvorena?
-Da se uz mené smiris.
Smiraj, zbog toga je stvorena! Meleki ugledase zenu kako razgovara sa Ademom. Vide novo stvorenje. Nije kao on. Htjedose jos jednom ispitati znanje Ademovo. Upitase ga:
-Kako se zove?
-Hava.
-A zasto Hava?
-Zato sto je stvorena od " od neceg zivog."
Od Adema koji je bio ziv.
Biljezi imam Muslim da je Resulullah s.a.v.s. rekao:
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, kadprisustvuje necennt neka samogovori ono sto je korisno, ili neka suti. I lijepo sa zenama postupajte. Zaista je zena stvorena od rebra, a rebro je na vrhu najkrivlje. Ako ga pokusas potpuno ispraviti, puknutce; ako ga ostavis takvog, stalno ce se jos vise iskrivljivati. Lijepo sa zenama postupajte. (Muslim, hadis 6604.)
Znaci u prirodi zene su nepravilnosti. Emocije cesto vladaju razumorn zene. Nemojte ih prisiljavati na ono za sta nisu stvorene, niti ini pustati preko njihove prit ode. Stvorene su takve pa sa njima oprezno. Ako pokusas to ispraviti slomitces je. Ako ostavis, ostatce te emocije, pa ih podnosi. Zato zavrsava hadis: Lijepo sa zenama postupajte.

U sahih-hadisima o Ibrahimovoj zeni Sari se kaze kako je ona bila najljepsa zena na svijetu, poslije Hâve. Dakle, Hava je apsolutno najljepsa, ikad stvorena zena. Potom Iblis poce nagovarati Aderna a.s. To nagovaranje je bilo u Dzennetu. Nakon sto su Adem i Hava, Allahovom voljom, nastanili Dzennet, Gospodar im rece:
I kad rekosmo: "O Ademe, zivite, tï i tvoja zena u Dzennetu i jedite u njemu koliko hocete i odakle god zelite, ali se ovom drvetu ne priblizavajte pa da sami sebi nepravdu ucinite."
(Al-Baqara,35.)
Dzennet prostran kao nebesa i Zemlja. Sve je bilo na raspolaganju i dozvoljeno Ademu i Havi osim jednog drveta. Zivot bez umora, poteskoca i manjkavosti. Savrseni komoditet. Prije nego je sejtan poceo nagovarati Adema, Allah dz.s. upozori Adema rijecima:"
Rekli smo: "Ademe zaista je sejtan tebi i zeni tvojoj neprijatelj, i ne dozvolite da vas izvede iz dzenneta, pa da patnje osjetite."
(Taha,
I u njemu neces ni ogladnjeti ni go biti. (Taha, 118.)
Oni koji kazu kako je insan u pocetku bio bez odjece, pa je naucio napraviti odjecu i obucu - nije tacno. Allah mu je dao odjecu u Dzennetu i dao mu je odjecu na dunjaluku:

Dali smo vam odjecu kojom cete pokrivati stidna mjesta vasa, a i raskosna odjela, ali odjeca bogobojaznosti, to je najbolje.
(Al-'Araf,26.)
Ni Adem ni njegova zena razgolisenost nisu poznavali, od samog pocetka.
U njemu neces ni ozednjeti ni zegu osjetiti. (Taha, 119.)
Potpuno uzivanje. Ovdje je pocelo nagovatanje. Allah dz.s. je dozvolio Iblisu ulazak u Dzennet radi vesvesa nagovaranja. Sejtan ga poce nagovarati. Iz cega se sastojalo to nagovaranje?
Poce mu govoriti kako je bas to drvo koje mu je zabranjeno, ustvari drvo vjecnosti, drvo moci i vlasti.
I sejtan im poce bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i rece: "Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni
bili."(Al-'Araf,20.)
Ako dotaknete drvo, necete vise biti Ijudi, bit cete meleki, bit cete vjecni, ubjedivao ih je sejtan u to.
I zaklinjase im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!" (Al-'Araf, 21.)
Mnogi Ijudi iz sejtanove partije se nama cesto zaklinju kako su oni dobro upucenii kako nam time zèle samo savjet dati.

I na prevaru njih dvoje zavede. (Al-'Araf, 22.)
Pomjeri ih. Zivis u Dzennetu, hej Ademe! Sta hoces!? Ali, subhanallah, ljudski razum je nesavrsen i manjkav.

A kad oni oni drvo okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase.(Al-'Araf, 22.)
Spade odjeca, golisavost se ukaza. Postidjese se Adem i Hava. Stid je u ljudskoj prirodi koja se od Adema,zgrazava razgolisenosti.
I oni po sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. (Al-'Araf, 22.)
Adem je trceci bjezao sa tog mjesta. Allah ga zovnu, kako se u hadisimabiljezi:
"Zar to bjezis od mené, Ademe!" Gdje to mislis da mozes pobjeci?
"Gospodaru, stidim seTebe". (Hiljetul enbija1, 1/254.)
Stidme,ja Rabbi!
Adem je bio vjernik i stid ga je bilo da ga Gospodar njegov vidi razgolisenog, neposlusnog i grijesnog. Prva koja je kusala drvo je Hava. Ona ubijedi Adema da i on proba. Buharija biljezi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Da nije bilo Hâve, nijedna zena ne bi prevarila svoga muza. (Buhari, hadis 3197.)
"Zar vam to drvo nisam zabranio"? ! - zovnu ih Gospodar njihov '"i rekao vam: 'sejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.'"
Kako su postupili Adem i Hava? Jesu li usttrajali u grijehu kao Iblis kad je sedzdu uciniti odbio? Priznali su grijeh i zamolili Allaha:
"Gospodaru nas" ' rekose oni -"sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni."(Al-Araf,23.)
Zbog jednog drveta. Naizgled lahak ispit, ali se Gospodar naljuti i rece:

"Izlazite" - rece On '"jedni drugirna bitcete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. Na njoj cete zivjeti, na njoj cete umirati i iz nje ozivljeni biti" -rece On. (Al 'Araf, 24. -25.)
Brojni ajeti govore o ovom dogadaju, pa tako i u suri Ta-Ha, 116.-123. ajet, stoji:"
A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu! " -svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio.
"O Ademe" ' rekli smo "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj zeni, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vasem izlasku iz Dzenneta, pa da se onda mucis.
U njemu neces ni ogladnjeti, ni go biti,
u njemu neces ni ozednjeti, ni zegu osjetiti".
Ali sejtan mu poce bajati i govoriti: "O Ademe, hoces li da ti pokazem drvo besmrtnosti i carstvo koje nece nestati?"
I njih dvoje pojedose s njega i ukazase im se stidna mjesta njihova pa pocese po njima lisce dzennetsko stavljati - tako Adem nije Gospodara svoga poslusao i s puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom ucinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio.
"Izlazite iz njega svi" - rece On - "jedni drugima cete neprijatelji biti! Od Mené ce vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju, nece zalutati i nece nesrecan biti."
Dakle,
Tako Adem nije Gospodara svoga poslusao i s puta je skrenuo.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom ucinio, pa mu je oprostio i na pravi put ga uputio. (Ta-Ha, 121. -122.)
Potom mu je Allah oprostio i naredio mu da se na Zemlji nastani. I spusti se Adem na Zemlju. Allah ga je poducio rijecima i oprostio mu ovaj grijeh. Komentatori Kur'ana kazu kako su te rijeci:
"Gospodaru nas, sami smo sebi krivi i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni." (Al-'Araf, 23.)
To je dova grijesnika. Ko zgrijesi Allahu neka uci ovu dovu.
Na Zemlju, zajedno sa Ademom, sidose Hava i Iblis. Na kojem mjestu je sisao Adem? Predaje koje govore o tome se razlikuju. Ibn Abbas r.a.kaze:
"Spusten je Adem u Indiji a Hava je sisla u Dzidi, pa je Adem trazio sve dok se ne sastadose na Arefatu". (TaberijevTarih, 1/79.)
Zato se zove Arefat spoznaja, upoznavanje, tu su se upoznali Adem i Hava na dunjaluku. Potom Allah dz.s. kaze:
I od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao. (An-Nisa', 1 .)
Taberi biljezi da je Hava u dvadeset porodzaja Ademu rodila cetrdesetero djece, svaki puta bi rodila blizance, brata i sestru. Prvi su rodeni Kabil i Kulejm, a zadnji Abdul-Mugis i sestra mu Ummul-Mugis. Broj ljudi se poceo neprestano povecavati. Njihov poslanik je bio Adem a.s. Svi su bili muvehhidini- monoteisti.
Svi Ijudi su bili jedan Ummet. (Al-Baqara, 213.)
Ibnu Hibban u Sahihu biljezi da je Ebu Zerr pitao Poslanika s.a.v.s.
-Koje bio prvi vjerovjesnik - resul?
-Adem, - rece Poslanik. Ebu-Zerrupita:
-Poslanik kojem je spustena objava!?
-Da - rece Poslanik s.a.v.s.
Allah dz.s. je direktno razgovarao sa Ademom. Ibnu Dzetir i Ibnu Kesir biljeze od Ebu Musa el-Esanja da je Allah, kad je protjerao Adema iz Dzenneta na Zemlju, poducio ga raznim zanatima. Covjek je od pocetka bio alimen ucen, znan.
Kako danas otkriju plemena koja zive van svih normi civilizacije?
Uléma veli: Oni su se izgubili od ostatka svijeta, ali je civizacija pocela sa prvim covjekom.
Potoni se Ijudi razmnozise i nastade prvi grijeh na zemlji. Kabilovo ubistvo Habila. Kur'an nam kazuje o dogadajima vezanim za dvojicu Ademovih sinova. Kabil je bio prgave naravi, gord, zemljoradnik. Habil je bio blage naravi, pastir stada ovaca. Pastir uvijekmora biti samilostani blagprema bolesnoj i ranjenoj stoci.
U pocetku covjecanstvu je trebao poseban zakon koji regulise nacin sklapanja braka i odabir bracnog druga. Danas, nama je zabranjen brak brata i sestre. Tada su svi bili braca i sestre. Svi su Ademova djeca. Tako je Kabil, po tadasnjem zakonu, mogao ozeiiiti bilo koju sestru osim bliznakinje sa kojom je zajedno roden. Isto tako i Habil.
Sestra Habilova je bila manje lijepa od Kabilove. Kabil nije zelio da njegova Ijepsa sesttra bude bratova zena. Htio ju je za sebe. To mu je bilo zabranjeno. Adem im je to zabranio posto je bio nebijjun mursel vjerovjesnik sa objavom. Resuli su imali svoj serijat a nebiji su slijedili serijat ranijeg resula. Kabil se naljuti na taj serijat Ademov. Nije mu se svidio. Adem je takoder propisao i kurban. Imali su znak koji je kurban kod Allaha kabul. Kojeg vatra spali taj kurban je kod Allaha primljen.
Braca su se razisla u misljenju, htjeli su da im Allah presudi. Ciji kurban bude primljen - on je u pravu. Habil zrtvova kao kurban najbolje bravce koje je imao, a Kabil prinese ubudzalo povrce. Dosli su narednog dana i vidjese kako je Habilov kurban primljen. Kabila bijes obuze, nije mu zelio dati sestru, jos mu ni kurban nije primljen! Sejtan mu, nagovarajuci ga, rece:
-Ubij brata!
Kabil odluci to i uciniti. Nisu znali sta je to ubistvo. To ce biti prvo ubistvo i prva smrt na Zemlji. Mirno je otisao bratu i rekao mu:
-Ubitcu te! Habil mu rece:
-Ako ti hoces mené ubiti, ja ruku svoju pruziti na tebe necu. Samo ce se moji grijesi pridodati tvojim.
U crnoj noci dok je Habil spavao, Kabil ubi brata udarivsi ga kamenom u glavu. Prvi zlocin ubistva. Izgubi se, sta sada da radi sa mrtvim bratom?! Prva smrt se desila, sta je sad ciniti! Poce ga nositi. Pa zastane. Pa opet. U tom stanju Allah posla dva gavrana koji se pobise i jedan ubi drugoga. Zatim je iskopao rupu i zatrpao ubijenog suparnika. Kabil od gavrana nauci kako da pokopa brata. Zbog ubistva se poce kajati. Kako je mogao tako nesto uciniti bratu?! Grizla ga je savjest, ali istigfar ne ucini. Iskrenoj tevbi nije dovoljno samo kajanje, nego se mora istigfar ciniti, mora se traziti oprosta od Allaha dz.s. Allah dz.s. nam spominje ovo kazivanje u Kur'anu, u suri Al-Maida, od 27. do 31. ajeta:
I ispricaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica zrtvu prinijeli pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno eu te ubiti!" "Allah prima samo od onih koji su dobri" rece onaj.
"I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prematebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.
Ja zelim da ti poneses i moj i svoj grijeh i da budes stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike."

 

I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Tesko meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se.
ImamTirmizi biljezi od Sad ibn Ebi-Vekasa da je u vrijeme iskusenja Osman ibn Affana rekao kako je cuo Poslanika s.a.v.s.da je rekao:
Docice vrijeme iskusenja fttneta, onaj ko bude tada sjedio bitce bolji od onoga ko bude stajao, a onaj ko bude stajao bitce bolji od onoga ko bude ^iirno isao. Rece: Ako uâe u kucu ipru^i ruku da me ubije? Poslanik rece: budi kao Ademov sin. (Tirmizijin Sunen, 4/486, hadis 2194.)
U vremenu fitneta budi kako se kaze u hadisu:
Budi ubijeni Allahov rob, a nemoj biti Allahov rob ubica. (Ahmedov Musned, hadis 22035.)
U hadisu kojeg biljezi imam Ahmed i drugi osim Ibn Davudu stoji :
Nepravedno se ne ubije nijedna osoba a daprvi sin Ademov (Kabil) ne snosi dio toggijehajerje onprvikojije ubio. (Buhari, hadis 3088.)
Pogledajte taj grijeh. Nije samo da je ubio brata nego je taj cin ucinio obicajem, a svako ko uvede ruzan obicaj nositce grijeh svih onih koji ga budu u tom zlu slijedili.
Nakon ubistva Kabil pobjeze. Nije zelio da se suoci sa Ademom. Ode sa zenom i nastani se u dolini. Adem je zivio blizu brda. Potomaka Kabilovih postade mnogo, pocese nemoral ciniti. Nisu kipove obozavali ali su, imajuci posve malo bogobojaznosti, radili mnoge grijehe. Ljudi se podijelise na dvije skupine: Zli sa Kabilom, dobri sa Ademom i ostalim sinovima. Kasnije cemo se vratiti ostatku price o Kabilu.
Adem je zivio 960 godina. Bio mu je odreden zivot od 1000 godina, ali mu je oduzeto 40 godina zivota. Mnogi hadisi kod Tirmizije i drugih, koji su sahih po Muslimovim uvjetima, a biljeze se od od Ebu Hurejre kojiprenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
Kad je Allah stvorio Adema potra ga po ledzima i iz ledza njegovih izadzose svi Ademovi potomci koji ce doci do Sudnjeg dana. Adem upita:
-Gospodaru, ko su ovi?
-Tvoji potomci!
Médzu ocima svakog covjeka je bilo svjetlo. Ademu se posebno svidjelo svjetlo jednog covjeka. Upita:
-Gospodaru, ko je ovo?
- Covjek koji ce doci sa posljednjim narodima,zove se Davud.
-Gospodaru, koliki si mu zivot odredio?
-Sezdeset godina.
-Samo!Podaj mu od mene cetrdeset.
Allah svojom moci ucini tako. Kad je zivot Adema bio na izmaku, dosao mu je Melek smrti. Adem je, kao i svi poslanici, znao koliko ce zivjeti. Mislio je da ima jos cetrdeset godina, ali je zaboravio da ih je dao Davudu. Adem to zanijeka. I potomci njegovi nijecu. Adem je zaboravio. I Ijudi zaboravljaju. Adem je pogrijesio i potomci njegovi grijese. Kazu da je i sama rijec insan - nastala od arapske rijeci nisjan -zaborav.
Pred smrt Adem, ?Sil, je ostavio Sita da vodi covjecanstvo putem hajra. Sit znaci poklon, dar od Allaha, jer se rodio nakon ubistva Habila, zbog kojeg je Adem mnogo tugovao. Ebu-Zerr prica kako je cuo Resulullaha s.a.v.s. kad je rekao:
Allah je objavio stotinu suhufa i cetiri knjige, samo Situ je objavio pedeset suhufa. (Tefsirul Kurtubijj, 1/180.)
Suhufa u kojima su bili upute i zakoni po kojima ce ljudi organizirati svoj zivot. Pocetak covjecanstva je trebao ustroj i organizaciju zivota. Adem je poducio Sita vecini znanja kojeg je imao, ali ga nije mogao poduciti svemu onome cemu je njega Allah poducio. Adem je direktno od Allaha poducen. Samo je to savrsena poduka. Svako Ijudsko poducavanje je nepotpuno. Sit je Ijude poceo poducavati zanatima, racunanju dana i noci, kulturi, ibadetu i si.
Imam Ahmed biljezi od Zumret Sadija da je rekao:
" Vidio sam sejha koji je drzao predavanje u Medini. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Ubej ibn Ka'b, jedan od najupucenijih ashaba u Kur'an i njegov komentar. Rekao je: 'Kad je Ademu closao smrtni cas rekao je sinovima svojim: 'Pozelio sam dzennetskih plodova'. Dzennetski plodovi su kao dunjalucki: jabuka, nar, grozde, samo sto se ne mogu pokvariti kao dunjalucki plodovi. 'Sinovi moji, idite i potrazite ih'. Djeca odose ne bi li babi donijeli tih plodova. Iduci tako, sretose meleke u liku Ijudi. U rukama im bijase cefini, tabut namirisani i druge stvari potrebne za ukop. Rekose: 'O sinovi Ademovi, sta trazite'? 'Babo nam je bolestan, zazelio se plodova Dzenneta'. 'Vratite se, vasem ocu je dosao kraj'. Kad ih Hava ugleda, poznade da su meleki. Pride Ademu i poce ga nagovarati" .
Nije zeljela da umre. Adem joj rece:
Dalje odmeney sve ovo je zbog tvog ranijeg nagovaranja.
Ostavi mené i meleke moga Gospodara Uzvisenog! ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Meleki mu dusu uzese, okupase ga, mezar mu nacinise i prije nego ga pokopase dzenazu mu klanjase, a sinovima Ademovim rekose:
O sinovi Ademovi, ovako sa umrlim postupite. ( Ahmedov Musned, hadis 20288.)
Umre Adem a.s. nakon zivota cijelog provedenog u ta'atu pokornosti Allahu dz.s. Nikad, osim jednom kad je kusao plodove drveta, neposlusan Allahu dz.s. nije bio u toku devetsto sezdeset godina zivota na Zernlji nikad nije neposlusan Gospodaru svome bio. Nas otacAdem a.s.Je veliki uzor kako se zivi na zemlji i robuje Allahu dz.s. Hava je umrla godinu dana nakon Ademove smrti.

hazreti SIT a.s.

