Uvod

Zbog tog što su ljudi živi iz ljubavi prema njemu

Svih bića je opskrba zbog ljubavi prema nama

 Iz nemirna okeana njegov talas burni uzdah

Naše tijelo naša duša iz ljubavi prema nama [1]

 

Božiji Poslanik (neka je mir na njega), uz pomoć ispravne logike otkrio je Istinu, a pomoću snage imana i vjerovanja uništio je laž, izbrisao je puteve zablude, a podstakao je i proširio do­bronamjernost, pravdu i čestitost medu ljudima. On je upoznao ljude sa istinom i stvarnošću, a njegov božanski poziv oživio je i nadahnuo duše mladih generacija a istovremeno oslobodio nji­hov um iz okova neznanja i džahilijeta. Božiji Poslanik (s.a.v.s.) je u predislamskom divljačkom Hidžazu stvorio zemaljski džennet (raj) prepun ljubavi, a uz pomoć sunca islama sjedinio je nekad u mržnji okorjela ljudska srca. On (s.a.v.s.) podstakao je svjetlost muhabeta, prijateljstva, dobrote i harmonije u ljudima, a vrelu usijanu pustinju je pretvorio u cvjetnjak čestitosti, vrlina, znanja i velikodušnosti.

Od dobrih su još i bolji sljedbenici njegovi Ljepši su,  veseliji i omiljeniji Iz ljubavi prema njemu srce postaje moćno I prašina , sazvježde pored njega postaje.

Poslanik je bio "proljeće", a njegovo proljetno srce utočište i zaklon za omladinu koja se oslobodila ovosvjetskih okova zab­lude, čije su zalutale duše pronašle mir u njegovoj blizini. Om­ladinu, dakle, koja je u njegovom ponašanju i vrlinama tragala za svjetlošću srca i načinom spasa, jer su u posljednjem Božijem Poslaniku, Muhammedu (mir neka je na njega i njegovu po­rodicu) i uzvišenim islamskim učenjima vidjeli spas za sebe na oba svijeta. Veza između Božijeg Poslanika i omladine je vječna i nezaboravna priča, a rezultat ove veze je stvarni optimizam o uspjehu i moći inspirisan Božijom milošću koja ih vodi na bolji, ljepši i omiljeniji put.

Od dobrih su još i bolji sljedbenici njegovi

Ljepši su , veseliji i omiljeniji

 Iz ljubavi prema njemu srce postaje moćno

I prašina, sazvježde pored njega postaje.

 

Uz tvoju pomoć, O Bože!

Muhammed Baqer Pour-Amini

Rabiu-l-awal,l421.h.

 

 

PRVI DIO

 

Muhammedova mladost (s.a.v.s.)

 

 

Resulullah (s.a.v.s.) se odlikovao ponašanjem u skladu sa savršenim normama etike koje se ne mogu opisati ljudskim riječima. Svi su ga poznavali kao iskrena i povjerljiva, zbog čega su ga i prozvali Emiri što znači pouzdan i povjerljiv. Bio je umjerene grade, ni nizak ni previsok. Nije imao kovrdžavu i kratku kosu, ali niti skroz dugu i opruženu - imao je napola kovrdžavu kosu.

Nije bio debeo, imao je velika pleća, lijepo građene ruke i noge, bez malja po tijelu. Nije imao isturenu vilicu. Imao je okru­glo lice, bjeličaste puti, krupne crne oči i duge guste trepavice. Imao je lijepe svijetle zube, skladno poredane. Kad bi se okren­uo, okrenuo bi se cijelim tijelom. Kad bi se kretao, činilo se kao da korača niz brdo. Medu plećima je imao poslanički pečat, isti biljeg kao što su imali i prethodni poslanici. Imao je jak stisak ruke i široke dlanove. Bio je odvažnog držanja, iskrenog i tečnog govora. Bio je čovjek koji poštuje ugovor i dogovor. Imao je blagu narav i plemenito ponašanje. Ko bi ga vidio, obavezno bi osjetio strahopoštovanje. Ko se družio s njim, volio gaje i cijenio. Imao je skroman i skrušen pogled i više je gledao ispred sebe nego u visine. Ko bi ga prvi put video, padao bi pod utjecaj njegove plemenitosti i očaravajuće skromnosti.[2] Imao je najljepše lice i najljepše vladanje. Alija (r.a.) također ovako govori o neuporedivosti izgleda Božijeg Poslanika (a.s.) :

Po ljepoti i izgledu, ni prije, a ni poslije njega, nikog nisam vidio njemu sličnog."

Muhammed (s.a.v.s.), koji se rodio svega nekoliko mjeseci nakon očeve smrti, ubrzo je oplakivao i smrt svoje majke. Na­kon toga, Abdul-Muttalib je odlučno primio svoje šestogodišnje unuče pod svoju zaštitu i u sjenku svoje milosti. Međutim, oštri vjetar sudbine ubrzo je uzeo i njegov časni život. Abdulahov sin koji je imao svega osam godina,[3] ovaj put, našao je utočište kod svog ljubaznog strica, Ebu Taliba, koji ga pridruži svojoj djeci i dade mu prednost nad njima i prema njemu iskaza posebno poštovanje.

Muhammed (s.a.v.s.) je pored Ebu Talibove djece Alija, Dža'fera i Akila proveo nezaboravan dio svog života prepun sjećanja i utisaka.[4] On je samo jednom pratio svog strica na trgovačkom putovanju u Sam, koje se završilo u Bosri, odakle se, na savjet svećenika Behire, zajedno sa Ebu Talibom vratio u svoj zavičaj.[5]

Vrijeme Muhammedove (s.a.v.s.) mladosti nije istraženo kao što bi trebalo i kao što zaslužuje da bude, a ono što su historičari zabilježili je nedovoljno i skromno. Međutim, i pored toga, ostali su nam za uspomenu lijepi trenuci radosti pri našem pokušaju, radu i odlučnosti da mu budemo na usluzi, tako da je to, nadamo se, otkrilo makar djelić istine o njegovoj mladosti, što će, u svakom slučaju, biti vodič mladim ljudima koji slijede njegov put. U ovom poglavlju, ukratko se objavljuju crtice iz onog vremena.