Sit a.s. naslijedi vlast i poslanstvo nakon Adema, a.s. Vladao je pravedno, ali se nered prosirio dolinom u kojoj su zivjeli potomci Kabilovi. Zlocin ubistva je bio posebno rasprostranjen kod njih. Poceli su se medusobno ubijati i ubijati one koji su prolazili kroz predjele u kojima su zivjeli.
Ibnu Abbas pojasnjavajuci rijeci Uzvisenog:
... i Ijepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte.(Al-Ahzab,33.)Kaze: Kabilovi potomci su nastanili doline, a ostali brda. Muskarci brda su bili lijepi, a zene su im bile zdepaste; a zene u dolini su bile lijepe, a muskarci zdepasti. Iblis u dolini sve vise siri nered. Dode covjeku u liku djecaka, pocne mu hizmetiti. Poce ih poducavati svirci i pjesmi. Frulom ocara druge i oni na brdu su ga culi i kradom slusali. Kakav je to zvuk?! Kabilovi su odredili sebi dan za praznik. Svi bi se na jednom mjestu okupili jednom godisnje. Na praznik zene su otkrivene, Ijepotu svoju muskarcima pokazivale. Muskarci brda su bili odusevljeni Ijepotom zena doline. Pocese kradom dolaziti i gledati ih. Sitov serijat je naredivao: Zabranjeno je mijesanje sa potomcima Kabilovim.
Pod utjecajem strasti pocese se oglusavati o Sitov zakon i mjesati se sa Kabilovim potomcima. Jedan sa brda ih napade za bajram. U pocetku su dolazili i samo gledali, potom pocese redovno dolaziti. I poce zinaluk blud. Tako bi prvi blud na Zemlji. Ibnu Abbas kaze: "To je prvi dzahilijjet." Nered se sve vise sirio zemljom.
Sit a.s. je nastojao pozivati svoj narod i sacuvati ono sto je od hajra ostalo, zabranjivati mijesanje, ali je sejtan cinio svoje spletke. I poce broj Kabilovih potomaka rasti, a broj Sitovih opadati.

hazreti IDRIZ a.s.

I tako je bilo sve dok nije dosao Idris ibn Jarid ibn Mehlaid ibn Kinan ibn Emis ibn Sit ibn Adem. Dakle, Sit mu je bio peti djed. Idris se rodio za Ademova zivota. Zivio je stotinu dvadeset godina u toku Ademovog zivota. Kad Adem i Sit umrijese, Allah, i!fe, odabra Idrisa za poslanika i vjerovjesnika.
U hadisu se kaze da je Idris a.s. prvi poslanik poslije Adema i Sita, prvi koji je perom pisao, lijep, visok, guste brade, jak, misicav, lijepo graden, zamisljen, sutljiv, miran. Kad bi hodao u zemlju bi gledao, pomalo tuzna lica, mnogo razmisljao o Allahovoj moci i stvorenjima, kad bi govorio povisio bi glas i mrdao kaziprstom. Precizan opis Idrisa a.s.
Slijedio je serijat Sita a.s.i dodao je jos neke odredbe serijta jer je i sam bio resul - vjerovjesnik. Kad je sagledao nered na zemlji i kad su ucestali napadi na njih, propisa dzihad i bi prvi koji se borio na Allahovom piitu. Prvi koji je porobio i zarobio. Opremio je vojsku konjanika i pjesaka, napao i porazio narod Kabilov. Od tog vremena traje rat istine i lazi, dobra i zla, pravde i nepravde. Ne spominje se puno o Idrisu a.s. osim sto Allah dz.s.govoreci o Idrisu kaze:
" spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjesnik i visoke pocasti smo mu dali. (Maryam, 56.)
O njegovom visokom polozaju govori hadis kojeg biljeze Buharija i Muslim kako je Muhammed s.a.v.s. sreo u noci Israa i Miradza Idrisa na cetvrtom nebu.
Ibn Dzerir, na stranici 9/120, o tom visokom mjestu prenosi predaju koju biljeze vecina mufesira, iako nisam nasao autentican hadis, ali obzirom da taj dogadaj svi spominju i ja cu ga spomenuti: Od Hilal ibn Jesara se prenosi da je Ibn Abbas u mom prisustvu pitao Ubej ibn Ka'ba:
-Sta znace Allahove rijeci o Idrisu : "I visoke pocasti smo mu dali?"
-Allah dz.s. je objavio Idrisu: "Tvoje dobro djelo eu svaki dan vrednovati koliko vrednujem dobra djela svih Ademovih sinova zajedno u jednom danu."
Idris je volio da sto vise dobra ucini tako sto ce sto duze zivjeti. Od meleka sa kojim je bio blizak zatrazi da se zauzme kod Meleka smrti da mu smrt pomakne, kako bi jos vise dobra ucinio. Melek mu rece: Ne znam, Melek smrti je pod naredbom, izvrsava naredbe Allaha, H-, ali, pokusat eu. Ponese ga na krilima prema Meleku smrti. Poslaniei su imali poseban polozaj kod Meleka smrti. Nisu im duse uzimali prije nego ih iz postovanja upitaju: "Zelite li sada umrijeti?" Tako je bilo i sa Muhammedom s.a.v.s. kad mu je dato da odabere zivot ili smrt, pa je rekao:
Svakako, biram najvece stepene dzenneta. (Ahmedov Musned, hadis 25143.)
Melek ga ponese i kad bi na cetvrtom nebu sretose Meleka smrti i melekga obavijesti o njihovoj zelji. Melek smrti upita:
-A gdje je Idris? Na mojim krilima, nosim ga.
-Ja cudna li cuda, Allah me posla i rece: "Uzmi dusu Idrisovu na cetvrtom nebu!" Pomislio sam: Kako eu mu uzeti dusu na cetvrtom nebu kad on zivi na Zemlji. Ko ce ga popeti na cetvrto nebo!
Dusa Idrisova je uzeta na cetvrtom nebui to je znacenje ajeta :"visoke pocasti smo mu dali."
Umro je Idris, a ne bi poslan drugi poslanik. Ljudi su ostavljeni da zive po serijatu Sitovom, Idrisovom i Ademovom.
Nered se zemljom jos vise prosiri. Ljudi su svaki dan sanio vise fesada cinili. Ostali su u tevhidu. Jos nema pojave kipova. Hil/adu godmaposhjtAdema svïljudina Zemljïsu bilimonotdsli. Cinili grijehe jesu, ali su bili muvchhidin svi su vjerovali u Jednog i Jedinog Allaha dz.s." Svi Ijudi su bili jedan ummet." Sve dok ne pocese obozavati kipove.
A kako je pocelo obozavanje kipova? Ljudi su voljeli ucene i dobre, druzili se sa njima, ali su teske grijehe cinili, bas kao i danas. O tome u sljedecem nastavku. insallah.

hazreti NUH a.s.

Hiljadu godina nakon smrti Adema a.s. ljudi su bili u tevhidu vjerovali su u jednog Boga. Uprkos tome cinili su mnoga zla. Bilo je medu njima dobrih Allahovih robova, Ljudi su ih voljeli, postovali i bili bliski sa njima, ali, opet, cinili su losa djela. Bas kao i danas. Srest ces nekoga kako hvali ulemu i dobre ljude, ali on sam grijesi.
U komentaru ajeta: I govore: "Nikako bozanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napustajte!" (Nuh, 23.)
Buharija biljezi od Ibn Abbasa da je rekao: "To su imena dobrih ljudi iz naroda Nuhovog, koji su zivjeli prije nego je poslan Nuh a.s. Kad pomrijese ti dobri ljudi, sejtan nagovori njihove sunarodnjake: Postavite na mjestu, gdje su oni sjedili i Ijude podsticali na cinjenje dobra, neki znak - kamen - i nazovite taj kamen njihovim imenom. Kako ih ne biste zaboravili i kako bi vas to stalno podsjecalo na ono sto su vam oni govorili i na njihovo dobro.
Tako i uradise. Ovo je Vuddov kamen, ovo Suvaov i tako redom. Postavise kamenje, ali ih nisu obozavali, samo da tako stoje.
Kad pomrije generacija koja je znala pricu o kamenju, dodze druga generacija kojoj ta prica nije bila poznata, pocese ih dodirivati, bericeta radi, nesta iluma - znanja i vremenom ih pocese obozavati.
Ibn Abbas kaze: "Arapi su kasnije od naroda Nuhovog naslijedili obozavanje kipova."
Prosiri se sirk - mnogobostvo i posta osnova tako da na zemlji nije bilo nijednog muvehida - covjeka koji je vjerovao u jednog Boga, svi su bili kafiri, osim Nuha a.s.
Nuh je bio sin Lamita ibn Mutosalih ibn Idris. Idris a.s. je bio otac njegovog djeda. Ljudi su tada bili dugovjecni. Zivjeli su stotinama godina. Sam Nuh a.s. je zivio vise od hiljadu godina.
U takvim uvjetima je poslan Nuh a.s. koji je bio resul - vjerovjesnik.
Buhari od Ibn Abbasa biljezi da je Resulullah s.a.v.s.rekao: "Izmedzu Adema i Nuha je bilo deset stoljeca (1 OOOgodina) svi su bili u tevhidu, zatim se prosirio sirk. "
Dosao je Nuh a.s. i ulozio velicanstven trud u pozivanju ljudi Allahu dz.s.
Allah dz.s.u Kur'ani-Kerimu kaze:
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: "Opominji narod svoj prije nego sto ga stigne patnja nesnosna!"
"O narode moj" - govorio je on "ja vas otvoreno opominjem: 'Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslusni budite,
On ce vam grijehe vase oprostiti i u zivotu vas do odredenog casa ostaviti, a kada Allahov odredeni cas dode, zaista se nece, nekaznate, odgoditi.'" (Nuh, 1.-5.)
Ulozio je ogroman trud pozivajuci ih: Kod kuce, na putu, tajno, javno, pojedinacno, skupno, danju, nocu i tako dévêt stotina i pedeset godina!
On rece: "Gospodaru moj, ja sam narod svoj i nocu i danju, doista, pozivao,ali ga je pozivanje moje jos vise udaljilo.
I kad god sam ih pozivao da im oprostis, prste su svoje u usi stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.
Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao,
a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im saputao,
i govorio: 'Trazite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prasta;
On ce vam kisu obilnu slati
i pomoci ce vas imanjima i sinovima, i dat ce vam basée, i rijeke cevamdati.
sta vam je, zasto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!
Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio,
i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom ucinio?
Allah vas od zemlje poput bilja stvara,
zatim vas u nju vraca i iz nje ce vas sigurno izvesti.
Allah vam je Zemlju ucinio ravnom,
da biste po njoj hodali putevima prostranim.1" (Nuh, 5.-20.)
Hajr od imana nije samo na ahiretu, vidimo da i na dunjaluku dolazi mnogostruko dobro koje je tezultat vjerovanja.
Zasto ne postujete Allaha koji vas od kapi sjemena stvori?
Sta vam je, zasto se Aliahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! (Nuh,13.-14.)
U to vrijeme Nuhovim. narodom je vladao vladar nevjernik - kafir. Naredi svima da ne slusaju Nuha, da se s njim ne druze i da ne napustaju obozavanje kipova. Narod Nuhov je ostavio Nuha, a slijedio vladara. Otuda Nuhove rijeci:
Nuh rece: "Gospodaru moj, oni mené ne slusaju i povode se za onima cije bogatstvo i djeca samo njihovu propast uvecavaju."
(Nuh, 21.)
. . . i spletke velike snuju. (Nuh, 22.)
Spletke kojima guse i prikrivaju Istinu. Posebno spletke vezane za zapovijedi da se Nuh ne slusa.
Nuh a.s. ih je, i pored toga, pozivao.
Kralj uvidje kako su svi oni koji slijede Nuha a.s. siromasni. Spominje se da je Nuhovih sljedbenika bilo svega deset, najvise osamdeset ljudi za 950 godina.
Kralj se posluzi cudnom varkom. Ponudi Nuhu: Dozvolit cemo ti da pozivas, i dozvolit cemo Ijudima da te saslusaju, ali pod jednim uvjetom, a to je: otjeraj tu sirotinju, slabe i prezrene od sebe. Mi smo velikani, ne dolikuje nam sijelo sa fukarom. Mi imamo posebno mjesto. Ako zelis nas, otjeraj one tamo!
Glavesine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekose: "Koliko mi vidimo, ti si covjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmisljanja slijede samo oni koji su niko i nista medu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, stavise, mislirno da ste lazljivci."
"O narode moj" -govorio je on "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnistvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas siiimo da to protiv volje vase priznate?
O narode moj! Za ovo ja od vas ne trazim blaga, Allah ce mené nagraditi. I ja necu otjerati vjernike, oni ce pred Gospodara svoga izici; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.
O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ja otjerao njih? Zasto se ne urazumite?
Ja vam ne kazem: 'U mené su Allahove riznice' -niti: 'Meni je poznata buducnost' -niti kazem: 'Ja sam melek', * a ne govorim ni o onima koje vase oci s prezirom gledaju: 'Allah im nikakvo dobro nece dati' -ta Allah dobro zna sta je u dusama njihovim -jer bi se tada ogrijesio'".
"O Nuhu", ' rekose oni "ti si zelio da se s narna raspravljas i dugo si raspravljao. Daj neka se ostvari ono sto nam prijetis, ako istinu govoris!"
"To ce vam uciniti samo Allah ako bude htio" -rece on -, "i vi necete moc umaci." (Hud, 27. -33.
"Dosta rasprave," rekose, "zbog tako malog broja njih odrices se svih nas!"
Ovdje pocinje otvoreni sukob, suceljavanje. Pocese izazivanja.
Kazi im povijest o Nuhu! Kad on rece narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak medu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -onda se, zajedno sa bozanstvima svojim, odlucite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrsite i ne odgadajte!" (Yunus, 71.)
Izazivam vas da me ubijete, ako smijete. Ali to narod Nuhov nije htio uciniti. Pustise ga, govoreci: Lud je, ostavite ga!
Doslo je dotle da su prestali prihvatati vjeru i u nju ulaziti. Stotinama godina nïko nije htio povjerovati u ono cemu je Nub a.s.pozivao.
Svaka generacija koja bi dosla bila je gora od one prethodne. Nuh a.s. ih je opet, uprkos svemu, pozivao i pozivao.
Ovdje dode vahj-objava od Allaha dz.s. sa velikom naredbom. Dzibril mu dodze i obavijesti ga o onome sto je Allah dz.s. odredio.
I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su vec vjernici, niko vise iz naroda tvoga nece vjernik postati, zato se ne zalostite zbog onoga sto oni stalno ciné." (Hud, 36.)
Bila je to Allahova odredba. Nuh a.s. nije gubio nadu. Dévêt stotina i pedeset godina se nije predao. Ovaj puta je dosla objava: Nece vjerovati! Gotovo je! Allah dz.s. je tako odredio. Vise ih uputiti sigurno ne mozes. Tada se Nuh a.s. predade, pred narodom nevjernickim. Tom prilikom ih proklete, uceci dovu protiv njih:
I Nuh rece: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika,
jer, ako ih ostavis, oni ce robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo ce gresnika i nevjernika radati!" (Nuh, 26.-27.)
I u drugim ajetima Nuh je ucio dovu protiv njih:
"Gospodaru moj," -rece on- "narod moj me u laz utjeruje,
pa Ti meni i njima presudi i mené i vjernike koji su sa mnom
spasi!" (As-Su'ara 117.-118.)
Ovdje dolazi objava (vahj) u kojoj se nareduje Nuhu da pravi ladzu.
I Mi mu objavismo: "Gradi ladzu pod Nasom paznjom i prema Nasem nadahnucu." (Al-Mu'minun, 27.)