Pastirski (čobanski) period

 

Muhammedu (s.a.v.s.) je bila milija tišina i mir pustinje od os­tanka među mekanskim mušricima i idolopoklonicima. Najdraži posao mu je bio čuvanje i napasanje stoke. Zbog toga je veliki dio svog ranog djetinjstva proveo kao pastir kod ovaca. Samoća i mir pustinje, pored toga što su mu jačali strpljenje i izdržljivost, bili su razlog da pravilno upozna prirodu, da pravilno razmišlja, da raspoznaje šapate u mrkloj noći, navikne na dnevne teškoće pod užarenim pustinjskim suncem, trudom i strpljenjem sav­lada slabost, ponos i aroganciju, čija pobjeda na ovom "ispitu strpljenja" mu je poklanjala dužnost i čast predvođenja čitavog ljudskog društva.

Ova vrsta Božijih Poslanika (a.s.), prolazeći uspješno kroz ovaj period svog života, dobijali su odgovorni zadatak predvođenja ljudskog društva. Muhammed (s.a.v.s.) u vezi toga kaže :

"Uzvišeni Allah nije poklonio poslanstvo ni jednom čovjeku (poslaniku) koji prethodno nije bio čoban (pastir)."[6]

Jedne prilike su ga upitali: "Da li ste vi, Božiji Poslanice, bili pastir?", na što je on (s.a.v.s.) odgovorio: „Da, ja sam jedno vri­jeme bio pastir kod mekanskih ovaca u području Kararit."[7] On (neka je mir na njega) također spominje čuvanje porodičnih ova­ca u Adžjadu.[8]

Mustafa je lično reko da poslanik svaki je u djetinjstvu il mladosti čoban bio i čuvao Da odrastu u strpljenju da postanu pravi ljudi Prije poslanstva da čobane, Allah im propisa Upita neko, zar i ti, "ej" pahlevane ?

 

Da, odgovori, čoban sam također bio[9], a te isto Uzvišeni Allah je Musau (a.s.) odredio poslanstvo u trenutku kada je ovce čuvao. Davud (a.s.) je također primio poslanstvo u trenutku čuvanja ovaca, ja sam isto tako kada sam izabran za poslanika čuvao ovce svoje familije u Adžjadu.

Zulum i nepravda

Arapi su u vrijeme dhahilijeta odnosno neznanja (prije is­lama) tokom godine poštovali četiri mjeseca, redžep, zulkade, zulhidže i muharem. U ovima, za njih svetim mjesecima, rat je bio zabranjen,[10] da bi mogli podstaći i povećati trgovinu za ovo vrijeme te posvetiti se svojim privatnim poslovima, pa čak oba­viti i svoje religijske obaveze. U arapskoj historiji prije islama ovo poštovanje svetih mjeseci četiri puta je skrnavljeno, nakon čega je došlo do ratova između nekih plemena. Međutim, zbog toga što je do ratova došlo u zabranjenim svetim mjesecima nazvali su ih Fidžar ili griješnički ratovi.[11]

Ja'kubi kaže: "U mjesecu Redžepu, koji je za njih bio zabran­jeni mjesec u kome nisu prolijevali krv, ratovali su, i zbog toga su taj rat nazvali "Fidžar" što znači griješnički rat, jer su u zabran­jenom mjesecu počinili veliki grijeh."

Na kraju drugog desetljeća nakon godine slona došlo je do četvrtog griješniČkog ili Fidžar rata između dva saveznička ple­mena, Kurejš i Kinane s jedne strane i pleme Havazen s druge strane, koji je završen u mjesecu ševvalu."

Zbog toga što se četvrti griješnički rat produljio, desilo se mnogo nepravde, zuluma i neprijateljstva, a suprotstavljanje ovoj tiraniji našlo se na listi prioriteta svakog plemenitog čovjeka. Muhammad (a.s.) koji je u to vrijeme napunio dvadeset godina, raspoložen za borbu protiv nasilja i zuluma, stao je u odbranu potlačenih, a u vezi svog učešća u ovom ratu ovako spominje : "Učestvovao sam zajedno sa svojim stričevima, bacio sam i sam nekoliko strelica i nije mi bilo drago da ne učestvujem."

 

Ugovor o dostojanstvu

 

Nakon završetka Fidžar rata u Mekku je doputovao čovjek iz plemena Bani Zubejd da prodaje robu. Robu je prodao El-Asu bin Vailu, ali mu ovaj ne isplati kako je bilo dogovoreno. Čovjek je molio da mu isplati kako treba i pozivao predstavnike familija da se zauzmu i pomognu pri rješavanju spora, ali oni ne obratiše pažnju na njega. Nakon toga je trgovac iz Bani Zubejde bio pri­moran da se popne na vrh brda Abu Kubejš i obrati se onima koji su se u tom trenutku nalazili pored Ka'be :

"O Kurejšije ! Pomozite potlačenima koji su daleko od svog plemena i familije jer su mu u Mekki uzeli robu na nedozvoljen  način"

Njegov žalosni govor, potresao je Kurejšije koji su se okupili u kući Abdullaha bin Džedana et-Temija, gdje su sklopili ugovor da u Mekki niko ne smije biti potčinjen i izložen nasilju, bilo da je Mekkelija ili gost, a da oni ne budu na njegovoj strani, a protiv zulumćara, sve dok to ne prestane.[12]

Zatim su kao prvi korak, svi otišli kod El-Asa bin Vaila uzeli Zubejdovo pravo i vratili ga njegovom vlasniku.Ovaj ugovor je poznat kao "Ugovor o dostojanstvu."[13]

 

Muhammad (a.s.) koji je u ono vrijeme imao dvadeset godina učestvovao je u ovom ugovoru i ponosio se svojim prisustvom. U vezi važnosti ugovora o dostojanstvu on kaže: "U kući Abdul-laha bin Džedana prisustvovao sam ugovoru koji mi je draži od blaga, kada bih i u islami bio pozvan na takvo nešto, odazvao bih se."[14]

Muhammed (s.a.v.s.) se uvjek s poštovanjem sjećao ovog ugovora i vjerovao u njegove principe, koji su bili zaštita potlačenih i obespravljenih te borba protiv nasilnika i tirana.

On je rekao: "Ne bih zamjenio ovaj ugovor za deve s crve­nom dlakom (koje su pravo bogatstvo) ,"[15]

Trgovačko putovanje

Prije polaska kurejšijskog karavana u pravcu Sama, veoma ugledna, bogata i časna mekkanska trgovkinja Hatidža tražila je povjerljiva i iskrena čovjeka da mu povjeri svoju robu s kojom će on trgovati, a zauzvrat će biti pošteno plaćen za svoj trud.[16]

EbuTalibjeiskoristioovuprilikuisvomdvadesetpetogodišnjem bratiću Muhammedu predložio trgovačko putovanje, te rekao: "Ljudi trguju sa Hatidžinom robom i bogatstvom ."

A zatim ga je podsticao da prihvati i preuzme taj posao. Ha­tidža je saznala o Ebu Talibovom razgovoru i prijedlogu, nakon čega je, bez razmišljanja, poslala nekoga da pozove Muhammeda (neka je mir na njega). Kada je Muhammed (a.s.) stigao, rekla

mu je: "Razlog zbog kojeg sam odlučila da te pozovem i po­nudim posao je tvoja iskrenost, povjerljivost i časno ponašanje. Spremna sam da ti platim više od tvojih predhodnika."[17]

Resulullah (a.s.) prihvati ovu trgovačku ponudu i zajedno sa Mejserom, Hatidžinim slugom uputi se u Šam. Na ovom puto­vanju zaradio je nekoliko puta više od drugih trgovaca . Kada je Abdulahov sin stigao u Bosru, vidio ga je svećenik Nestor koji je Mejseri dao dobre vijesti o njegovom poslanstvu.[18] Hatidžin sluga je tokom ovog putovanja također, lično vidio posebne specifičnosti i Muhammed ovu velikodušnost, a kada se vratio u Mekku, sve je detaljno ispričao Hatidži.[19]

Zatim je Hatidža sve ono što je čula od svog sluge, i ono što je i sama vidjela kod Muhammeda (a.s.), ispričala pred svojim amidžićom koji se zvao Vereka ibn Nevfel. On je u predislam-sko doba primio kršćanstvo i znao je pisati na hebrejskom, te je prepisivao Indžil (Jevandelje). On je bio slijep i sijed. Kada je čuo Hatidžinu priču, rekao je: "Ako je ovo tačno, onda je on pejgamber ovog ummeta (naroda)"[20]

 

Ženidba s Hatidžom

 

Muhammedove (a.s.) istaknute ljudske osobine kao što su povjerljivost, iskrenost i pravednost osvojile su Hatidžino srce i privukli njenu pažnju, što nije mogla sakriti od svoje pouzdane prijateljice Nefise, kćeri Menijjeta. Kada je Nefisa čula Hatidži­nu tajnu, ode kod Muhammeda (a.s.) i reče mu otvoreno da oženi Hatidžu (r.a.).On pristade na to, te ode kod svojih amidža (stričeva) da se posavjetuje i porazgovara s njima. Nakon toga najavio je svoju spremnost da se oženi sa Hatidžom, a njegove amidže odoše kod Hatidžinog amidže te je zaprosiše.[21]

Najzad, dva mjeseca i dvadeset pet dana, nakon Muhamme-dovog (a.s.) povratka s trgovačkog putovanja u oam, održano je vjenčanje. Vjenčani govor na ceremoniji je održao Ebu Talib, Muhammedov (a.s.) amidža. Kada je govor održan i mlada javno zaprošena, Amr ibn Asad, Hatidžin amidža je odgovorio: "Mu-hammed sin Abdullaha bin Abdu-1-Mutaliba, prosi Hatidžu, kćerku Huvejlida. Ovaj plemeniti prosac se ne može odbiti. "[22]

Kada se Muhammed (a.s.) oženio, imao je dvadeset i pet godina, a Hatidža je bila u svojim četrdesetim godinama.[23] U to doba Hatidža je bila najodabranija žena Mekke po porijeklu, bogatstvu i oštroumnosti. Ona je i prva žena kojom se Resulul-lah (a.s.) oženio.

Iskreni Muhammed (neka je mir njegovoj plemenitoj duši ) bio je veoma zadovoljan sklapanjem braka sa Hatidžom r.a. Ha­tidža (r.a.) je kod Muhammeda (a.s.) uživala veliki ugled i pošto­vanje, a s druge strane, ona je bila njegov vjerni drug, pomagač i zaštitnik, zbog toga se Muhammed (a.s.) ponosio s njom.

Hatidža (r.a.) o svom suprugu, Muhammedu (a.s.) kaže: "Da su sve blagodati svijeta moje, te da je cijeli svijet, vlast i sva njegova moć zauvjek u mojim rukama, za mene je to kao krilo komarca (nema nikakve vrijednosti), onog trenutka kada te moje oči više ne budu vidjele ."