Po Allahovoj zapovijedi. Uradi ovako: ovdje zakucaj ekser a ovdje postavi gredu. Dzibril je dolazio i ucio ga kako ce praviti ladu. Veliku, ogromnu ladu. Postoje predaje kako je Nuh a.s. tu ladzu gradio stotinu godina. Dugo! Nije imao ni drveca za pravljenje lade. Sadio je drvece pa od njega pravio ladu! Ladu je pravio na brdu iako nigdje u blizini nije bilo vode. Dode objava:
I gradi ladu pred Nama i po Nasem nadahnucu, i ne obracaj Mi se vise zbog nevjernika -oni ce sigurno bit potopljeni! (Hud, 37.)
Nemoj vise da bi za njih oprosta (istigfara) trazio. Gotovo je! Allah je tako odredio. Poce Nuh saditi pa sjeci drvece za ladu, a od zeljeza kovati eksere. Dolazili Ijudi i u cudu gledali. Nuh ih vise nije pozivao. Poceo praviti ladu! Pocese mu se rugati. Predaje spominju kako su mu govorili:
"O Nuhu, zar si postao tesar nakon sto si bio poslanik?!"
Nuh! Hej , lada na brdu! Rekli smo da si ti caknut. Nisu nam vjerovali. Poce ruganje koje je spomenuto u Kur'anu.
I on je gradio ladu. I kad god bi pored njega prolazile glavesine naroda njcgova, rugaie bi mu se. "Ako se vi rugate nama" ' govorio je on "rugat cemo se i mi vama, onako kako se vi rugate." (Hud, 38.)
Ibnu Abbas opisujuci ladu kaze: "Gradio je Nuh ladu na brdu Buda. Duga je bila 300 lakata (duzine Ademovih lakata), kazu da je to vise od jednog kilométra, skine 50 lakata, a visine 30 lakata, zatvorene palube poput lopte. Na tri sprata, za svaki sprat sagradi posebna vrata."
Ta ladza i danas postoji. Allah dz.s. je obecao da ce je sacuvati, nece je unistiti.
I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li koga ko bi pouku primio?(Al-Qamar,15.)
U ovom vijeku, na jednom brdu u Turskoj, uspjeli su pronaci Nuhovu ladu. Tacno onakvu kakvu smo opisali: prepolovljenu na dva dijela, loptastu i sa tri sprata.
Potom nastupi potop - tufan. Allah dz.s. dade znak Nuhu a.s. za potop, i rece: "Kad vidis taj znak ukrcaj se na ladzu. Sa sobom uzmi od svake vrste zivotinja po jedan par (musko i zensko)!" Taj znak je bio: Et-Tennur. Mufeski se razilaze sta je to Et-Tennur. Jedni kazu da su to izvori vode, ipak ispravno misljenje je da je Et-Tennur- pec u kojoj se pece kruh, mjesto na kojem gori vatra u kuci. Allah dz.s. mu rece: "Kad voda izade iz Tennura peci - ukrcaj se zajedno sa parovima zivotinja na ladu."
I kad je zapovijed Nasa pala i voda iz peci pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u ladzu od svake zivotinjske vrste po jedan par, i celjad svoju 'osim onih o kojima je bilo govora i vjernike!" - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. (Hud, 40.)
Njih svega osamdeset ili cak deset osoba.
Nuh a.s.ugleda alamet-znak. Voda potece iz Tennura. Pohita ka ladi koja je bila iznad sela u kojem je zivio. Kad tamo ugleda sve zivotinje koje su zivjele na zemlji poredane cekaju pred ladzom. Cekaju dozvolu da se ukrcaju. Od svake vrste po jedan par stoji. Allahovom naredbom dosli su sa raznih strana svijeta i cekaju dozvolu da se popnu na ladzu.
I Nuh se sa zivotinjama ukrca na ladu. Dode naredba od Allaha dz.s. o potopu zemlje i svega sto se nalazilo u zemlji ili na zemlji.
Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i ucinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je odredeno bilo. (Al-Qamar,ll.-12.)
Nije to bila obicna kisa. Bio je to potop! Svi se u vodi pocese utapati, ljudi i zivotinje. Svi! Allah dz.s. kaze:
Njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili i samo potomke njegove u zivotu ostavili, i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvali:
"Mir Nuhu od svjetova svih! "
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné,
on je bio rob Nas, vjernik,
a ostale smo poslije potopili. (As-Saffat,76.-82.)
Voda je toliko porasla dok nije postala veca od najveceg brda za petnaest metara, cak su i najveca brda potopljena. Allah dz.s. opisuje tu vodu velicanstvenom.
I lada ih je ponijela na valovima velikim kao brda. (Hud, 42.) Nuh se pope na ladu. Sa prvim pokretima lade rece:
I on rece: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prasta i samilostan je." (Hud, 41 .)
Allah mu naredi:
Pa kad se smjestis u ladu, ti i oni koji su uz tebe - reci; "Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!"
I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljano mjesto, Ti to najbolje umijes!" (Al-Mu'minum, 28.-29.)
Allah je obecao Nuhu da ce spasiti njega i njegovu porodicu. Svi su bili sa njim na ladzi, osim sina njegova. Cak je i zena njegova bila sa njim na ladzi. Ona zena koju Allah dz.s. navodi kao primjer nevjernice u Kur'anu, ta supruga, nevjernica, je vec bila umrla:
Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju zenu Nuhovu i zenu Lutovu: bile su udate za dva cestita roba Nasa, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im nece nista moci kod Allaha pomoci i reci ce se: "Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" (At-Tahrim, 10.)
Svi iz porodice Nuhove su bili sa njim, osim jednog sina koji se zvao Ken'an. Nevjernikje bio.
I Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!"
A on rece: "Sklonicu se na kakvo brdo koje ce me od vode zastiti." "Niko danas Allahove kazne nece posteden biti, osim onoga kome se On smilovao!" -rece Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. (Hud, 42.-43.)
Nuh a.s. je imao obecanje od Allaha, iië, da ce njegova porodica spasenabiti:
A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je celjade moje, a obecanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!" (Hud, 45.)
Nuh se nije protivio Allahovoj odredbi, samo je trazio pojasnjenje: "Ti si od mudrih najmudriji "- (predaje se Allahovoj mudrosti),
"O Nuhu, on nije celjade tvoje" -rekao je On '"jer radi ono sto ne valja, zato Me ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem ti da neznalica ne budes." (Hud, 46.)
Kufr - nevjerovanje kida rodbinsku vezu. Veza izmedu vjernika (mu'mina) i vjernika je jaca od veze izmedu brata i brata kafira. Istinsko bratstvo je sagradzeno na imanu, a kufr kida rodbinske veze. Nije rekao Allah dz.s." on je nevjernik", nego je rekao-"on nije celjade tvoje, prekinuta je veza imana, a time i rodbinska veza medzu vama. Poznato nam je da po hadisu: " Nevjernik ne moze naslijediti vjernika."
"On nije celjade tvoje" -rekao je On -" on je lose djelo." (Hud, 46.)
Nije rekao "Radio je ono sto ne valja, nego takav sin koji je cinio grijeh i razvrat i sam je postao nevaljalo djelo. On je "lose djelo."
Zato Me ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem ti da neznalica ne budes. (Hud, 46.)
Nemoj ciniti takvu gresku. Ne zaboravi, to je akida (vjerovanje), a ona je osnova svih veza. Tada, brzo, Nuh se pokaja i rece:
"Gospodaru moj" - rece -"Tebi se ja uticem da Te vise nikad ne zamolim za ono sto ne znam! Ako mi ne oprostis i ne smilujes mi se, bit cu izgubljen." (Hud, 47.)
Nikada Nuh Allahu neposlusan nije bio. I nikada grijeh prema Allahu nije ucinio, osim sto je upitao za siiia umjesto da zadovoljan bude Allahovom odredbom.
Plovila je lada po valovima visokim poput planina. Potopljena bi zemlja i sve sto je na njoj, Ijudi, zivotinje i ptice pomrijese. Sve pomrije! Nista zivo ne osta, osim ono sto je bilo na lazi.
Po predaji Ibnu Abbasa oni ostadose na ladzi sest mjeseci. Po mnogim rivajetima sisli su sa lade na kopno na Dan asure, desetog muharrema. Po mnogim predajama Nuh a.s. je postio deseti muharrem kao znak zahvalnosti Allahu dz.s. koji je njega i njegovu porodicu spasio od potopa.
Zavrsi se potop naredbom Allaha dz.s.
I bi receno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, ati, o nebo, prestani"! I voda se povuce i ispuni se odredba, a lada pristade na planini Al' Dzudi, i bi receno: "Daleko nek je narod nevjernicki! "(Hud, 44.)
Nuhu dode poziv:
"O Nuhu" - bi receno -"iskrcaj se, s pozdravom Nasim i blagoslovima tebi i ummétima koji ce se izroditi od ovih koji su s tobom! "(Hud, 48.)
Ummeti: Ijudi, zivotinje,svjetovi.
Bit ce naroda kojima cemo davati da uzivaju, a koje ce poslije snaci Nasa kazna nesnosna! (Hud, 48.)
Znacenje ajeta je: Od ovih tvojih potomaka koji su s tobom na ladzi, ce nastati narodi kojima cemo dati da uzivaju u imanu i dunjaluku, a bice i naroda nevjernickih koje ce, nakon njihovog nijekanja i oholosti, snaci Nasa patnja nesnosna.
Mnoge predaje kazu kako je Nuh a.s. cijelih sest mjeseci cekajuci prestanak potopa neprestano slao goluba koji bi se vracao bez icega,
pa ga slao pa se opet prazan vracao. Jednog dana ga Nuh a.s. posla i golub se vrati sa maslinovom grancicom u kljunu. Nuh shvati da se voda povukla i da je bilje pocelo rasti. Ponovo posla goluba koji ovaj put na nogama donese zemlje. Stajao je dakle na zemlji. Nuh a.s. shvati kako je potop (tufan) zavrsen. To se biljezi u nasim povijesnim knjigama. Otuda Ijudi kazu: golub mira i maslinova grancica.
I spusti se Nuh sa ladze na zemlju na kojoj, osim njega i onih sa njim, drugih ljudi bilo nije. Cijelo covjecanstvo je bilo potopljeno! Naravno, ljudi toga vremena su nastanjivali samo uski pojas Arapskog poluotoka i okoline Palestine. Zatim Allah dz.s. ucini neplodnim sve ljude koji su sa njim spaseni. Niko im se vise nije rodio, samo Nuh a.s. i njegova zena bijahu potomstvom obdareni. Na zemlji nastavise zivjeti, do dana danasnjeg, samo potomci Nuha a.s. Zbog toga Nuha nazivaju: Drugi otac covjecanstva ili Drugi Adem, jer svi ljudi, jos od toga vremena, vode porijeklo od Nuha a.s.
To je u Kur'anu spomenuto:
A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali,
njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili
i samo potomke njegove u zivotu ostavili. (As-Saffat, 76.-79.) b
Nuh a.s. je imao tri sina. Najstariji se zvao Sam, njegovi potomci su bijeli sa malo crnog u sebi. Drugi sin se zvao Ham, njegovi potomci su crni sa malo bijelog u sebi. Trecem je bilo ime Jafit, njegovi potomci su smedi i crveni.
Arapi i Izraelcani vode porijeklo od Sama, danas su poznati kao semitska skupina naroda. Afrikanci vode porijeklo od Hama, a Turci, narodi istocne Azije i Evropljani od Jafita.
Nuh a.s. je nakon potopa zivio jos tristo pedeset godina. I to vrijeme je proveo u ibadetu i obozavanju Allaha, Jednog i Jedinog.
Bio je, kako ga Allah dz.s. opisuje:" zahvalni rob."
U hadisu kojeg biljezi Ibnu Madzdze, Muhammed s.a.v.s. opisuje Nuhov post i kaze:
Nuh je neprekidno postio svaki dan, osim dana Bajrama. (Ibnu Madzdzin Sunen, hadis 1714.)
Umro je Nuh a.s. i pokopan je, po najjacim predajama, u Mekki. Neke predaje kazu da je ukopan u mjestu Kirkil-Beka' u Libanonu.

 

hazreti HUD a.s.

U proslom kazivanju o Nuhu a.s. smo vidjeli kako je Nuh a.s. bio uzor svima koji pozivaju Allahu dz.s. Bio je blag, milostiv, strpljiv prema narodu kojeg je 950 godina pozivao i pozivao. I opet, tom narodu sve to nije bilo dovoljno da uzvjeruje. Uprkos tome, Nuh se nije predao sve dok mu Allah nije objavio:
"Osim onih koji su vec vjernici, niko vise iz naroda tvoga nece vjernik postati." (Hud, 36.)Tada je Nuh a.s. zamolio Allaha protiv njih i to je bilo prvo unistenje naroda koji je u laz ugonio svoga poslanika. Kaznjeni su potopom strasnim koji zemlju prekri.
Vidjeli smo kako lahko nestane cijelo covjecanstvo! Ne osta na zemlji niko, osim potomaka Nuhovih.
I samo smo potomke njegove u zivotu ostavili. ( As-Saffat, 77.)Od potomaka Nuhovih je Sam, od njega porijeklo vode Arapi i Zidovi, takozvani "semitski narodi." Od unuka Samovih je i Hud a.s. On je Hud ibn Abdillah ibn Rebbah ibn Dzarud ibn Ad ibn Avs ibn Irem ibn Sam ibn Nuh a.s. Odatle se narod Hudov naziva Ad i Irem, po imenima Hudovih djedova.
Hudov narod Ad je zivio u predjelu zvanom Ahkaf. Tako sura Ahkaf nosi naziv po mjestu u kojem je zivio Hudov narod. Ahkaf znaci brdo od pijeska, pjescana dina. Ovo mjesto se nalazi u Jemenu, izmedu Omana i Hadramevta, u priobalnom podrucju u pokrajini zvanoj Sihr.
Allah dz.s.kaze:
I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao. (Al- Ahqaf, 21 .)Dostigli su vrhunac u umjetnosti ukrasavanja kuca i stanova. Zivjeli su u satorima. Nisu to bili obicni satori! U ogromnim satorima od kojih su pravili prava mala umjetnicka djela koja su bila njihov ponos i simbol njihove moci. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar ne znas sta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima. (Al-Fagr, 6. -7.)Imali su uredene gradove i ulice. Prepricavaju se njihova cuda. Zivjeli su po satorima u dolinama, a na brdima su dvorce i palace gradili. Iako su bili stanovnici ravnice i doline, igre i zabave radi , gradili su velelj epne gradevina po okolnirn planinskim vrhovima.
Imali su siroke ulice, neke predaje cak spominju kako su im ograde zlatne i srebrene bile. A Allah najbolje zna kako je bilo!
Ali, jedno je sigurno: Ono sto se desavalo u Iremu nije se vise nikada i nigdje dogodilo.
Kojima ravnih ni u jednoj zemlji nîje bilo. (Al-Faqr, 7.)
U idustriji i inace u civilizacijskom razvoju toga doba su dosegli sami vrhunac, gotovo da su dotakli savrsenstvo dunjaluka. Mislili su da su mocni zavladati cijelim svijetom.
Stanovnici Irema su bili Arapi. Hud je jedan od poslanika iz reda arapskog naroda. Ibnu Hibban u svorn Sahihu biljezi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. govoreci Ebu Zerru r.a. o poslanicima rekao:
Cetverica od njih su bili Arapi: Hud, Salih, Suajb i tvoj poslanik, oEbu Zerre. (Ibnu Hibbanov Sahih, 2/78.)
Arapi koji su zivjeli prije Ismaila a.s. se zovu "el-arabo elariba" najstariji od njih su Ad, Semud, Dzurhum, Umejm, Medjen, Kabtan i druga plemena.
A Arapi "mustariba" to su oni koji su zivjeli poslije Ismaila a.s. Sam Ismail nije bio Arap nego je bio Ken'anac, ali kad ga je otac Ibrahim a.s. ostavio medu Arapima, postao je jedan od najrjecitijih Arapa. Od Ismaila su Arapi naslijedili rjecitost i nas Poslanik Muhammed s.a.v.s. je takoder od njega naslijedio rjecitost.
Nakon Nuha i potopa, nakon propasti cijelog covjecanstva, broj stanovnika zemlje se ponovo poceo povecavati iz podrucja koje je nastanio Nuh a.s. Bilo je to podrucje Sjevernog Sama - jug danasnje Turske i sjeverne Sirije. Odatle, preko Palestine ljudi su stigli do Arapskog poluotoka, a narod Ad je stigao na juzni dio Poluotoka.
Tada su svi ljudi, sve do dolaska Ada, bili u tevhidu - vjerovanju u jednog Allaha. Vremenom sejtan unese medu njih svoju vesvesu i covjecanstvo poce drugi puta obozavati kipove.
Prvi koji su obozavali kipove poslije Nuhovog naroda bio je narod Ada. Allah dz.s. je tom narodu podario ogromnu energiju i snagu tijela i uma. Bili su ogromnih tijela, mufesiri ih opisuju kao: bijele, visoke, velike i ogromne. Bili su skoro Ademove velicine, o kojoj smo ranije govorili. Kur'an o njima kaze:
Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to sto ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono sto budete zeljeli. (Al-'Araf, 69.)Allah opisuje civilizaciju i gradevinska dostignuca naroda Ada rijecima Huda a.s., kad je rekao:
Zasto na svakoj uzvisici palate zidate, druge ismijavajuci?
(As-Sua'ara, 128.)Jel' se to poigravate? Gradili su dvorce na samim vrhovima planina. Hud im je govorio: Pa vi stanujete u dolinama, a dvorce gradite na vrhovima brda! Zasto?! Igrate se!! Subhanallah, ljudi vole da su visoko, da dominiraju nad drugim narodima i prostorima. Vrlo cesto onako, cisto iz obijesti.
I podizete utvrde kao da cete vjecno zivjeti. (As-Sua'ara, 129.)
Akad kainjavate, kaznjavate kao silnici? (As-Su ara', 130.) Toliko su bili snazni i mocni da im se niko suprotstaviti nije mogao.
Bojte se Allaha i meni budite poslusni!
Bojte se Onoga koji vam daruje ono sto znate:
daruje vam stoku i sinove,i basce i izvore. ( As-Su'ara, 131.-134.)Kakvu su civilizaciju i blagodati imali: voda, rijeke, njive, djeca, imetak, snaga, mocna tijela, utvrde sve narodu Ada.
Ali oni nisu zahvaljivali Gospodaru svjetova. Allah dz.s. kaze
Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jaci?" - govorili su. (Al- Fussilat, 15.)
Kad su dostigli to sto su dostigli i kada su zavladali ljudima, pocese se oholiti. Umjesto da zahvalni Gospodaru budu, uzoholili su se. Uvijek oholost biva uzrokom svih belaja, jos od Iblisa prokletog. Prkosili su Allahu:
A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih - a i znamenja nasa su poricali. (Al Fussilat, 15.)Opredijelili su se jasnim opredjeljenjem da obozavaju kipove i odlucno izabrali nevjerovanje, a Allah im posla Huda, &£&, koji ih poce pozivati u Allahovu vjeru:

A Adu ' njegova brata Huda. "O narode moj" - govorio je on "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"
Glavesine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lazac."
"O narode moj" - govorio je on "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik;
dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.
Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to sto ste krupna rasta -Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, dabiste postigli ono sto budete zeljeli." (Al-A'raf, 65. -69.)Ali, oni ustrajni u nevjerovanju ostadose. Hud a.s.ih je pozivao govoreci im:
I Adu ' brata njihova Huda. "O narode moj" - govorio je on:"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.
O narode moj, ja ne trazim od vas nagrade za ovo; mene ce nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zasto se ne opametite?
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On ce vam slati kisu obilnu i dat ce vam jos vecu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobosci!"
(Hud, 50.-52.)
Pozivao ih je i pozivao. Kakav je bio Adov odgovor? Pocese se ismijavati sa njim, kao Nuhov narod sa svojim poslanikom. Rekose mu:
Mi smatramo da si ti doista neznalica. (Al-A'raf, 66.) Ti si poremecen.
Mi kazemo samo to da te je neko bozanstvo nase zlom pogodilo.
(Hud, 54.)Sigumo ti je jedno od nasih bozanstava naudilo. Kaznilo te!Bolestan si zbog tvog neprijateljstva prema bozanstvima - govorili su mu.

Glavesine naroda Ad su govorili;
Ali bi glavesine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da ce na onome svijetu biti ozivljeni i kojima smo dali da u zivotu na ovome svijetu raskosno zive, govorili: "On je covjek kao i vi; jede ono sto i vi jedete, i pije ono sto i vi pijete;
i ako se budete pokoravali covjeku kao sto ste vi, sigurno cete biti izgubljeni.
Zar vama on da prijeti da cete, posto pomrete i zemija i kosti postanete, doista ozivljeni biti?
Daleko je, daleko ono cime vam se prijeti!
Postoji samo zivot na ovome svijetu, mi zivimo i umiremo, a ozivljeni necemo biti!
On je covjek koji o Allahu iznosi lazi, i mi mu ne vjerujemo."
(Al-Mu'minun,33.-38.)Hud ih je uprkos svemu tome i dalje pozivao, sve dok mu nisu sasvim otvoreno rekli:
Rekose oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
ovako su i narodi davnasnji vjerovali,
i mi necemo biti muceni." (As-Su ara,l 36. -138.)Potpuno su usttajali u nijekanju Allaha, ugonjenju u laz poslanika i oholjenju nad svim onim cime su opomenuti bili.
Kad su vec toliki prkos pokazali, Hud ih izazva i rece im:
"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - rece on - "a i vi posvjedocite da ja nemam nista s tim sto vi druge Njemu ravnim smatrate,
pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte. "(Hud, 54.-55.)
Iste rijeci koje je Nuh a.s. rekao svome narodu! Sakupite se svi! Nemojte mi davati vremena! Hajde, naudite mi! Da vidim jeste li bas tolika sila, da li ste stvarno toliko mocni!
Potom zamoli Allaha dz.s.:
"Gospodaru moj,"' zamolio bi on - "pomozi mi, oni me u laz utjeruju!" "Uskoro ce se oni kajati!" - odgovorio bi On. (Al-Mu'minun, 39. -40.) Kako ih je Allah dz.s. kaznio za njihova djela??
Za njihovo nijekanje, prkos, izrugivanje, poricanje da ce biti kaznjeni.
Kazna im je vjetar bila. Poslao imje vjetar kakvog historija nije zabiljezila. Prestade kisa padati. Drvece i bilje.poce se susiti. Ocekivali su kisu i tome se radovali. Onoga dana kada ih Allah, dz.s. htjede kazniti iz daljine se ukaza crni oblak. Obradovase se. Konacno, dodze spas, dodze kisa - pomislise.

I kad ugledase na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikase: "Ovaj nam oblak kisu donosi"! "Ne, to je ono sto ste pozurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,koji, voljom Gospodara svoga, sve rusi". I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove." (Al-Ahqaf, 24.-25.)Vjetar koji je razorio i unistio bas sve. Nije im ostalo nista osim dvoraca na brdima sagradzenim.
I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra. (Ad-Dariyat,41.)
Pored cega god je prosao, nista nije postedio, sve je u gnjilez pretvorio. (Ad-Dariyat, 42.)
I Ad nije vjerovao - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao
i Ijude dizao, kao da su palmina stabla iscupana,
i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (Al-Qamar,18. -21 .)Vjetar je uzimao svakog od njih, bez obzira na njihovu veliku tezinu, nosio ih pa ih od zemlju udarao. Od toga bi im glave otpadale. Ostalo bi samo obezglavljena tijela.
. . . a Ad unisten vjetrom ledenim, silovitim,
kome je On vlast nad njima, sedam noci i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima Ijude povaljane kao suplja datulina deblavidio,i vidis li da je iko od njih ostao? (Al-Haqqa, 5.-8.)Allah, dz.s. je spasio Huda,a.s.. Vjetar je poceo puhati dok je Hud bio medu svojim narodom. Sve je unisteno, osim mjesta na kojem je bio Hud i oni koji su sa njim vjerovali. Kazu da je bio u stali, sa njim je bila stoka. Sve oko njih je unisteno, ali mu'mine nista od te sile dotaklo nije. Neka je hvaljen Onaj koji je Svemocan, Allah,dz.s.
I kad je dosla kazna Nasa, Mi smo, miloscu Nasom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih postedjeli.
Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlusan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadziju.
I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a bit ce i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko nekaje Ad, narod Hudov! (Hud, 58.-60.)Bio je to kraj naroda Ad!
Vjernici su nakon toga zivjeli na mjestu gdje je nekad zivio mocni Hudov narod.
Zemlja je Allahova i njezini nasljednici nisu uvijek samo oni najjaci, nego vrlo cesto i oni, naocigled slabiji, oni kojima Allah dopusti da, samo nakratko, uzivaju u blagodatiina Allahove Zemlje.
I umre Hud,a.s. i bi pokopan u Hadramevtu.

 

 

hazreti SALIH a.s.

Prolazili su dani i ljudi se ponovo vratise kufru podgovoreni Iblisom prokletim koji ni trena jednog ne ostavlja ljude. Nevjerovanje se opet rasiri zemljom, dodze jos jedan plemeniti poslanik da upozori ljude na opasnost nijekanja Allaha, dz.s..Bio je to Salih, a.s. On je od Semudovih potomaka. On je Salih ibn Ubejd ibn Isaf ibn Masih ibn Ubejd ibn Hazir ibn Semud ibn Ad ibn Irem ibn Sam ibn Nuh.
On je iz naroda Semuda, a Semud je iz Ada. Pripadnici naroda Semud su napustili Jemen, i nastanili se na sjeveru Arapskog poluotoka. Nastanili su podrucje zvano Hidzr. I to je naziv jos jedne kur'anske sure. Pored sure Al-Hidzr i sure Hud i Al-Ahkaf govore o ovim dogadajima.
Allah,dz.s, kaze:
I stanovnici Hidzra su poslanike laznim smatrali. (Al-Higr, 80.)Stanovnici Hidzra su, dakle, narod Salihov - Semud. Stanovali su u Medainu Salih - Hidzru, podrucju oko 380 km sjeverozapadno od Medine. Naslijedili su umjece gradzevinarstva od naroda Ad. Kuce su po vrhovima brda gradili.
I Semudom, koji je stijene u dolini klesao. (Al-Fagr, 9.)A i Ada i Semuda - ostaci domova njihovih su vam vidljivi.
(Al-'Ankabut, 38.)
Allah, dz.s., nam spominje kako su oni stijene klesali. Imali su ogromnu snagu i moc.
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali naslijednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio:u ravnicama njezinim palate gradite a u brdima kuce klesete. ï neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!(Al-A'raf,74)Potpuno isto kao i narod Ada. Allah, dz.s., im je kao i Adu dao brojne blagodati, ne bi li pouku primili iz onoga sto se dogodilo Adu. Salih,a.s., im je govorio:
Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni sigurni,u vrtovima i medu izvorima,u usjevima i medu palmama sa plodovimazrelim?Vi u brdima vrlo spretno kuce klesete,zato se bojte Allaha i poslusni meni budite. (As-Su1 ara, 146. -1 50.)Isto kao sto je Hud,a.s., opominjao svoj narod, tako je cinio i Salih,a.s..
Blagodati koje je Allah,dz.s., dao narodu Semud bile su: u dolinama kuce, po brdima dvord, basce, izvori, palme, Allah dz.s., im je dao vremena ne bi li pouku uzeli iz onoga sto se Adu dogodilo. Ali, oni su, uprkos svemu tome, zanijekali Allaha,dz.s.. Nisu ibret uzeli, nisu lekciju naucili i kipove su za bozanstvo uzeli.
Allah,dz.s., im kao poslanika posla jednog od njih. Njihovog brata Saliha. Prije poslanstva je vazio za mudra, znana i ucena covjeka. Njemu bi se po savjet vracali. Poticao je iz ugledne porodice. Prizeljkivali su da jednog dana bude njihov velikan.
Kada je zatrazio od njih da vjeruju i obozavaju jednog Boga - odbili su i rekli mu:
"O Salihu" - govorili su oni ' "ti si medu nama prije ovoga cijenjen bio."(Hud,62.)
Salih ih je i dalje pozivao.
I Semudu - brata njihova Saliha. "O narode moj, "' govorio je on "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se." (Hud, 61.) Govorio im je:
"O narode moj," ' govorio im je on ' "zasto trazite da vas stigne kazna prije nego sto se pokajete? Zasto od Allaha ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" (An-Naml, 46)
Zato se bojte Allaha i poslusni meni budite i ne slusajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,koji na Zemlji ne zavode red vec nered uspostavljaju (As-Su1 ara, 150.-152.)
Opominjao ih je i savjetovao, kao sto je Hud opominjao narod Ad. Ali oni odbise i oglusise se, kao sto je i Ad odbio.
Zar bas njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava?! (Al-Qamar, 25.)
Jel to samo on pametan!
Ne, on je lazljivac oholi! (Al-Qamar, 25.)
Rekose oni: "Ti si samo opcinjen." (As-Su ara, 153.)
Dosli su vjetnicima koji su vjerovali sa Salihom. Pitaii su ih: Da li vi vjerujete u isto ono u sta Salih vjeruje? Vjerujemo, rekose.s
"A mi, doista, ne vjerujemo u to u sto vi vjerujete" - rekose oni koji su bili oholi. (Al-A'raf, 76.)
Salih ih je pozivao i pozivao. Dotle je doslo da su ga poceli odgoniti. Govorili su mu:
"Mi smatramo hrdavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" - rekose oni. (An- Naml, 47.)
Ti si samo hrdzav predznak. Ti si nasa zla kob. Kad god te vidimo, samo nam belaj donosis! Idi od nas!Odlazi
"Od Allaha vam je i dobro i zlo" - rece on '"vi ste narod koji je stavljen u iskusenje." ( An-Naml, 47.)
Doslo se dotle da su postali otvoreni neprijatelji. Odbijali su cak i da budu u njegovoj blizini osjecajuci caki u tome pesimizam.
Kada je dotle doslo Salih ih upozori, rece im:
"O narode moj,"' govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnistvo dao, pa ko ce me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slusao, ta vi biste samo uvecali propast moju." (Hud, 63.)
Pretpostavite da sam ja vama od Allaha poslanik. I vi mi naredite grijeh. Ako ga ucinim ja sam gubitnik. Vi ste gubitnici!
Tada ga oni izazvase i rekose:
Ti si covjek, kao i mi; zato nam donesi jedno cudo ako je istina to sto govoris! (As-Suara, 154.)Pocese uvjetovati i opisivati cudo. Mi ne zeîimo i ne prihvatamo bilo koji ajet - cudo, da bi vjerovali, hocemo ovu veliku stijenu da pukne i iz nje izade deva. Pocese se nadmetati ko ce spomenuti neobicniju zelju. Glavesine su sjedile, izrugivali se Salihu i zanovijetali. Jedan rece:
-Treba da je u desetom mjesecu steonosti. Drugi rece:
-Treba biti crvene boje. Treci:
-Duge dlake. Nekirece:
-Mora biti jako, jako velika - najveca deva koju smo ikada vidjeli. Jedan opet zahtijevase:
-Treba biti tolika da ona sama pije iz bunara dan, a mi svi zajedno popijemo koliko ona za dan. Takva treba biti! Je 1' jasno, pa da mi vjernici kao i ti budemo! Da bi povjerovali ono u sta ti vjerujes!
Salin, S&â, im rece:
-Ako vam dode takav znak, takvo cudo kakvo trazite, hocete li povjerovati u ono u sta vas pozivam?
-Naravno da hocemo!
-Sakupite ljude, rece Salih.
Dodose ljudi u dogovoreno vrijeme i Salih zamoli svoga Gospodara, zemlja se zatrese, stijena puce pred njihovim ocima i iz unutrasnjosti stijene izadze ogromna deva, nesto najvece sto su u zivo tu vidjeli.
Apsolutno najveca deva u historiji ljudskog roda. Deva jedna koja popije vode koliko je dovoljno citavom gradu! U utrobi je nosila deseti mjesec mladunce pred dolaskom na ovaj svijet. Tacno onakva kakvom su je opisali oni koji su trazili ajet - cudo. Allah, dz.s., u Kur'anu kaze:
O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas. (Hud,64.)
Kamila koja nije imala roditelja, kamila koju je Allah stvorio bez ijednog roditelja. Allahova Kamila!
Evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska. (Hud, 64.)Alah, iSil, im odredi norme ponasanja prema tom Njegovom znamenju, cudu, ajetu.
"Evo, to je kamila" - rece on - "u odredeni dan ona ce piti, a u poznati dan vi,
i ne ucinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!" (As-Su'ara, 155.-156.)
Ako se bilo kakva neprijatnost desi toj devi koju ste trazili, stignut ce vas kazna. Allah,dz.s., kaze:
Mi cemo poslati kamilu da bismo ih iskusali, pa pricekaj ih i budi strpljiv.
I upozori ih da ce se voda izmedu njih i nie dijeliti, svakom obroku pristupit ce onaj ciji je red! (Al-Qamar, 27. -28.)Upozoravao ih je Salih i upozoravao: "Ne ispoljavajte neprijateljstvo prema devi, ne zabranjujte joj vodu!"
Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!" (As-Sams,13.)Kad je Salihov narod vidio ovo nesvakidasnje i nepobitno cudo, podijelise se na dva tabora. Manjina medu njima postadose vijernici. Vecina naroda Semud osta vijerna svome kufru, uprkos cudu koje su ocima svojima vidjeli. Allah,dz.s., kaze o njima, nakon sto su vidjeli cudo:
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali, ali oni su prema njoj zulum ucinili. A cuda saljemo samo da zastrasimo. (Al-Isra1, 59.)Sami sebi su nepravdu (zulum) ucinili.
Vi ste trazili cudo i ono vam je doslo pa ste opet sebi nepravdu ucinili. Allah,dz.s., o njima kaze:
A Mi smo im dokaze Nase bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli. (Al-Higr, 81.)
I kaze Uzviseni:
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali. (Al-Isra, 59.)Jasan znak, ajet u koji nema nikakve sumnje. Niko nije mogao reci kako su opsihireni, opcinjeni. Deva je zivjela tu, pored njih. Danima! Pila sa njima dan, a oni su pili dan. Muzli su njeno mlijeko. Rodila je pred njihovim ocima. Mladunce je doslo potpuno isto, cudo pravo, poput majke. Cudili su se, pratilo bi majku gdje god bi ona isla. Znaci, nije bilo prostora za magiju - sihr. Ocit dokaz, jasan, nije se radilo o trenucima koji bi brzo prosli. Zivjela je sa njima i pored njih dugo vremena.
Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali, ali oni su prema njoj zulum ucinili. A cuda saljemo samo da zastrasimo. (Al-Isra1, 59.)Ostali su zapanjeni ovini cudom, ali samo malo njih je povjerovalo. Oni bi pili dan, potom bi dosla deva drugi dan i sa mladuncetom pila cijeli dan. Dok bi ona pila, muzli su je i svima bi bilo dovoljno to mlijeka sto su namuzli.