 

Mudra presuda (odluka)

 

Prošlo je deset godina od ženidbe s Hatidžom (r.a.), a Muhammed (s.a.v.s.) je navršio trideset i pet godina. Jednog dana, kurejšijska plemena se okuprše radi dogovora o rekonstruk­ciji Ka'be. Posao oko obnove konstrukcijskih zidova podjeliše između sebe. Gradnja je tekla po planu sve dok nisu došli do postavljanja Hadžeru-1-Esveda (Crnog kamena) na svoje mjesto, jer je svako pleme htjelo da ta čast pripadne upravo njima. Svađa potraja četiri pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba u svetoj zemlji i na svetom mjestu. Zakleli su se krvlju da će ostati pri svojoj odluci do smrti.[24] Onda je odlučeno da presudu done­se prva osoba koja ude na vrata Ka'be, čiju odluku će, bez obzira kakva ona bila, morati poštovati. Allah (dž.š.) je odredio da ta osoba bude Muhammed (a.s.). Kada su ga ugledali, povikaše u jedan glas: "El-Emin ,El-Emin! (Pouzdani, Povjerljivi) Zadovo­ljni smo da on presudi, to je Muhammed!" Kada je Muhammed (s.a.v.s.) saznao o čemu se radi, zatražio je da mu donesu čaršaf (komad platna). Kada je platno doneseno, stavi ga na zemlju, postavi Crni kamen na njegovu sredinu, a zatim pozva poglavare zavađenih plemena da svi zajedno uzmu za ćoškove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje će se postaviti. Tada ga Resulullah (a.s.) uze svojim mubarek rukama i postavi na njegovo određeno mjesto. Ovo je bio mudar postupak Božijeg Poslanika (a.s.) koji je zadovoljio sve strane. Na ovaj način izbjegnut je sukob koji se mogao zavšiti velikim krvoprolićem i neprijatelj­stvom koje bi se nakon toga teško smirilo.[25]

Samoća u pećini Hira

Muhammad (a.s.) je bio monoteista i pobožna osoba, što ga je primoravalo da ozbiljno izbjegava arapske kumire. U mladosti je često odlazio na planinu Nur daleko od mušrika, a svake go­dine bi se po običaju osamljivao u pećini Hira, gdje se u tišini i miru posvećivao razmišljanju i ibadetu. Razmišljao je o svom nar­odu koji je pogrešno obožavao Uzvišenog Boga, Allaha (dž.š.).

Oni su živjeli u zabludi, činili širk, vjerovali u kipove koje su vlastitim rukama napravili ili su ih kupili na lokalnoj pijaci. Međutim, Muhammed (a.s.) je uživao u prirodi i u njenoj har­moniji koja ga je sve više privlačila. Ova planina koju je često posjećivao nalazi se na sjeveroistočnoj strani Mekke, a na njenoj najuzvišenijoj tački se nalazi pećina Hira. Stražnji dio pećine je potpuno okrenut prema Ka'bi, a ulaz je otprilike okrenut u smjeru Bejtu-1-Mukaddesa. Tako je njena unutrašnjost od jutra do zalaska sunca osvjetljena, ali užarena toplota ne prodire u unutrašnjost peći.

Ali (r.a.), Muhammedov (a.s.) bratić, koji je još u djetinjstvu došao u Muhammedovu (a.s.) kuću i odrastao u njegovom za­grljaju, u vezi toga kaže: "Svake godine je odlazio u pećinu Hira. Ja sam ga viđao, ali ga osim mene niko drugi nije viđao."

Muhammed (a.s.) bi se nakon završetka jednomjesečnog iba-deta i osamljivanja, koje je po svoj prilici bilo u mjesecu Rama­zanu, vraćao u Mekku, a onda bi činio tavvaf oko Ka'be, pa bi odlazio svojoj kući.[26] Kažu da je Muhammed (a.s.) u mladosti deset puta obavio Hadždž.


 

[1] Iqbal Lahori, poznati pakistanski pjesnik i mislilac, 1873-1938. Bio je veliki reformista medu indijskim muslimanima. (Muhammad Mo'in, Perzijski rječnik ), tom 5, str. 164

 

[2] Eš-šamajelu-n-Nabavije: Muhammad bin Isđ El- Tormozi, str. 51-52, također isto djelo preveo Mahmud Mahdavi Damgani, str. 26-27; Izgled Božijeg Po­slanika (a.s.), šeih Abbas Komi, str. 11-12. Također pogledati djelo: Zapečaćeni Dženetski napitak, Safijurrabnan EL-Mubarekfuri, str. 536-539

[3] Tarikhe Ja'kubi: Ahmad Bin Abi Ja'kub, prevod: Muhammad Ibrahim Ajati, tom 1, str. 368, Također Ainta'u-l-Asma'a, tom 1, str. 7

 

[4] Zapečaćeni Dženetski napitak, Safijurrahman EL-Mubarekfuri, str. 61

[5] Također, El-Siratu El-Nabavija, Ibn Hišam, tom 1, str. 194, isto tako El-Musnaf, Abdu-l-Razzak EL-Sandani, tom 5, str. 318, i El-Sahih fi sirati En-Nabi, Dža'far Morteza Amoli, tom 1, str. 94.

 

[6] El-Tabakatu-l-Kubra, MuhammedBin Sad, tom br.-l, str.-100, i Safi-natu-l-Bihar, šejh Abbas Komi, tom br.-2, 565-str.

[7]  El-Tabakatu-l-Kubra, Muhammed Bin Sa'd, tom br.-l,str.-100, Es-Siratu-l-Halabije, tom br.-l, 139-str. Ovakav tafsir nije pouzdan i pret­postavlja se da je "Kararit" bilo ime mjesta ili planine u okolini Mekke gdjeje Muhammed(a.s.) napasao ovce. Također pogledati Es-Sahihji sira-ti-Nabbi, tom-1, 109-str, a također i Amta'u-l-Asma'a ,tom br.-l ,9-str.

[8] Addžjad je jedna od starih mahala Mekke, a nalazila se na zapadnom djeluplanin "Safa,"Mua'samulBaldan, JakutHomavi, tom-1, str.-126.