To im je bila blagodat velika, samo da su uzvjerovali. Ali oni su nevjerovanje odabrali.
Sakupise se glavesine. Razmatrali su situaciju. Rekose: "Plasimo se da nas svijet ne napusti i pocne slijediti Saliha. Ova deva nas pâti. Citav dan ne mozemo vodu ni dotaknuti. Moramo je cekati. Jos, dok god hoda nasa stoka je se plasi. Bjeze nam ovce i deve. Uznemkila nas je ta deva! Moramo je kako znamo, rijesiti se". Sastancili bi dugo, dugo. Smisljali nacin na koji bi se rijesili te deve. Izabrase jednog od njih. Historicari kazu da se zvao Kudaribn Salif ibn Dzedea. Pozvase ga i nagodise se sa njim o ubistvu deve. Nije sam Kudar taj koji je ucinio to djelo nego je to djelo ucinjeno dogovorom svih.
Ali oni pozvase jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje. (Al-Qamar, 29. -30.)
Muhammed,s.a.v.s., o tom Kudaru kaze:
"On je najnesretniji medz uprijasnjim narodima". I Allah,dz.s. a ga je spomenuo u Kur'anu, u ajetu:
Kad se jedan nesretnik izmedu njih podigao. (As-Sams,12.)Krenu Kudar sa jos jednim prijateljem da se dogovori kako ce ubiti devu. Imali su mjesto u kojem su sa drustvom alkohol pili i nered cinili. Bi/o je to drustvo dévêt silnika. Zatrazio je pomoc od njih u ubistvu deve i svi pristadose da mu pomognu. Sastase se sa ljudima i rekose:
-Mi ne zelimo da se kaze kako smo to ucinili samo nas dévêt. Svi smo to ucinili! Slazete li se da tako bude?
-Slazemo se svi, rekose. Allah,dz.s., kaze:
U gradu je bilo dévêt osoba koje su ne red nego nered cinile.
(An-Naml, 48.)
Dévêt mladica u zenitu snage, bez ikakvog dobra u sebi. U stalnom neredu. Allahov Poslanik s.a.v.s. u hadisu kojeg biljeze Buhari, Muslim, Ahmed i drugi kaze:
Kad se jedan nesretnik i^meâu njih podigao, ustaoje covjek mocan, strasan,jako sna%an,poputEbitZ.etn'e. (Ahmedov Musned, hadis 15630.)
Ustao je covjek snazan, covjek koga je podrzavao i stito cijeli narod.
Ovih dévêt silnika je krenulo prema devi. Deva je svakodnevno sa stijene silazila u selo. Sacekase je na putu. Kad stize, Kudar naredi da je napadnu. Oni to i ucinise, ali se prepadose i pobjegose. Kudar im se smijao. Izade pred nju i jednim udarcem joj slomi nogu. Deva pade. Allah,dz.s., kaze:
Ali mu oni nisu povjerovali, vec su je zaklali - i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih unistio i do posljednjeg istrijebio,i ne strahujuci zbog toga od odgovornosti. (As-Sams,14.-l5.)O klanju deve Allah,dz.s. kaze:
I zaklase onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslusase i rekose: "O Salih, ucini da nas snadze to cime prijetis, ako si poslanik."(Al-A'raf,77.)Poneseni grijehom, ponosom sejtanskim, oholo izazivase kao da mole da ih se kazni! Zaklase àevupa nakon toga zaklase i njeno mladunce. Kad su mu ubili majku, mladunce pobjeze do stijene. Opkolise ga i ono zarica tri puta. Ubise i mladunce. Potom se okupise stanovnici sela. Iskomadase i pocese se gozbiti devijim mesom. Svi su ucestvovaii u ovom zlocinu, osim vjernika, mu'mina koji odbise ucestvovati u tom gnusnom djelu.
Izazivali su Saliha. Kad je Salih cuo sta se dogodilo devi, pozurio je. Zatece zaklane devu i njeno mladunce, a Ijude okupljene u gozbi i veselju. Salih ih zovnu rijecima:
Ali, oni je zaklase, pa on rece: "Zivjet cete u zemlji svojoj jos samo tri dana, to je istinita prijetnja." (Hud, 65.)Trazili su kaznu. Odgovor je stigao. Ljudi se sakupise i u razmatranje Salihovu prijetnju uzese. Zakljucise: Moramo i Saliha ubiti sgfedno sa njegovom devom. I pocese pripreme za Salihovo ubistvo. Allah,dz.s., kaze:
"Zakunite se najtezom zakletvom" - rekose "da cemo nocu njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njcgovom najblizem krvnom srodniku reci: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'" (An-Naml, 48. -49.)
Tako i bi! Ovih dévêt krenuse prema Salihovoj kuci kako bi ubili Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali i obozavali Jednog i Jedinog Allaha. To im je bio jedini grijeh prema tom narodu i jedina optuzba! O tome Allah,dz.s., kaze:
I smisljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali. (An-Naml, 50.)I poce unistenje naroda Semud. Prvi koji su unisteni bili su njih deveterica. Zemlja se zatrese, stijene padose na njih i oni mrtvi i nepomicni ostadose.
Potom nastupi kazna i za ostale. U noci kada je Allah,dz.s., unistio njegovih dévêt dusmana, Salih je sa vjernicima napustio Plidzr -mjesto u kojem su zivjeli. Narodu se desi nesto jako cudno. Prvog dana kazne lica Salihovog naroda postadose zuta. Pocese plakati. Prvi znak kazne koja ce se na njih sruciti. Sljedeceg clana sva lica postadose crvena. Treceg dana sva lica postadose crna. Plakali su, pomagajsali, trazili pomoc. Pocese sami sebi kabure kopati. Gotovo je! Shvatise kako je prijetnja bilaistina od koje nema bjezanja niizlaza. I stize kazna. Nije to bila jedna vrsta kazne kao Adu vjetar, niti potop kao kazna Nuhovom narodu. Tri vrste kazne.Zato sto im je doslo cudo tacno onakvo kakvo su uvjetovali pa su ga nakon toga zanijekali. Prvo zapoce sa zemljotresom. Padose na koljena. Nisu mogli stajati.Potom munje i gromovi pocese udarati po njima. Kazna zavrsi sa jakim glasorn - sajhatun - koja ih sve do ijednog usrnrti. O ovome Allah, Je, kaze:
I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojoj osvanuse mrtvi, nepomicni. (Al-A'raf, 78.)I o Semudu, kada mu bi receno: "Uzivajte jos izvjesno vrijeme i oni se oglusise o naredenje Gospodara svoga pa ih unisti strasan glas na oci njihove
i ne mogose se ni dici ni od kazne odbraniti." (Ad-Dariyat, 43. -45.) Alah,dz.s. kaze:
A one koji su cinili zlo pogodio je strasan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomicni. (Hud 67.)
Kao da na njoj nikad nisu ni postojali. (Hud 68.)
Kaze Allah, je,:
Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadose poput zdrobljenog suhog lisca koje sakuplja onaj koji ima tor. (Al-Qamar, 31.)
Allah,dz.s., potpuno unisti Salihov narod Semud. On spasi Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali.
I kad je dosla kazna Nasa Mi smo miloscu Nasom Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, Mocan i Silan. (Hud 66.)Tragovi Semuda su ostali vïdljivim do dana danasnjegl Sjeverozapadno od Medine postoji Medainu Salih.
Alah,d.s., kaze:
Eno kuca njihovih, puste su zbog nepravde koju su cinili to je zaista pouka narodu koji zna. (An-Neml , 52.) Nemojte sumnjati u istinitost ovog kazivanja! Ostavio je Allah njihove kuce da ih ljudi vide. Napusti Salih,a.s., to mjesto.
A on ih je vec bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju." (Al-'Araf, 79.)
Salih,a.s., i vjernici sa njim nastanise se u Palestini, zemlji blagoslovljeno). Zivio je ugradu Remla u kojem je i umro.
Muhammed,s.a.v.s., za vrijeme Pohoda na Tebuk je prosao kroz Medainu Salih. Ashabi zagrabise vodu iz bunara Salihovog naroda u neke posude, pa Poslanik,s.a.v.s., naredi da se sude polupa a voda prolije. I sva hrana koja je napravljena od te vode da se baci. U sahih-hadisu kojeg biljeze Buharija i Muslim, Resulullah,s.a.v.s., je rekao:
Nemojte ulaziti ovim kaznjenim, osim placuci. (Buhari, hadis 4068.)
Neka niko od vas ne posjecuje nastambe Salihove da bi ih posmatrao kao sto posmatra ostatke rimske civilizacije. Ne ulazi u takva mjesta kao turista, nego kao covjek kojeg sve to podsjeca na A.llahovu moc, silinu bozju, koja se obistinila nad ovim narodom, pa nemoj dolaziti osim placuci. U drugom rivajetu se kaze:
Placite, ako vec ne mognete plakati, onda bar oponasajte plac. (Ibnu Medzin Sunen, hadis 4284.)
Tako postupite, kako i sami ne biste bili od onih koji su sami sebi nepravdu ucinili.
Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!(Hud-68)
Tako je zavrsilo kazivanje o Semudu i Salihu, a.s. kazivanje koje je u Kur'anu spomenuto na dvadeset mjesta. Savjet i opomena vjernicima! I zivjese Ijudi. Vjera se vrati, a potom ponovo zapoce skretanje i zastranjivanje. Ponovo stigose sejtanske vesvese i nevjerovanje se prosiri. U Palestini, Arapskom poluotoku, Iraku, Egiptu, na svim mjestima se rasiri kufr - nevjerovanje.
Posla Allah,dz.s. ovaj puta ljudima, iz svoje neizmjerne milosti prema njima, poslanika od Ulul-Azma, jednog od najodabranijih poslanika Ibrahima, a.s. oca poslanika


hazreti IBRAHIM a.s

On je Ibrahim sin Taliha, oca su mu jos zvali i Azer zato sto je pomagao svom narodu - azerehum. Kazivanje o Ibrahimu, a.s. je u Allahovoj Knjizi spomenuto na 73 mjesta, u 25 sura. Zamislite samo velicinu tog poslanika i znacaj i pouke onoga sto se njemu dogodilo. On je potomak Sam ibn Nuha,a.s. Zivio je na sjeveru Iraka, u Babilonu, velikom gradu sa naprednom civilizacijom, gradu sa rasirenim idolopoklonstvom. Allah, dz.s. kaze:
"Vi ste" - rece on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u zivotu na ovome svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali." (Al-'Ankabut, 25.)
Nisu znali obozavati Allaha, a da mu ne pripisuju sudruga i druga bozanstva.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?" (Al-Anbiya1, 52.)
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." (Al-Anbiya', 53.) O njihovom obozavanju kipova Allah,dz.s. kaze:
I kazi im vijest o Ibrahimu
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Cemu se vi klanjate?"
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."
On je rekao: "Da li vas oni cuju kad se molite, ili da li vam mogu koristiti ili naskoditi?"
"Ne ' odgovorise ali mi smo upamtili pretke nase kako tako postupaju." (As-Su1 ara', 69.-74.)
Dakle, idolopoklonstvo je nesto sto su ovi bili naslijedili. Poce ih Ibrahirn, a.s. opominjati. Zasto covjek obozava Boga? Da ga pozove kad mu zatreba, da mu se odazove i jedino On mu podari ono sto mu treba. Obozava Boga zato sto mu On podari zakon (serijat) pa zna sta je istina i kuda je pravi put. Zato obozava Boga! Da mu dadne ono sto je korisno, a sacuva ga onoga sto je stetno. Ovi kipovi ne cuju, ne mogu koristi pribaviti niti kome nauditi. Kako ces, insanu, kipovima robovati!? Ali, slijepo povodenje i slijedenje drugih, pokvaren ljudski um ih ucini takvim idolopoklonicima. Ibrahim, a.s. ih poce istrajno pozivati Istini. Sam Ibrahim, nikada i nijednog trena nije obozavao kipove.
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Al-Anbiya1, 51.)Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oce moj, zasto se klanjas onome koji niti cuje niti vidi, niti ti moze od ikakve koristi biti?
O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mené slijedi, i ja eu te na pravi put uputiti;
o oce moj, ne klanjaj se sejtanu, sejtan je Milostivome uvijek neposlusan;
o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug," (Maryam, 41 .-45.)
Obozavanje kipova je ustvari obozavanje sejtana! Kakav je bio odgovor Ibrahimovog oca Azera na ovaj lijepi poziv?
Otac njegov je rekao: "Zar ti mrzis bozanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okanis, zbilja eu te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." (Maryam, 46.)... znaci: dugo vrijeme, zadugo. Ibrahim, a.s. iz blagosti i ljubavi prema ocu rece:
"Mir tebi!" - rece Ibrahim. "Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni." (Maryam, 47.)
Obecavao je da ce moliti Gospodara da mu oprosti, ali kasnije, kad se uvjerio u njegovo neprijateljstvo prema Allahu, odrekao ga se:
A sto je Ibrahim trazio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obecanja koje mu je dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sazaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114.)
Nije dozvoljeno traziti oprost za nevjernika. Oni koji su zanijekali Allaha, za njih nije dozvoljeno kazati ( nepoznata arapska rijec) Allah mu se smilovao, niti je dozvoljeno to reci njihovim porodicama.
Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Maryam, 47)
... znaci vrhunac pocasti prema nekome. Allah,dz.s. je veliku pocast ukazao Ibrahimu,a.s. i zbog toga je prozvan halilullah -Allahov prijatelj. Halilulah je napunjenost srca ljubavlju. Ibrahim,a.s., je bio jedan od Allahu najdrazih ljudi. I napusti Ibrahim,a.s. svoga oca i svoj nevjernicki narod.
I napustitcu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjatcu se Gospodaru svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Maryam, 48.)
Ibrahim,a.s. je tada bio mladic od 1 6 godina. Mlad, ali poslanik, poziva svoj narod ovakvim pozivom. Poce razmisljati. Donese cvrstu odluku da dokrajci korijen zla. Izvor zla su ovi kipovi! Poce prijetiti kako ce ih on licno sve polupati. O toj prijetnji, Allah, dz.s. kaze:
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!
(Al-Anbiya1, 57.)Nije to rekao sebi u bradu, nego je to javno obznanio. U drugom ajetu se kaze:
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim." (Al-Anbiya', 60.)Dakle, stvar je bila javna, ne kao sto vêle neki mufesiri da je to bilo tajno. Cekao je Ibrahim,a.s. dan kad kod kipova nece biti nikoga. Ali ovi kipovi su bozanstva, neprestano je neko pored njih. Ljudi bi neko vrijeme ostavljali hranu pred njih potom bi tu istu hranu nosili kucama i pojeli je vjerujuci da je takva blagoslovljena od njihovih bozanstava.
Dugo je Ibrahim cekao priliku da bude sam sa kipovima. I konacno, doceka pravu priliku! Njegov narod je imao praznik igre, zabave, jela i pica koji su provodili izvan grada. Ostavljali bi toga dana hranu pred kipove da je "blagoslove", a na kraju dana bi se vratili po tu istu hranu kako bi je pojeli.
Ljudi pocese u ranim jutarnjim satirna napustati grad. Ibrahim, $3i, nije zelio ici sa njima. Sta je tebi, upitase. Gledao sam u zvijezde i u njima vidio da eu danas biti bolestan. Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
"Slagaoje, ali je ta laz bila u imeAllaha". Slagao je kako bi polupao kipove. O ovom dogadaju govore ajeti mudri:
Mi smo jos prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome rece: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noc klanjate?"
Oni odgovorise: "I nasi preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vasi su bili u ocitoj zabludi" - rece. "Govoris li ti to ozbiljno ili se samo salis?" - upitase oni.
"Ne"' rece - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja eu vam to dokazati.
Tako mi Allaha, ja eu, cim se udaljite, vase kumire udesiti!"
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya',51.-58.)O navodnoj Ibrahimovoj bolesti Allah,dz.s. kaze:
I on baci pogled nazvijezde,pa rece: "Ja cu se, evo, razboljeti! i oni ga napustise, uzmaknuvsi." (As-Saffat, 89. -90.)Sad dolazi prizor dijaloga Ibrahima,a.s. sa kipovima. Zatece mnogo hrane pred njima.
A on se kumirima njihovim prikrade pa rece: "Zasto ne jedete?"
(As-Saffat, 91.)
Vidi koliko samo hrane pred vama, sta je, zasto ne jedete, sto su vam sve dzabe donijeli!
Sta vam je sto ne govorite? (As-Saffat, 92.)
I krisom im pride desnom rukom ih udarajuci. (As-Saffat, 93.) U drugom ajetu se kaze:
I porazbija ih on u komade, osim onog najveceg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya1, 57)
Polupa kipove, ostavi ih u takvom stanju a najveceg od njih ostavi citavog i jos mu o vrat objesi sjekiru kojom je polupao druge kipove, i ode. Vratise se Ijudi svojirn idolima, zaprepastenje je bilo veliko! Bozanstva su im polupana. Gospodar njihov je mrtav.
I jos gore, Gospodar im je ubijen.
Kako je to moguce!?