[9] Masnevija, Maulane Džalalu Dina Rumija

[10] Obraćajući pažnju na 36. ajet, Sure Tevbe, poštovanje spram ova četiri mjeseca potječe iz Ibrahimovog (a.s.) zakona; El-Mizan, Muhammad Hu-sein Taba Tabaji, tom 9, str. 277

[11] El-Siratu El-Nabavija, tom 1, str. 196 11\ Morudžu Ez-Zahab, tom 2, str. 276

[12] Zapečaćeni dženetski napitak.Sajijurrahman EL-Mubarekfuri, str.63. Također El-Bidaje valNahaje, tom 2, str. 356

[13] Uprošlosti ljudi iz plemena Džorhorn i Kat ura, čije ime je bilo iz­vedenica iz korjena Fadl, okupili su se i sklopili ugovor o ne dopuštanju boravka tiranima u Mekki. Kada je ovaj ugovor zastario, i kada od njega niedu Kurejšijama nije ostalo ništa osim imena, ponovo je sklopljen a naz vali su ga "Ugovor o časti ili dostojanstvu". El-Karnelfi Tarikhi ibn Asir,

tom 1, str. 473, također El-Bidaje val Nahaje, tom2, str. 356. Također

u vezi razloga razloga imenovanja ovog ugovora "Ugovor o dostojanstvu"

rečeno je da je ovaj ugovor bolji od ostalih ugovora u ono vrijeme od kojih

je večina bila u vezi krvi, rase i plemena, Tarikhe tahlili va sijasije Islam,

Ali Akbar Hasani, str. 137

 

[14] Zapečaćeni džetietski napitak, str. 63. Također El-Tanbije va-l-Ašraf, str. 179

[15] Ja'kubi,tom 1, str. 373

[16] Zapečaćeni dženetski napitak, str. 64-65

[17] Es-Siratu-l~Halabije, tom 1, str. 147. Također: Zapečaćeni dženetski napitak, str. 64-65.

[18] Sveštenik je rekao: "Ovaj čovjek koji sjedi u hladu ovog drveta je up­ravo onaj čovjek o kome sam toliko čitao u Tevratu i Indžilu", Biharu-l-Anvar, tom 16, str. 18

[19] Amta'u-l-Asma'a, tom 1, str. 37. Također Et-Tanbije valEsraf, str. 197 20\El-Badaje val Nahaje, tom 2, str.362. Također: Zapečaćeni dženetski napitak, str.72-74.

[20] Sveštenik je rekao: "Ovaj čovjek koji sjedi u hladu ovog drveta je up­ravo onaj čovjek o kome sam toliko čitao u Tevratu i Indžilu", Biharu-l-Anvar, tom 16, str. 18

[21] Također, str. 65.

[22] Tarikhe Pejgambere Islam, str10.

[23] Zapečaćeni dzenetski napitak, str. 65, Također Biharu-l-Anvar, tom-16, str. 3. i Ansabu-l-Ašraf, Balazeri, toml, str. 108

[24] Tarikhe Pejgambere Islam, str.-80.

[25] El-Siratu El-Nabavija, tom 1, str. 209, Također Zapečaćeni dzenetski

napitak, str. 66-67

[26] Siratu Rasulullah, Ishak bin Muhammad Hamedani, preveo Asgar Mah-diivi, tom 1, str. 208. Također Zapečaćeni dženetski napitak, str. 69

Mladi pomagači


Kad Resulullah napuni četrdesetu godinu, koja se smatra godinom čovjekove zrelosti, počeše se javljati znaci poslanstva j u svakodnevnom životu. Trećeg ramazana Resulullahove (a.s.) osame u pećini Hira, Uzvišeni Gospodar, Allah (dž.š.), odluči da spusti svoju milost na zemlju, da čovječanstvo počasti poslanstvom, pa posla Muhammedu (s.a.v.s.) meleka Džibrila (a.s.) s kur'anskim ajetima.
On (neka je mir na njega) prve tri godine poslanstva je proveo u tajnom pozivanju u Islam, zbog toga što u to vrijeme postojeći nemoral u arapskom društvu, koji je bio pomješan sa idolopoklonstvom, širkom, ubistvima i zločinima, nije podnosio otvoreni poziv.
U ovo vrijeme samo mala grupa je prešla na islam, a bili su primorani da se tajno sastaju i da u tajnosti slušaju uzvišene Božije Ajete.
Međutim, kada je pripremljen teren za javno pripovjedanje vjere, hazreti Muhammed (a.s.) započeo je s pozivom, koji je prvo s velikim obzirom i Ijubaznošću uputio svojoj familiji i najbližima. Pozvao ih je da vjeruju u jednog jedinog Boga, te da nikog drugog Njemu ne smatraju ravnim. Poslanikov (a.s.) poziv u islam bio je kao mehlem na duše obespravljenog i zalutalog naroda koji je patio pod bičem kurejšijskih nasilnika te pristalica nevjerništva i širka. Pejgamberove (a.s.) riječi i govor su, iz dana u dan, osvajale sve veći broj ljudskih srca, do te mjere da je svjetlost njegova poziva obasjala zidove Mekke, oduševila stanovni ke Jesriba (današnje Medine) i proširila novu vjeru. Pored toga, prihvatanje islama od strane omladine bilo je posebno masovno. Uni su vodeni inspiracijom svog nepokvarenog i čistog bića s lahkoćom prihvatali islam. Prihvatanjem Resulullahovog (a.s.) poziva, s velikim oduševljenjem i zanosom se okupiše oko njega, dvojim masovnim prisustvom u toku dostavljanja objave dali su polet ovoj vjeri. Božiji Poslanik (s.a.v.s.) je ovako opisao taj čudesni odziv omladine: "Uzvišeni Allah me je postavio za svog Poslanika. Omladina mi je prišla i pomogla mi a stariji su se digli protiv mene."
Svakodnevno i iskreno prihvatanje islamskih učenja na koje je Muhammed (a.s.) pozivao izazvalo je srdžbu i nezadovoljstvo netolerantnih mekkanskih predvodnika kufra, i to do te mjere da je Abu Džahl tokom svog vatrenog govora prelazak omladine na islam nazvao zabludom i zastranjenjem, a učenja Božijeg Poslanika (a.s.) razlogom tog zastranjivanja.
Nesebičnost i požrtvovanost mladih pristaša Islama sačuvalo je ovu vjeru od prijetnji neprijatelja. Ovi mladi ljudi su svojom odvažnošću i vjerom u Uzvišenog Boga svim svojim bićem čuvali islam i nikad nisu bili neposlušni Božijem Poslaniku (a.s.) niti su mu odbijali pomoć.
Alija (r.a.), jedan od istaknutijih mladića ashaba iz Poslaniko-vog (a.s.) vremena, kaže: "Bili smo na bojnom polju s Božijim Poslanikom (a.s.), borili smo se i ubijali svoje očeve, sinove, braću i stričeve a to je samo povećavalo naše vjerovanje, pokornost, slijeđenje pravog puta, podnošenje bolova i ozbiljnost u borbi protiv neprijatelja. Naš čovjek i jedan od neprijatelja bacali bi se jedan na drugog kao muževi hrabri, boreći se do smrti. Ponekad bi naš čovjek savladao svog neprijatelja a ponekad bi neprijateljski čovjek savladao našeg čovjeka."
Slike iz mladalačkog doba nekih ashaba su najbolji primjer za muslimansku omladinu koja traga za svojim idealima. Upoznaćemo se sa ličnošću nekoliko omladinaca koji su bili ashabi Božijeg poslanika (a.s.).