"Ko uradi ovo sa bogovima nasim" - povikase oni - "zaista je nasilnik?" (Al-Anbiya1, 59.)
"Culi smo jednog momka kako ih huli"' rekose '"ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga Ijudi vide" - rekose - "da posvjedoce."
(Al-Anbiya',60.-61.)Privedose Ibrahima,a.s. i odredise termin sudenja. Svi stanovnici Babilona su bili prisutni na tom sudenju. Njibovo prisustvoje bilo upravo ono sto je Ibrahim,a.s. prizeljkivao. Poce sudenje. Rekose:
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime?" - upitase. (Al-Anbiya, 62.)
"To je ucinio ovaj najveci od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" -receon.
I oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
Zatim glave oborise i rekose: "Ta ti znas da ovi ne govore!"
"Pa zasto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu stetu otkloniti?" * upita on.
"Tesko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zasto se ne opametite?" (Al-Anbiya1, 63. -67.)
Sve to je bilo uzalud, suprotno onome sto im je razum nalagao, Ibrahimov narod opet odabra obozavanje kipova.
Pa mu narod trkom dode.
"Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete? - upita -
kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?" (As-Saffat, 94. -96.)Njihova bozanstva su unistena. Sta ima gore od toga! AU, uptkos tome, ostase vjerni svome nevjerovanju. Poce prijetnja Ibrahimu, lomacom..
"Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa. ga u vatru bacite?"
(As-Saffat, 97.)
Sta su uradili? Odabrase cvrsto zemljiste i kamenom ga ogradise. Naredise svim stanovnicima da ucestvuju u pripremanju lomace i nosenju drva za nju. Ljudi pocese donositi drva, cak i djeca i iznemogli starci. Smatrali su to velikim sevabom, i donosili su sve dok lomaca nije bila velicine velike gradevine. Potom zapalise vatru i postavise katapult. Katapul je bilo orude sa kojim su u ratovima na neprijatelje ogromno kamenje sa velike udaljenosti bacali. Stavise Ibrahima,a.s. na kraj katapulta. Tada bi dova Ibrahimova. Dova nevoljnika, ocajnika, poîrebnih i ozlojadzemih. Buharija u svom Sahihu biljezi da je Muhammed, me, rekao:
"Dovoljan je nama Allah i divan lije On Zastitnik",je dova kojuje izgovorio Ibrahim kada je bacen u vatru. (Buhari, hadis 4197.)
Dovoljan ti je Allah! Ne treba ti mimo njega bas niko! I zato, na Njega se osloni!
Biljezi se u nekim predajama, u kojima ima slabosti, kako je Ibrahimu, dok je letio zrakom ka vatri, dosao Dzibril i rekao:
-O Ibrahime, treba li ti nesto? On mu rece:
-Od tebe ne, a od Allaha da.

U drugoj predaji stoji kako je Melek kise zatrazio od Allaha dozvolu da spusti kisu kojom bi ugasio Ibrahimovu vatru. Ali je Allahova odredba bila i od toga cudnija.
"O vatro ' rekosmo Mi - "postani hladna i spas Ibrahimu!"
(Al-Anbiya',69.)I oni mu htjedose postaviti zamku, ali ih Mi onemogucismo.
(Al-Anbiya1, 70.)Pade Ibrahim,a.s. u vatru. Allah, dz.s. tu vatru ucini hladnom. Ibnu Abbas veli: "Da nije Allah,dz.s.rekao (arapska rijec-nepoznata)- i spas hladnoca bi mu naudila". Vatra ne moze sprziti, osim sa Allahovom dozvolom. Noz ne moze sjeci bez Allahove dozvole. Ova stvorenja nemaju samostalnu moc, njihova moc dolazi od Allaha, On je taj koji im daje i koji uzima te mogucnosti.
I pade Ibrahim u vatru u kojoj mu se cak ni odjeca ne zapali, jedino uze na rukama izgori, ali mu ruke ne oprzi. Neka je slavljen svemoguci Allah,dz.s. Ljudi su nestrpljivo ocekivali prizor ugljenisanog Ibrahima,a.s. Ugledase Ibrahima, cudnog li cuda, usred vatre uziva.
Zabiljezene su predaje u kojima je Ibrahim, a.s. rekao:
"Nije bilo ljepseg dana od onog kojeg sam u vatri proveo".
Hladovina i mir! Vrhunac blagodati i uzivanja. Ljudi su bili u cudu izgubljeni. U tolikoj vatri, a ne go ri! Ko je cudo, kakav znak, mudziza se dogada pred ocima njihovim. Potom Ibrahim izade pred njih, zdrav, citav, bez ikakvih posljedica od vatre uzarene.
I pored svega toga, znaka ocitog, niko osim Luta, a.s. ne povjerova u ono cemu ih je Ibrahim pozivao. Naravno, Ibrahimova zena Sara je vjernica bila, ali ce nju Ibrahim ozeniti nakon ovog dogadaja.
Zamislite, u cijelom Babilonu samo Ibrahim a.s. i Lut a.s.vjernici. Allah, dz.s. kaze:
I Lut mu jedinï povjerova!. (Al-'Ankabut, 26.)Kad i nakon svega toga odbise vjernici postati, Ibrahim izgubi svaku nadu u svoj narod. Bozanstva im polupana, cudo ocima vidjeli, sta treba jos da ucini da bi izgovorili LA ILAHEILLALLAH!?
Za vijest Babilona je cuo car toga vremena. U predajama se kaze kako je on vladao vecinom zemlje. Zvao se Nimrud. Naredi da mu se dovede onaj koga vatra sprziti nije mogla. I dovedose Ibrahima, a.s. pred Nimruda. Poce ga ispitivati o njegovom Gospodaru, Kur'an o tome govori sljedece:
Zar nisi cuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: "Gospodar moj je Onaj koji zivot i smrt daje"' on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt!" - "Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" - rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima nece ukazati na pravi put.
(Al-Baqara, 258.)
U komentaru rijeci (nepoznato arapsko pismo)- onda kada mu je Allah carstvo dao -predaje kazu da su zemljom istinski vladala samo cetverica vladara jedan od njih je i Nimrud, pored Zul Karnejna i Nabukadonosura, koji je pobio zidove. Nimrud je bio apsolutni vladar toga doba.
U komentaru "Ja dajem zivot i smrt!" se kaze da je Nimrud naredio da mu se dovedu dvojica osudenika na smrt, pa je rekao: "Ovu dvojicu sam osudio na smrt, ubijte ovog, a pustite tog. Ja zivot i smrt dajem!" To je nesto sasvim razlicito od onoga sto mu je Ibrahim, a.s. dokazivao. Ko daje izvorni i stvarni zivot i smrt? Nije se zelio sa inadzijom prepkati, takvima je bolje navesti jaci dokaz od njihovog.
"Allah cini da Sunce izlazi sa istoka" * rece Ibrahim - "pa ucini ti da grane sa zapada!" (Al-Baqara, 258.)Nimrud obori glavu, zbuni_se i bez rijeci osta:
I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nece ukazati na pravi put. (Al-Baqara, 258.)
Poducen onim sto se dogodilo sa Ibrahimom u Babilonu nije zelio da se to ponovi, Nimrud mu rece: "Odlazi od mené, ne zelim te u svojoj blizini!" Ibrahim napusti Irak ï ode u Sam, u Palestinu i nastani se u mjestu zvanom Harran. Ozenjen je bio Sarom za koju se kaze da na zemlji nije postojala ijepsa zena od nje, osim Hava.
Najljepsa zena na svijetu! I niko nije vjerovao sa Ibrahimom i Sarom, osim Lut, a.s.
I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." (Al-'Ankabut, 26.)I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za Ijude blagoslovili.
(Al-Anbiya',71.)I tako Ibrahim, a.s. posta jedan od stanovnika Harrana. Poce pozivati taj narod u islam. Oni nisu obozavali kipove, nisu obozavali ni Allaha, obozavali su zvijezde. Ibrahim, a.s. im htjede pokazati kako je obozavanje zvijezda zabluda. Njihovo obozavanje zvijezda bilo je nocu, Ibrahim jedne nociizade sa njima da im dokaze zabludu ocitu:
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao. (Al-An'am,75.)Allah, dz.s. mu je otvorio vidike, vidio je nebesa, zvijezde, planète, vidio je carstvo nebesa i Zemlje! Allah mu je otklonio ogranicenost i tnanjkavost ljudskog pogleda pa je vidio ono sto danas teleskopi vidjeti ne mogu.
... dabi cvrsto vjerovao. (Al-An" am, 75.)Da li bi onaj ko vidi carstvo nebesa i Zemlje obozavao zvijezde?! To je jedan od belaja pojedinih mufesira koji misle da je Ibrahim obazavao zvijezde i da ga je Allah tek nakon toga uputio pravilnom obozavanju Njega. To je velika greska i iskusenje kod tih komentatora Kur'ana. Allah, dz.s, nakon sto mu je pokazao carstvo nebesa i Zemlje, kaze:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vece nego stvaranje roda Ijudskog. (Al-Mu'min, 57.)A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okrecu! (Yusuf,105.)
Vidio je Ibrahim carstvo, vidio nadmoc i cvrsto je vjerovao u Allaha,dz.s..Izlazeci sa narodom Harrana zelio je pokazati im ispravno vjerovanje. Allah, dz.s. kaze : " i kada u ajetima koji govore o tom dogadzaju, harf «fa» je ovdje - veznik i - nastavak onog sto je bilo nakon sto je vidio carstvo nebesa i Zemlje.
O izlasku Ibrahima, a.s. sa narodom Harrana Kur' an kazuje ovako:
I kad nastupi noc, On ugleda planetu. (Aï-An1 am,76.)Ovdje se jasno ocituje preciznost kur' anskog izraza. U vedroj noci prije nego se pojave zvijezde, vidi se planeta koja svijetli poput zvijezda. Arapi je zovu Zuhra. Kod nas je poznata kao zvijezda Danica. Dakle, sustinski se radi o planeti, iako Ijudi misle da je rijec o zvijezdi.
... irece: "Ovo jeGospodar moj!" (Al-An'am,76.)
Vjera tog naroda je nalagala da svako izabere sebi, za svoje bozanstvo, zvijezdu koja mu se svida. Ibrahimje to rekao rugajuci im se. Sta je to kad svako sebi izabere Boga kojeg on hoce!
Kako je noc odmicala, odabrana zvijezda bi nestajala. Sta to bi, sad trebam Gospodara, anjeganema. Nestao! I sta sad?
A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" (Al-An'am, 76.)

 

Narednu noc opet izade sa njima:
A kad ugleda Mjesec kako izlazi, rece:
"Ovo je Gospodar moj!" A posto zade, on rece: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bitcu, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." (AI-An'am, 77.)
Rece: "Gospodaru moj, uputi me da znam gdje si Ti." Ustvari, rugao im se prigovarajuci im: "Sta je to sa vasim bozanstvima, nijedno ne traje, svi nekako nestaju!" Ljudi pocese razmisljati kao i Ibrahim. Pogledajte kako se indirektno poziva Allahu i Njegovom dinu. Sta nam je ciniti kad se "bog" sakrije i kad ga danju nestane!? Kad osvane dan, zvijezda nestane, a pojavi se dan:
A kad ugleda Sunce kako se rada, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvece!" A posto zadze, on rece: "Narode moj, ja nemam nista s tim sto vi Njemu druge pridruzujete!" (A1-An'am,78.)
Zasto zvijezde obozavate samo nocu, cinite to i danju?!
Ja okrecem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridruzuju! (Al-An'am, 79.)
Ljudima je tesko priznati zabludu. Pocese se sa njim prepirati uprkos o citosti i trijumfu Ibrahimovih argurnenata.

I narod njegovje s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?"' rece on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridruzujete, bit ce samo ono sto Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaca sve. Zasto se ne urazumite?" (Al-An'am, 80.)
Ako mi vasa bozanstva mogu nauditi neka to i ucine! Potpuno isti izazov kao i izazov poslanika prijasnjim narodima. Oni nemocni pocese mu prijetiti kako ce mu se bozanstva osvetiti. Rece im:
A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridruzujete, kada se vi ne bojite sto Allahu druge pridruzujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko ce, mi ili vi, biti siguran?
(Al-An'am,81.)
Pa, ko treba da se boji, ja ili vi!?
Bit ce sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobostvom ne mijesaju; oni ce biti na pravome putu.
To su dokazi nasi koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vise stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajuci. (Al-An'am, 82.-83.)
To su dokazi nasi, jedan za drugim.
Narod Harrana osta uporan u svome nevjerovanju. Nijedan od njih ne povjerova u ono u sta ih je Ibrahim, a.s. pozivao. lbrahim odluci jos jednom uciniti hidzru. Ovaj puta u Egipat. Vladar Egipta je vec bio cuo kako je dosao covjek sa najljepsom zenom na svijetu. Pozelivsi je za sebe, posla vojnike da mu je dovedu. Naredi im: "Pitajte za covjeka koji je sa njom, ako joj bude muz - ubijte ga"!
Ibrahimu putem vahja - objave to bi dojavljeno te rece Sari: "Ako te pitaju za mene reci da si mi sestra". Sestra u vjeri, i rece joj:
Zaista, na citavoj zemlji nema drugih muslimana osim mene i tebe. (Nesaijev Es-sunenul kubra, hadis 8300.)
Zemlja nevjernika, vrijeme nevjernika, citava zemlja toga vremena bez ijednog muvebbida - monoteiste, vjernika u Jednog i Jedinog Allaha, dz.s.Vojnici upitase Ibrahima,a.s.,:
-Sta t ije ona?
-Sestra, odgovori Ibrahim,a.s.
Slagao je, u ime Allaha.
Pogledajte vrste lazi koje je koristio Ibrahim,a.s., kad je rekao: "Bolestan sam", kad je rekao: "To je ucinio taj najveci pa pitajte njega ako vam mogne kazati", i sada kad je rekao: "Ona mi je sestra". U svim tim izjavama ima i dvosmislenosti. Nije to kao danas. Ljudi javno, otvoreno lazu, i gle cuda, tako to bez imalo straha cine! I kad Ibrahimu,a.s., dodzu na dan mahsera i kazu:
"Ibrahime, ti si Allahov poslanik iNjegov si prijatelj na zemlji bio ,zauzme se za nas kod tvoga Gospodara, zar ne vidis u kakvom smo stanju!" Reci ce: ' 'Zatsta se moj Gospodar danas naljutio kao nikad prije, niti ce se ikada poslije tako naljutiti. A ja sam slagao triputa. " (Buhari, hadis 3358.)
Pogledajmo brigu i njegov oprez! I odvedose Saru vladaru. Kad je shvatila da je vladar grijesnik, da je zeli zulumom uzeti za sebe, putem je pocela dovu uciti:
Moj Allahu, Ti znas da u Tebe vjerujem, i u Tvoga poslanika, i da stidno mjesto cuvam osim od svoga muza pa ne dopusti vlast kafiru nadamnom! ( Ahmedov Musned, hadis 8873.)
Kad je dovedose pred vladara, on pruzi ruku da je dodirne, ali mu se ruka oduze. Poce se derati, hecimi stigose da ga izbave, ali nista ne mogose. Ruka je vec bila paralizovana. Sara se poboja za svoj zivot, ubit ce je jer je to ona ucinila njihovom vladaru,rece:

*Gospodaru moj, ako umre reci ce: "Ona gaj e ubila, " (Ahmedov Musned, hadis 9094.)

Allah joj primi dovu i ruka se zdravom povrati. Grijesnik se nije pokajao. Pomisli kako je to bilo slucajno. Navali na nju drugi put. I ruka se drugi puta oduze. Rece joj: "Oslobodi me!" Sara ponovo zamoli Allaha i Njegovom voljom ruka se opet povrati. Grijesnik se opet ne pokaja! Pokusa i treci put i po treci puta bi paralizovan. Rece joj: "Oslobodi me, pustit cu te i jos ces nagradu dobiti." Sara ponovo zamoli Allaha i On vrati ruku ovom nevjerniku koji pozva svoju svitu i rece im:

Niste mi doveli insana, nego ste mi doveli sejtana. (Buhari, hadis 3230.)