a) Ali ibn abi Talib (r.a.)


Ali (r.a.) je u vrijeme stizanja objave, bio jedan od prvih koji je povjerovao u poslanstvo Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), i svim srcem posvjedočio u istinitost objave koja mu je dolazila. U to vrijeme, Alija (r.a.) je imao svega deset godina.
Sedme godine poslanstva, okupiše se kurejšijskl mušrici
(nevjernici) i odlučiše da bojkotuju (sankcionišu) pleme Bani Hašim i Bani Muttalib. Zatim ih sve osim Ebu Leheba, pokupiše • p0slaŠe na Ebu Talibovo imanje gdje ih izolovaše.
Ebu Talib se ozbiljno brinuo za Resulullaha (a.s.), bojao se da ga ko ne kidnapuje, te bi naređivao Resulullahu (a.s.) da legne i odmara se u vrijeme kada se i drugi odmaraju. Danonoćno ga je čuvao, a svome sedamnaestogodišnjem sinu je naređivao da budno čuva Muhammeda. Noću bi išao do Muhammedove (a.s.) postelje, budio bi ga, a na njegovo mjesto bi postavljao svog sina Alija, zatim bi sinu savjetovao da bude strpljiv. A nekad bi pokraj njegove postelje postavljao sinove ili braću da stražare. Ali (r.a.) bi odgavaro ocu: „Naređuješ mi da budem strpljiv u pomaganju Muhammeda?! ... Ja volim da me ti vidiš, i da znaš da te uvijek slušam. Ali, ja pomažem Muhammedu radi Allaho-va zadovoljstva."
Širenjem islama i znatnim povećanjem broja muslimana te proširenjem islamskog utjecaja na Jesrib (Medinu), mekkanski prvaci napraviše plan da ubiju Muhammeda (a.s.).
S ciljem sprovodenja svog podmuklog plana, najveći kurejšijski zlikovci proveli su ostatak dana u pripremi da izvrše ono što su skovali članovi mekkanskog parlamenta tog jutra u vjećnici. Kada pade mrak, ova grupa opkoli kuću Resulullaha (a.s.) i ostade čekati da on zaspi, pa da ga onda mučki i nesmetano ubiju. 1
Međutim, po naređenju Uzvišenog Allaha, dođe melek Džibril i obavjesti Resulullaha (a.s.) o zavjeri Kurejšija koju su pripremali protiv njega, a ujedno i o Allah mu odredi vrijeme hidžre, govoreći: Ne spavaj večeras na svojoj postelji, na kojoj si do sada spavao.
U presudnom trenutku, Resulullah (a.s.) reče Aliji (Aliju) bin Ebi Talibu: "Lezi na moju postelju, obuci ovu moju zelenu hadremijsku (porijeklom iz Hadremata) burdu (ogrtač), i spavaj u njoj, neće ti se ništa lose dogoditi."
Alija (r.a.) ga upita: "Ako ja legnem umjesto tebe, hoćeš li ti biti siguran?" Poslanik (a.s.) mu potvrdno odgovori.

Alija (r.a.) se zadovoljno nasmješi i učini sedždu zahvalnosti Uzvišenom Bogu. Pošto je Allahov Poslanik (a.s.) izašao iz kuće, Alija (r.a.) obuče njegov ogrtač i leže u njegovu postelju. Kada je Božiji poslanik (a.s.) izašao iz kuće, uze šaku pijeska i prosu ga po njihovim glavama. Allah (dž.š.) im zaslijepi vid, pa ga ne vidješe. Resulullah (a.s.) je ovom prilikom učio: I mi smo ispred i iza njih pregradu postavili i na oci im koprenu stavili, zato oni ne vide.
Nakon ovog Resulullah (a.s.) krenu Ebu Bekrovoj kući, pa oni izadoše na stražnji izlaz njegove kuće i uputiŠe se u pećinu Sevr koja se nalazila jugoistočno od Mekke, na putu ka Jemenu.
Kada se sve stišalo nakon odlaska Božijeg Poslanika (a.s.), Alija (r.a.) je počeo da izvršava neke poslove koje mu je prije toga Resulullah (a.s.) rekao da uradi.Vratio je neke stvari koje su se do tada nalazile kod Božijeg Poslanika (a.s.) na čuvanju njihovim vlasnicima, obavijestio je Fatimu (r.a.), kćerku Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), zatim svoju majku Fatimu, a također i Fatimu kćerku Zubejra bin Abdu-1-Mutaliba (Favatem), a zatim su svi skupa napustili Mekku i uputili se u Jesrib za Resulullahom (a.s.) gdje mu se i pridružiše.
Nakon prolaska osam mjeseci od selidbe (Hidžre), pošto je Božiji Poslanik (a.s.) uradio mnogo posla izgradnjom džamije, centra za okupljanje i druženja muslimana, učinio je korak dalje pa je uradio još veću stvar - pobratimio je Muhadžire i Ensarije.
Prve godine nakon Hidžre obilježene su brojnim ratovima. Alijeva (r.a.) uloga u odbrani Islama bila je utjecajna i zapažena. Sam Alija (r.a.) o svom prisustvu u bici na Bedru kaže: "...čak u mladosti obarah odrasle, snažne medu Arapima. Slamao sam visoke rožnate izrasline plemena Rebia i Mudar. Vi zaista znate moj položaj kod Božijeg Poslanika - mir i blagoslovi Božiji neka su na njega i njegovu porodicu!
Nakon bitke na Uhudu, Alija (r.a.) je i u narednim bitkama kao što je bitka El-Ahzab na Hendeku u dvoboju s arapskim prvacima, još jednom dokazao svoju požrtvovanost i hrabrost
a Božijem putu, tako da je Resulullah (s.a.v.s.) opisujući ga
rekao:
"Borba Alija bin Ebi Taliba sa Abdudovim sinom Amrom na dan bitke na Hendeku, je bolja od djela mog ummeta do sudnjeg dana."
Alijevo (r.a.) učešće u bitci na "Hajberu" ulijevalo je nadu u skoru pobjedu islamske armije, jer su jedno vrijeme bili zaustavljeni u blizini jedne od mnogobrojnih Hajberskih utvrda, sve dok Božiji Poslanik (a.s.) uoči bitke nije obradovao svoje drugove radosnom viješću, ovom prilikom on je rekao:
"Sutra će ovaj islamski bajrak ponijeti čovjek koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i kojeg vole Allah i Njegov Poslanik."
Kad osvanu dan svi pohrliše i svako je od njih želio da on lično dobije bajrak. Resulullah (a.s.) upita:
„Gdje je Alija bin Ebi Talib?" Odgovoriše mu:
"Allahov Poslanice, žali se na oči. "Resulullah (a.s.) reče: „Idite po njega." Ljudi ga dovedoše, a Resulullah (a.s.) potra njegove oči, zamoli Allaha (dž.š.) za njegovo ozdravljenje i Alija (r.a.) ozdravi, kao da nikad nije imao bol u očima. Resulullah (a.s.) mu tada dade islamski bajrak, a Alija (r.a.) upita: "O Allahov poslanice, hoću li se boriti protiv njih, dok ne postanu kao i mi?" On (s.a.v.s.) mu odgovori: "Obuzdaj svoju pratnju, dok ne stigneš u njihova dvorišta, zatim ih pozovi u islam i objasni im njihove obaveze prema Allahu (dž.š.). Tako mi Allaha, kad bi Allah jednog od njih tvojim posredovanjem uputio na pravi put, vrednije bi ti bilo, nego da imaš svo bogatstvo ovoga svijeta."
Na dan bitke, Alija (r.a.) izađe sa zastavom u rukama koju mu je lično predao Resulullah (a.s.), borio se i prkosio hrabro kao ranjeni pustinjski lav, jednim udarcem ubio je Murehhabu, jevrejskog junaka koji ga izazva na dvoboj i koji se smatrao ravnim hiljadu drugih boraca.
Pejgamber (s.a.v.s.) je za sebe rekao da je grad znanja, a da je Alija r.a. vrata tog grada.

 

b) Džafer bin Ebi Talib


Džafer je bio deset godina stariji od svog brata Alije (r.a.) a islam je primio u svojoj dvadesetoj godini. Bio je jedan od prvih osoba koja je primila islam i odazvala se Resulullahovom (a.s.) pozivu. U periodu od deset godina nakon selidbe (Hidžre), Alija (r.a.) je bio medu najistaknutijim ashabima Božijeg Poslanika (s.a.v.s.). U vezi toga on kaže: "Izvršio sam dužnosti kada su drugi klonuli duhom. Istupio sam javno kada su se drugi skrivali. Govorio sam, kada su drugi šutjeli. Stupao sam sa svjetlom Božijim kada su drugi mirovali. Bio sam glasom najtiši od njih, ali najdalekosežniji u istupanju naprijed. Jezdio (plovio) sam držeći se za uzdu vrline, naređivanja dobra i sprječavanja zla. Obaveznosti njezinoj predah se posve, poput planine koju nemože pokrenuti ni vjetar silni niti oluja uzdrmati. Niko ne bi mogao naći grešku pri meni, niti govornik ijedan loše govoriti o meni." (4\ Nehdžu-l-Belaga, prevod: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadzić, govor 37, str. 68)
Džafer je s uspjehom gradio svoju mladost. Okitio se sa lijepim moralnim osobinama. Svi su ga znali kao časna i poštena mladića. Pored toga, pomagao je siromašnima i ljudima u nevolji. Zbog toga ga i prozvaše "otac siromašnih" ili Aba-l-masakin. Prve godine poslanstva bile su vema teške za mlade drugove Božijeg Poslanika (a.s.). Bili su izloženi napadima i mučenjima mekkanskih mušrika (nevjernika), što je teško padalo na srce Božijem Poslaniku (a.s.).
Zato nazreti Muhammed (a.s.) u mjesecu redžepu pete godine po Hidžri posla prvu grupu svojih drugova u Abesiniju. Dao im je dobru vijest da se u toj zemlji nalazi kralj koji ni prema kome ne dozvoljava zulum i da je to zemlja mira i blagostanja. Grupa je sačinjavala 16 osoba a predvodio ju je Osman bin AfFan (r.a.) sa svojom ženom Rukajjom, kćerkom Božijeg Poslanika (a.s.).(Zapečaćeni dženetski napitak, str. 103)
Ova grupa je nakon nekog vremena čula da su stanovnici Me-kke prešle na islam, što ih jako obradova, i nakon četiri mjeseca se vratiše u Mekku. Međutim, kada su bili sahat hoda do Me-kke, saznaše pravu istinu o razvoju događaja za vrijeme njihova odsustva, te se nekolicina ponovi vrati u Abesiniju, a ostali uđoše u Mekku tajno, ili pod nečijom zaštitom.(Također, Biharu-l-Anvar, tom 18, str. 422)