I jos joj darove dadose: zlato, dragulje i robinju zvanu Haddzera, koja je sluzila Saru. Vrati se Sara Ibrahimu i na namazu ga zatece. Upita je:
-Sta je bilo? Rece mu:
Allah je pokazao Svoju vlast nad nevjernikom.
-Hvala Allahu, rece Ibrahim, Odmah odlazimo odavde. Cast je nesto veliko zamuslimana. Ibrahim se bojao za zenu svoju.
Ponovo se vrati u Palestinu. U Palestini mu se pridruzi Lut. Poslao ga je narodu ogrezlom u grijehu i zlocinu, u mjesto zvano Sodoma.
Kasnije cemo se vratiti Lutu i kazivanju o njegovom narodu grijesnom.
I ode Lut,a.s., a Ibrahim, Sara i robinja Hadzera ostase u Palestini. Ibrahim,a.s., je zivio u Palestini, pozivao ljude u islam i bavio se trgovinom. Allah mu je podario veliki imetak.
Kad je imao 85 godina, Sara vidjevsi da je nerotkinja, a da joj muz cezne za potornkom, odluci pokloniti mu Hadzeru. Tako Hadzera posta Ibrahimova supruga. Rodi mu sina lsmaila kada je Ibrahimu bilo 86 godina. Sara je bila jako ljubomorna. Subhanallah, ostaje priroda zene, iako je bila vjernica i sobom poklonila Ibrahimu Hadzeru, bila je jako ljubomorna. "Nemoj nas samo sastavljat na jednom mjestu", cesto bi govorila Ibrahimu,a.s..

Postoje mnoge predaje koje kazu kako je Sara pokusavala nauditi i povrijediti Hadzeru. Te predaje nemaju nikakve utemeljenosti. Ali pojava ljubomore je bila prisutna, Buharija biljezi da je Allahov Poslanik,a.s., rekao:

Hadzera je oblacila siroku pregacu kojom bi skrivala trudnnocu od Sare.
Subhanallah, ostaje ljubomora i prkoda zenska bez obzira na iman i mjesto koje je imala Sara. Cak su i majke pravovjernih, supruge Allahovog Poslanika,a.s., bile ljubomorne i stoga je duznost vjernika da vodi racuna o takvoj prirodi zene te da ih razumije i cuva.
Potom Ibrahimu od Allaha dodze naredenje da odvede Hadzeru i novorodenog Ismaila u Mekku. Ibrahimova putovanja u Mekku su bila na poslanickoj jahalici Buraku. Takva su bila njegova putovanja kad bi sam putovao. Ako bi jos neko putovao sa njim, onda bi to bila uobicajena putovanja. Zato kada budemo kasnije govorili o Ibrahimovim posjetama Meki, trebamo znati kako su ona bila na Buraku i nisu uzimala puno vremena.
Putovao je sa njima dok ne stigose u dolinu Mekke. Dolina bez igdje icega, bez ljudi, zgrada, vode, bilja. Apsolutno nista. Medu brdima.
Ibrahim tu ostavi Hadzeru i Ismaila, i ode. Hadzera se zacudi, ocekivala je da ce je u naseljenom mjestu ostaviti. Tamo gdje ima hrane, makar vode ako nista vise. Ovako, u sred pustinje. Ibrahim se nije obazirao. Isao je. Hadzera je isla za njim govoreci mu:
-Ibrahime, gdje nas to ostavljas, bez vode, hrane, bez ljudi.
Ali, on se ne okrenu. Niti se pokoleba. Hadzera ga je preklinjala, rnolila, umrijet cemo na ovom mjestu, govorila mu. A'l dzaba, Ibrahim,a.s. ustrajno ideli ide. Tako sve dok mu Hadzera ne rece:
-Jel' ti to Allah tako naredio?
-Jeste, rece Ibrahim.
'Tada Hadzera rece rijeci koje uce muskarce prije nego zene: - Dakle, necemo biti izgubljeni.
Ako se covjek drzi Allahovih uputa, ne treba se bojati. Ne boj se siromastva, Allah daje opskrbu, ne lazi u istini je spas, ne cini haram jer haram odnosi bericet. Zato su cestite muslimanke kad bi muzeve ispracale govorile:
"Muzu moj, boj se Allaha zbog nas, zaista mozemo gladni biti danima, ali ne mozemo izdrzati na vatri nijednog trena. U kucu nam haram ne nosi!"
Zamislimo se nad ovim stavom zene vjernice. Kad je shvatiIa da je odredba Allahova takva, to je i prihvatila.
Vrati se Hadzera svom novorodencetu IsmaiIu. Nesta hrane, nema ni vode, izgladnjela i nema cime nahraniti Ismaila. Dijete poce plakati. Majka ne moze podnijeti plac gladnog djeteta. Ostavi ga i pozuri na najblize brdasce, na Safu. Promatrala je ne bi li nesto ugledala, imal' igdje insana? Nema nigdje nikog. Vrati se dolinom trceci pa se pope na drugo brdasce, na Mervu. Ponovo je gledala, ali opet nista. Merva je bila daleko, i osjetivsi da se udaljila od djeteta, vrati se na Safu.
Upravo je dosla sa Safe, zna da tamo nema nikoga, ali, subhanallah, takva je veza majke sa djetetom. Sedam puta je Hadzera zurila sa Safe na Mervu! I to je osnova sa'ja, jednog od sastavnih dijelova hadzdza muslimana do Sudnjeg dana, u znak sjecanja na ovaj veliki dogadaj.
Kad je dosla do Merve na kraju sedmog kruga zacu glas. Rece: suti! Suti, kome?! Mislila je na samu sebe. Pogledajmo tjeskobu koju je osjecala. Zacu glas pored Ismaila,a.s., potrca prema njemu i ugleda vodu kako mu ispod nogu izvire. Dode Dzibril i udari zemlju krajem krila na mjestu Zemzema. Pod nogama Ismailovim potece veliki izvor. Pod nogama poslanika, kopanjem meleka! Potece Zemzem!
Golema je bila radost Hadzerina kad vodu ugleda. U pocetku je to bio slabasan izvor i ona poce kopati i okruzivati ga, govoreci: Zem Zem, sto znaci: Sakupi se.
Allahov Poslanik,a.s. je rekao:

Allah se smilovao majci Ismailovoj, da nije okruzila Zemzem on bi bio veliki izvor i kao rijeka bi tekao. (Ahmedov Musned, hadis 20205.)

Ali pozurila je zbog prevelike zelje za vodom i okruzi ga. Napi se i ona i dijete i tako bijahu spaseni ovom velikom Allahovom mu'dzizom.
To jos uvijek nije znacilo i kraj gladi i samoci. Pocese ptice dolaziti na Zemzem. U to vrijeme poznato arapsko pleme Dzurhum napusti ]emen zbog poplave nastale pucanjem brane Je'rib. Korjen svih Arapa je u Jemenu. Oni se nakon ovog dogadaja raselise Arapskim poluotokom. Svako pleme je bilo u potrazi za vodom izvorom zivota. Arapi su bili trgovci i dobro su poznavali oaze na putevima. Pleme Dzurhum je islo prema Samu, ugledase ptice kako lete iznad . Rekose:
-Cudno, Boga mi ima nesto zbog cega su ptice tamo.
Poslase jednog od njih da vidi sta ima tamo i on ih obavjesti da tamo ima vode. Bili su karakterni i uljudni. Nadzose zenu sa novorodencetom i vodom, rekose joj:
-Hoces li nam dozvoliti da stanujemo u ovoj dolini i da pijemu ovu vodu?
-Hocu, ali trazim za to nagradu.
-Pristajemo, rekose.
Mogli su zeni samoj i slaboj oteti vodu ali im to ne dopusti njihov karakter i ljudskost. I tako se Dzurhum nastani u Mekki, a Hadzera je zivjela sa njima izdrzavajuci se od vode Zemzem koju su joj oni placali.
Odraste Ismail u Dzurhumu, od njih nauci arapski jezik i posta najrjecitiji medu njima. Kasnije se ozenio od Dzurhuma i od njegovih potomaka nastase Arapi od kojih porijeklo vodi i nas poslanik Muhammed,s.a.v.s.
Ovo je bio odgovor na Ibrahimovu dovu koju je ucio napustajuci Mekku:
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama. (Ibrahim, 37.)

Da li je Kaba bila tada sagradena? Sigurno je da ona kao gradzevina u Mekki nije postojala kad su Hadzera i Ismail stigli u Mekku. Da li je bila sagradena nekada prije ili je samo njezino mjesto bilo poznato melekima i Ibrahimu? Postoje dvije predaje - ona koja kaze da je samo njezino mjesto bilo poznato, i predaja kako je Kabu sagradio jos Sit,a.s., ali se ona vremenom izgubila sa lica zemlje.

Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (Alu'Imran, 96.).
Gospodaru nas, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, namaz obavljali; zato ucini da srca nekih ljudi ceznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
(Ibrahim,37.)
I stasa Ismail,a.s., u mladica u Dzurhumu. Ibrahim,a.s., bi ga posjecivao jednom, dvaput ili vise puta godisnje.
Tako je bilo sve dok se nije dogodio jos jedan velicanstven dogadaj. U toku jedne od Ibrahimovih posjeta Mekki, Ibrahim usni san u kojeme kolje svoga sina. Znao je da je san poslanika istina. Cvrsto i nepokolebljivo odluci to i uciniti.
Allah, dz.s, nam kazuje ovo cudno kazivanje u svojoj Knjizi Mudroj:

"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - rece "On ce me kuda treba uputiti.Gospodaru moj, daruj mi porod cestit!"

I Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi. (As-Saffat, 99.-101.)
Ismaila,a.s., Allah, dz.s, opisuje kao blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa sta ti mislis?" (As-Saffat, 102.)
Ovdje treba dobro promisliti, zastati, gledati dogadaj i u tom dogadaju gledati sebe. Zbog cega, Ibrahim,a.s. kao otac ovdje razgovara sa sinom Ismailom o tako strasnoj odluci? Mogao ga je odnijeti dok je spavao, zaklati ga i tako ispuniti Allahu dato obecanje. Zasto ide sa njim i prica mu o onome sto zeli uciniti? Ova mes'ela nas upucuje na zarku zelju cestitog babe muslimana da njegov sin ucestvuje zajedno sa.njim u nagradi. Nije zelio nagradu samo za sebe,nego je htio tu nagradu podijeliti sa sinom. Zbog toga mu predlozi to sto je naumio.
Ovo je velika lekcija ocevima i majkama. Nastojte da vasa djeca ucestvuju sa vama u dobru. Ako hoces dati sadaku, podaj je sinu neka je uruci. Neka se nauci i sam davati sadaku. Kad dodete na predavanje, povedite i kcerke sa vama. Mnogi dodu na ders ali im porodica kod kuce. On uci, oni ne uce! Ne sudjeluju sa njim ni u znanju ni u nagradi. Nastojte i slijedite u tome Ibrahima,a.s., koji je zelio da i sin njegov, zajedno sa njim, ucestvuje u nagradi. Ismailov odgovor je bio jos jaci:
"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje, postupi!"
(As-Saffat,102.)
Ibrahim,a.s., nije rekao: Naredeno mi je, nego je rekao: U snu sam vidio, ali je Ismail znao da je san poslanika istina. Zbog toga nije rekao: Zasto ces me zakIati, koji je to moj grijeh, to je samo san, sacekaj jasno naredenje?! Nije tako rekao! On se potpuno predao Allahu dz.s..

"O oce moj," ' rece ' "onako kako ti se nareduje postupi; vidjet ces, ako Bog da, da cu sve izdrzati." (As-Saffat, 102.)

U ovoj recenici je vrhunac odgoja prema Allahu, dz.s..i vrhunac skromnosti. Nije rekao: "Vidjet ces me strpljivog", nego je rekao: "Vidjeces, ako Bog da, da cu strpljiv biti". Ma koliki bio iman covjeka, neka se ne zanosi time i neka ne kaze:Ja cu uraditi, meni je to lahko. Ne zanosi se svojim imanom, snagom znanjem, nego sve podredi Allahovoj moci i odredbi.

I nikako za bilo sta ne reci: "Uradit cu to sigurno sutra"! ne dodavsi:"Ako Bog da!" A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga! (A1-Kahf,23.-24.)

Uvijek neka je jezik u zikru, spominjanju Allaha,dz.s.. I stvari stalno vracaj Allahu,dz.s..
Ovdje otac i sin odlucise cvrsto sprovesti naredbu. Ismail rece ocu: "Oce moj, kad me htjednes zaklati, lice mi zemlji okreni. Da te ne bi samilost obuzela kad mi lice ugledas." Zelio je ocu sto vise olaksati zadatak.

I njih dvojica poslusase, i kad ga on celom prema zemlji polozi.
(As-Saffat,103.)
Poce mu nozem grkljan sjeci, ali noz ga ne posijece! Noz ne sjece kao sto vatra ne przi, osim sa Allahovom dozvolom. Allah je tu moc nozu oduzeo. Ibrahim je pritiskao i vukao, Ismail vikao: "Jace babo" !

Ali, noz ne presjece. Allah,dz.s., o ovom prizoru kaze: - "Kad se predase i kad muslimani postase". Zar nisu muslimani bili prije toga? Naravno da jesu, ali se ovdje ocitovao potpuni i jasni islam. Sta je to islam?

Islam je potpuna predanost Allahovoj naredbi ili zabrani, bez imalo kolebanja ili suprostavljanja.I kad ga on celom prema zemlji polozi, ovdje se ispit zavrsi.
Gotovo! Jasno se vidjela spremnost obojice da izvrse naredbu. Nakon toga bi ispit bio beskoristan.Predanost se ocitovala. Ono sto bi bilo nakon toga je krv i meso, a za to nema potrebe. Stize im pozivati si se Objavi
Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,u snu odazvao." (As-Saffat, 104.-105.)
A Mi ovako nagradujemo one koji dobra djela cine ' to je, zaista, bilo pravo iskusenje! (As-Saffat, 105.-106.)
Najvece iskusenje u historiji covjecanstva. Ko je od nas spreman da podijeli sav svoj imetak i da ako mu se kaze: "Zakolji sina", da to i ucini. A sta mislite kad bi se radilo o jedinom sinu, cekanom 86 godina. Ko bi zrtvovao sina kad bi mu naredba dosla ne jasnim putem nego putem isareta, sna usnulog.
Mogao je reci: "Zasto da ubijem sina, sta je zgrijesio?"
Mogao je reci: "Sacekat cu dok mi ne dodze jasno naredenje." Nije to ucinio, predao se potpuno Allahu,dz.s., i prosao na najvecem ispitu.
... i Ibrahimovim ' koji je obaveze potpuno ispunjavao. (An-Nagm, 37.)

Sta je to sve ispunio Ibrahim,a.s. Sve, sve je ispunio. Zrtvovao je sebe kad je u vatru bio bacen. Zrtvovao je sina kad je u snu vidio da ga kao kurbana kolje, ispunio je naredbu gradnje Allahove kuce na Zemlji, darezljiv je bio, zvali su ga Ebu Difan - Otac gostiju, jer nije jeo dok ne bi nasao gosta da sa njim jede. Zrtvovao je sebe, dijete, svoj irnetak,vrijeme i trud iskljucivo u ime Allaha,dz.s..
I kad se njih dvojica potpuno predase Allahovoj odredbi, kad mu celo na zemlju polozi, zacu kako ga neko doziva, okrenu se i ugleda Dzibrila koji sa sobom nosi ovna sa neba.

... i kurbanom velikim ga iskupismo. (As-Saffat, 107.)

Kurban iz Dzenneta. Ibnu Abbas o ovom kurbanu kaze: "Ovan koji je pasao dzennetom cetrdeset godina, bijel, krupnih ociju i rogat."
Tako bi iskupljen Ismail a.s., a kurban posta sunnetom musllmana do Sudnjeg dana, da poklanjaju i zrtvuju kurbana svake godine pored Ka'be, a sa njima muslmani svijeta kako bi osjetili potpunu pokornost (istislam) Allahu dz.s.
Sta znaci kurban ?
Kurban znaci: Mi, Gospodaru nas, slijedimo put Ibrahima,a.s. koji je bio spreman zrtvovati svoga sina. Kurban nas podsjeca na zrtvu i na zrtvovanje. Mi smo, Gospodaru nas, spremni zrtvovati sebe, djecu, imetak, slijedeci Ibrahima a.s. Brojna znacenja se ocituju u kurbanu, zasigurno jednom od jasnih znamenja dini islama.
... i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvasrno: Nek je u miru Ibrahim!
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine, a on je, doista, bio rob Nas, vjernik. (As-Saffat, 108.-111.)
... i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim.(As-Saffat,112.)

Radosna vijest je dosla nakon sto se vratio iz Palestine. Zato sto je bio spreman zrtvovati sina i zbog pocasti prema Sari. Ovaj ajet u Kur'anu dolazi nakon kazivanja o klanju. Zaklani, Ez-Zebib je lsmail. Zacudim se dok citam u pojedinim tefsirirna kako je Zaklani Ishak. To moze biti samo posljedica israilijata.
Kad se rodio Ishak, Ibrahimu a.s. je bilo 120 godina, a Sari 90. Dodzose tri meleka: Dzibril, Mikail i Melek smrti noseci im radosnu vijest. Poslani su bili da uniste Lutov narod, o cemu cemo kasnije govoriti. Prije toga zadatka su imali zadacu da obraduju Ibrahima i Saru. Dosli su u ljudskom obliku. Ibrahim a.s. je , kao sto smo rekli, volio goste. Nazvase mu selam, on im zacuden odvrati selam. Zasto se zacudio? Ljudi nepoznati u ovom kraju, bez jahalca i tragova putovanja na sebi! O tom susretu Allah dz.s., kaze:
... i rekose: "Mir vama! " i on rece: "Mir vama, ljudi neznani!"(Ad-Dariyat, 25.)
Cudno mu je bilo to sa njegovim gostima, ali po adetu ugosti ih.
I on neprimijetno ode ukucanima svojim i donese debelo tele.(Ad-Dariyat, 26.)

Njima ttojici je tele bilo preko potrebe, ali takvo je bilo Ibrahimovo gostoprimstvo. Kerem - gostoprimstvo je inace bilo svojstvo svih poslanika.
... i primace im ga: "Zar necete dajedete?" ' upita,osjetivsi od njih u dusi zebnju. "Ne boj se!" - rekose, i obradovase ga djecakom koji ce ucen biti. (Ad-Dariyat, 27.-28.)
U predaji se kaze kako su meleki rekli:
-Necemo poceti jesti dok ne platimo! Htjeli su ga iskusati.
-Uredu, rece Ibrahim, onda je jedite po njezinoj cijeni.
-Koja je njezina cijena?
-Cijena joj je da na pocetku kazete Bismillah, a na kraju El-hamdu lillah!
-I treba, rekose, da te Milostivi zove Prijatelj Milostivog. Cak i o ovim stvarima opominjes ljude. To je istinska predanost.
Ibrahim prepozna da se radi o melekima. Rekose mu:
-Ne boj se, mi smo izaslanici tvoga Gospodara. Poslani smo Lutovom narodu.
Obavijestise ga o detaljima unistenja koje ce zadesiti taj narod. Sara je stajala i slusala.

A zena njegova stajase tu, i ona se osmjehnu. (Hud,71.)
Zasto se Sara prije nego je obradovana radosnom vijescu nasmijala? Zato sto je znala za nered Lutovog naroda koji je zemlju fesadom ispunio, narod o kome jeLut a.s., rekao:
"Ne znam na zemlji ljude pokvarenije od ovih".
Kad je Sara cula da ce biti unisteni, bilo joj je drago i tome se nasmijala.

... i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom.(Hud,71.)

U ovom ajetu su dvije radosne vijesti: Jedna je da ce roditi Ishaka, a druga da ce zivjeti toliko dugo da ce vidjeti Ishakovog sina Jakuba. Majka voli da vidi sina kako je odrastao.1 zato kad su Allahovog Poslanika pitali ko je E1 Kerim - plemeniti, rekao je:
"Koje Ketim -plemeniti?" rece: "To je plemniti sin plemenitog sin plemenitog sin plemenitog:]usuf sinJakubov sin Ishakov sin lbrahimov, neka je A,llahav mir na njih. " (5uhari, hadis 3139.)
Poslanik sin poslanika sin poslanika sin poslanika. Tu cast niko od ljudi osim Jusufa a.s. nije imao. On, otac, djed i pradjed - svi Allahovi poslanici. Kad su je obradovali, subhanallah, Kur'an o tome tako govori kao da to ocima svojima gledamo:
I pojavi se se zena njegova uzvikujuci i po licu se udarajuci, i rece: "Zar ja, stara, nerotkinja?!" (Ad-Dariyat, 29.)
Kako cu ja roditi, sta je vama! Imam 90 godina i jos starijeg muza!
"Jadna ja!"' rece - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muz je star. Ovoje, zaista, nesto neobicno!" (Hud,72.)
I zaista, to je bilo neobicno, rekose joj:

"Zar se cudis Allahovoj moci?" ' rekose oni. (Hud,73.)
Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, porodici vjerovjesnickoj. On je dostojan hvale i On je plemenit! (Hud, 73.)
"Tako je odredio Gospodar tvoj" ' rekose oni ' "On je Mudar i Sveznajuci." (Ad-Dariyat, 30.)
O Lutu i odlasku meleka njegovom narodu cemo govoriti kasnije kako ne bismo prekidali kazivanje o Ibrahimu,a.s., iako je Lut,a.s., zivio u isto vrijeme kao i Ibrahim,a.s.
U toku jedne od posjeta Mekki, Ibrahim,a.s., rece svome sinu Ismailu:
-Sine, moj Gospodar mi je nesto naredio.
-Oce, ucini ono sto ti Gospodar nareduje, - rece.
-Hoces li mi pomoci?
-Hocu, - rece.
Nije znao sta, ali ako je to naredenje Gospodara pomocice mu. Allah mi je naredio da na ovom mjestu sagradim gradevinu u Njegovo ime. Oce, s tobom sam!
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram.(Al-Hagg,26.)

Meleki su Ibrahimu pokazali mjesto Hrama. Postoje predaje kako je Ibrahim,a.s., kopao na mjestu gdje ce kasnije sagraditi Ka'bu. Nasao je temelje Sitove gradevine te je na njima sagradio Kabu. Pojedine predaje kazu kako je nasao tragove gradevine koju su ranije bili sagradlii meleki.
U vrijeme Kurejsa, kada je Allahov Poslanik,a.s., svojom rukom postavio Crni kamen (El-Hadzerul-esved), u tom poznatom dogadaju kad su Kurejsije htjele produbiti temelje Ka'be, stigli su do kamena koga su opisali kao: zelen, poput vrha planine, trouglast i povezan. Jedan od prisutnih donese cekic, udari ispod tog zelenog kamena i podize ga. Ispod kamena izbi svjetlo od kojeg covjek umalo ne oslijepi. Vratise kamen na njegovo mjesto i rekose: "Ne dirajte temelje, gradite na njima"! Bejtullah, Allahova Kuca, Izvor svjetla na Zemlji.
I kada smo kao pribjeziste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i ocisti ovaj Hram Moj za one koji ce ga obilaziti, koji ce tu u blizini njegovoj stanovati, i koji ce molitvu obavljati." (Al-Hagg, 26.)
Prvi hram sagraden za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.
U njemu su znamenja ocevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko ude u nj treba biti siguran. (Alu'Imran, 96.-97.)
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskusenje stavio, pa ih on potpuno izvrsio, Allah je rekao: "Ucinitcu da ti budes ljudima u vjeri uzor!" "I neke moje potomke!" * zamoli on. "Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjernike" - kaza On. (Al-Baqara,124.)
I ucinili smo Hram utocistem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga cete namaz obavljati! -1 Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj ocistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."
A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat cu da neko vrijeme uziva, a onda cu ga prisiliti da udze u paklenu vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!" (Al-Baqara,125.-126.)
Obratimo paznju na kur'ansko kazivanje. Prvi puta je Ibrahim rekao: - "I neke moje potomke!", nije rekao: - One koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet. Allah, dz.s., kaze: "Ne, samo vjernicima!" Drugi puta kad je rekao: "A snabdij plodovima stanovnike njegove" mislio je samo na vjernike medu njima, smatrajuci kako je i opskrba samo za vjernike. A Allah je rekao: "Opskrba (nafaka)je svima, i vjernicima i nevjernicima; a vlast i vodstvo samo vjernicima". Kada je govoreno o imametu vodenju, onda je receno: "Samo vjernici", a kada je govoreno o nafaki, onda je receno: "Svima cemo vam dati nafaku."
I pocese graditi gradevinu, gradeci su Allahu dovu cinili.
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas!
Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas neka bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan si!" (Al-Baqara, 127.-128.)
Ibrahim-je zelio obiljeziti cosak od kojeg su poceli graditi Kabu, rece Ismailu:
-Trazi mi kamen koji bi odgovarao takvom cosku!
-Oce, umoran sam, rece.
-Ustaj i trazi!
Uzalud je bila Ismailova potraga, vrati se ocu i ugleda bijel kamen postavljen na tom cosku.
-Oce, otkud ti takav kamen?! U citavoj okolici nema bijelog kamenja.
-Dosao mi je od onoga ko ne treba nikog drugog i ko nije lijen kao ti. Donio mi ga je Dzibril. Ovo je kamen iz Dzenneta!
U hadisu se kaze kako je Crni kamen bio bijel ali je vremenom pocrnio od ljudskih grijeha.
I nasta gradevina bez pijeska i cementa. Kamen na kamenu. Tako je gradio Ibrahim a.s.. Kad su stigli do visine koju nisu mogli pratiti, Ibrahim rece sinu: "Donesi mi kamen na koji cu stati i sa kojeg cu dalje graditi." '
Donese mu kamen, Ibrahim bos stade na njega, a noge mu u njega potonuse. Ostavi Ibrahim taj kamen kao znak. To je Mekamu Ibrahim.mjesto na kojem je stajao Ibrahim. Nalazio se uz samu Ka'bu.
Ljudi su se gurali da vide tragove Ibrahimovih stopa, ta guzva je ometala tavaf pa je Omer, u dogovoru sa ashabima postavio ga na mjesto gdje se i danas nalazi.
Druga predaja kaze kako je Mekamu Ibrahim mjesto na kojem je Ibrahim,a.s., dugo stajao promatrajuci simetricnost Kabe, je li ravna, da li je jedan dio visociji od drugog. I zbilja, subhanallah, danas je jedan kraj Kabe visociji od drugog.
Ovo mjesto je svakako znacajno mjesto.

"Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar!" (Al-Baqara,129.)
Pogledajmo: saj, tavaf, kurban - sve je to slijedenje Ibrahima,a.s., i sjecanje na njega. I kada bi sagradena Ka'ba, dodze naredenje od Allaha:

Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude- prostor iza koga cete namaz obavljati! (Al-Baqara, 125.)

Hodocastiti Hram duzan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogucnosti. (Alu'Imran, 97.)
... a onaj koji nece da vjeruje ' pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Alu'Imran, 97.)
Hadz je naredzen svim ljudima, ko u to ne vjeruje, pa tim, sigurno, ni najmanje nece Allahu nauditi. Ibrahimu,a.s., bi naredeno:

... i oglasi ljudima hadz! ' dolazit ce ti pjeske i na kamilama iznurenim; dolazit ce iz mjesta dalekih. (Al-Hagg, 27.)
Ibrahim rece:"Gospodaru moj, moj glas ih ne moze dosegnuti." Bi mu receno:
"Ibrahime, tvoja je duznost to obznaniti; a Nasa je duznost da to dospije do ljudi."
Ibrahim se pope na brdo Arefat i poce zvati ljude da dodu na hadz. Da sad neko zovne u pustinji, ko bi ga cuo! Ali dogodi se bozanska mu'dziza pa glas stize do svih ljudi na Zemlji. I ne samo to, jos cudnije od toga je da je Allah dz.s ubacio u srca ljudi ljubav prema Ka'bi i ljubav prema hadzu. Cudo!Jedan glas! I ljudi pocese pjesice i na devama iznurenim iz dalekih krajeva dolaziti i posjecivau Bejtullahil-Haram. Tako poce hadz i poce velicanje Allahovog Harema.
Ibrahim,a.s., je i dalje zivio u Palestini. Bio je Halilur-Rahman, a - blisko prijateljstvo je na vecem stepenu od ljubavi. Mnogi isareti pokazuju kako je nas poslanik Muhammed,a.s. ukazivao da je najbolji poslanik poslije njega upravo Ibrahim,a.s. Ibrahim je razgovarao sa Allahom, dz.s.. Kur'an nam kazuje cudan razgovor izmedu njega i njegovog Gospodara:
A kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokazi mi kako mrtve ozivljujes!" ' On rece: "Zar ne vjerujes?" 'Vjerujem" * odgovori on "ali bih da mi se srce smiri." (Al-Baqara, 260.)
Ulema veli: "Postoji Ilmul-jekin a postoji i Ajnul-jekin. Ilmul-jekin je da covjek bez imalo sumnje u srcu bude ubjeden u nesto." Zato se biljezi od Omera, r.a., da je rekao:

"Tako mi Allaha, kad bi se nebo rascijepilo i kad bi Dzennet i Vatru vidio, nista mi to moj iman ne bi povecalo."
Dakle, ubijedzenost i sigurnost u postojanje necega se zove Ilmul-jekin. Kad se vidi i osvjedoci to u sta se cvrsto vjeruje onda se to zove Ajnul-jekin.
... i sve dok si ziv, Gospodaru svome se klanjaj! (Al-Higr, 99.)
Dok ocima svojim ne budes gledao ono o cemu te je Gospodar tvoj obavijestio: o melekima, kaburskom azabu i uzivanju.
Ibrahim je zelio, k'o insan, da vidi ocima ono u sto je cvrsto vjerovao.
Allah,dz.s., mu rece da uzme cetiri ptice, zakolje ih i pomjesa im meso sa perjem, a da tu mjesavinu razdijeli na cetiri brda. U predajama stoji kako su glave ptica bile u Ibrahimovim rukama. Potom da ih pozove i one se pocese ponovo formirati pred ocima njegovim. Zive ptice, bez glava, potom mu svaka dode po svoju glavu i odletje!
Neka je slavljen Svemoguci Stvoritelj.
Ibrahimu,a.s., su bili objavljeni suhufi listovi objave. Suhufi Ibrahima i Musaa se spominju u Kur'anu. Upitan je Muhammed,s.a.v.s. o sadrzaju Ibrahimovih suhufa, pa je rekao: Bile su to sve same mudrosti. Od suhufa je i:
O vladaru silni, koji druge na kusnju dovodis, sigurno te nisam poslao da dunjaluk na dunjaluk kamaris. Poslao sam te da obespravljenom vratis oduzeto mu pravo,jer mu ga Ja vracam, makar i odnevjernika bilo. (Sahih IbnuHibban,2/78.)
Bilo je mnogo Izreka u suhufima:
Pametan, ako je razumom obdaren, mora imati momente (sahate),sahat u kome ce dozivati svoga Gospodara. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Ova vrsta ibadeta je iscezla kod vecine muslimana. Ibadet Munadzata - obozavanja Allaha u samoci kao da sa njim govoris, da Ga molis, trazis, ne u dzematu, nego sam u samoci.

Sahat u kome ces razmisljati o Allahovom stvaranju. (Sahih IbnuHibban, 2/78.)

Drugi ibadet kojeg su ljudi napustiti. Ibadet studioznog promisljanja.

. . .one koje i stojeci i sjedeci i lezeci Allaha spominju. (Alu 'Imran, 1 9 1 .) To je munadzat

... i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju Gospodaru nas, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sacuvaj nas patnje u vatri!(Alu'Imran,191)

To je ibadet razmisljanja
.
I sahat u kojem covjek svodi racun sam sa sobom o onome stoje uradio i o onome sto je propustio da uradi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Jos jedan ibadet kojeg su muslimani napustiU. Ibadet muhasebe. Da sam sa sobom vidis: Sta sam danas uradio, koja su djela bila dobra a koja losa, sevabi i grijesi, sam sa sobom.

Sahatu kojem sa halalom stice opskrbu.
Pametan se ne premori dunjalukom prolaznim osim zbog tri stvari:
1. Pripremanja za ahiret,
2. Truda na putu traganja za nafakom, i
3. Trud radi uzivanja u onome sto nije zabranjeno.
Pametnom je duznost poznavati vrijeme u kojem zivi. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
Pogledajmo mudrosti, nije dovoljno poznavati znanje iz knjiga, potrebno je poznavati znanja naseg vremena, savremene znanosti politike, ekonomije, drustva, razvoja i sl.
Zauzet onim sto se tice njega samog. Niposto lijen.

Pazi sta govori i nastoji rijea uskladiti sa djelima, rijetko progovara osim o onome u cemu je korist. (Sahih Ibnu Hibban, 2/78.)
To su neke od mudrosti Ibrahimovih suhufa.
Za vrijeme Ibrahimovog zivota umre Hadzera, majka Ismailova. Pokopana je u Mekki, dzenazu joj je klanjao Ibrahim,a.s.. Zbog te smrti je Ibrahim mnogo tugovao. Potom umre i Sara, u svojoj 127. godini zivota. Ibrahim je bio jos tuzniji i cesto bi je spominjao.
U brojnim hadisima se navode odlike Ibrahima,a.s.. Svakako, najveca medu njima je da je bio Halilur-~Rahman -Allahov prijatelj:
A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa', 125.)
U hadisima se kaze da ce Ibrahim,a.s.,biti prvi cije ce kosti biti mesom prekrivene na Sudnjem danu. Svakako je njegova vrijednost i u tome da je sve obecano i ispunio. Bio je od Ulul-Azma - pet najodabranih poslanika.

Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo cvrsto zavjet uzeli. (Al-Ahzab,7.)
Jedino za njega Allah, dz.s., kaze da je sam, kao pojedinac, bio ummet -narod:

Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim,i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim. (An-Nahl,120.-121 .)
Zahvalan na svakom zalogaju, na svakom gutljaju, na svakom novom udisaju, ibadetus-sukr - ibadet zahvale, jos jedan od zaboravljenih ibadeta.
... i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo,i Mi smo mu sacuvali lijep spomen na ovome svijetu, a na onome svijetu ce doista biti medu onima dobrima. (An-Nahl, 121.-122.)
U 175. godini zivota vratio se svome Gospodaru. Ismail i Ishak ga pokopase u gradu Hebronu, koji se danas zove Halil. Grad koji nosi njegovoime.
Ibrahim,a.s., otac poslanika, o kome Uzviseni veli:
I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sacuvali, a na onome ce, doista, jedan od onih dobrih biti.(Al-'Ankabut,27.)
Svi poslanici koji su se pojavili poslije njega i koji su imali tu najcasniju zadacu poziva u Allahovu vjeru, su bili njegovi potomci. Kolika li je samo ta pocast i vrijednost da bi se takvo nesto dogodilo jednom od Allahovih robova.