 Božiji Poslanik (a.s.) je bez razmišljanja ponovo podsticao muslimane da se po drugi put isele u Abesiniju, tako da su drugi put u Abesiniju odselila 83 muškarca i 18 žena, koje je predvodio Džafer.
Kada su Kurejšije saznale o blagostanju i mirnom životu muslimana u Abesiniji, poslaše dvojicu svojih predstavnika kralju Nedžašiji koji je vladao Abesinijom, ne bi li uspjeli da ih protjeraju. Za ovaj su posao izabrali dvojicu sposobnih i oštroumnih ljudi. Također, po njima poslase i skupocjene darove kralju Nedžašiji i njegovim patrijarsima. Nakon što su odnijeli i uručili te darove, patrijarsima ispričaše o muha- džirima i rekoše da su to nosioci nove vjere koja sutra može ugroziti i Abesiniju. Predstaviše ih i odmetnicima od svoje vjere i vjere svog naroda, te naivnim i nepromišljenim osobama. A zatim od kralja Abesinije zatražiše da ih izruči i protjera s njegove teritorije. Patrijarsi očito pod utjecajem prijašnjeg razgovora s kurejšićkim predstavnicima povikaše: "Istinu govore, o vladaru, predaj ih njima, neka ih oni vrate u svoj narod i svoju zemlju."(Zapečaćeni dženetski napitak, str. 105-106)
Nedžašija je bio mudriji nego su oni mislili. On je smatrao da je isto tako neophodno da sasluša i drugu stranu, kako bi mogao da čuje i njihovu priču koja bi mu pomogla da razjasni stvar. Stoga, posla po muslimane i pozva ih da dođu kod njega. Oni dođoše. Bili su jedinstveni i iskreni u svom vjerovanju i nisuse bojali da to javno priznaju. Nedžašija ih upita: „Zbog koje to vjere napustiste svoj narod, svoja ognjišta i svoje najbliže? Koliko znam, niste ni moju vjeru - kršćanstvo primili, a ni vjeru nekog drugog naroda?"
Džafer bin Ebi Talib istupi ispred muslimana i reče: "O, vladaru, pripadali smo narodu koji je živio u neznanju i zabludi. Obožavali smo kipove, jeli mrtvo meso, činili zabranjene stvari, kidali rodbinske veze, uznemiravali komšije, jači od nas tlačio je slabijeg. Eto tako smo živjeli sve dok nam Allah (dž.š.) ne posla Poslanika. Iz našeg naroda je, znamo mu lozu i porjeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i pravedan. On nas pozva da vjerujemo samo u jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo. On nas poduči da se odreknemo vjere koju smo prakticirali mi i naši očevi, vjere u različite kipove i kumire kojima broja nismo znali. Naredio nam je da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od riječi i povjerenja, da poštujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo s komšijama. Naredio nam je da prestanemo činiti zabranjena i ružna djela, da ne govorimo laži, da ne trošimo imetak siročadi, da ne potvaramo i da ne ogovaramo čestite žene. Naredio nam je da se pokoravamo jedino Uzvišenom Allahu, Gospodaru nebesa i zemlje, Jednom, Jedinom, da Mu širk ne činimo ( ne smatramo nikoga Njemu ravnim). Naredio nam je da namaz (molitvu) obavljamo, zekat (dio od svog imetka) dajemo i post postimo."
Džafer mu nabroja osnovne temelje islama, pa nastavi: ''Mi sve to od njega za naredbu primismo, jer vjerovasmo njegovim riječima. Zbog toga povjerovasmo i u njegovo poslanstvo i počesmo slijediti njegove upute. Postadosmo muslimani i počesmo ispoljavati islam. Eto, zbog toga nas zamrzi naš narod, zbog toga nas na muke staviše i na silu nas htjedoše od naše vjere odvratiti, i ponovo primorati da obožavamo kipove i kumire, da opet počnemo činiti ono što smo činili prije islama. Pa pošto nas na to silom, prijetnjama i mučenjima počeše natjeravati te uništavati našu vjeru u našim srcima, ne preostade nam ništa drugo nego da dođemo u tvoju zemlju. Izabrasmo tebe za
—^s,,i.u.i.u.in.u u. uarnu L'uisamiza, s.a.v.s
domaćina mimo svih drugih vladara i zemalja. Jer smo od našeg Poslanika čuli da niko u tvojoj zemlji nije bio uznemirivali niti je kome zulum ili nepravda učinjena."
Nedžašija tad upita Džafera: "Imaš li kod sebe nešto od Al-lahove objave?" "Da!", odgovori Džafer. „Onda mi pročitaj!", reče Nedžašija.
Džafer ustade, pa prouči početak Sure Merjem. Nedžašija je plakao, tako mi Allaha! Plakao je i sva mu je brada bila mokra od suza, plakali su i njegovi patrijarsi od čijih suza se pokvasiše njihove Biblije, koje uvjek otvorene drže u ruci. Džaferov istiniti govor je bio toliko privlačan, daje najzad Nedžašija rekao: "Ovo što sam čuo, i riječi koje su Isau (Isusu) objavljene, dolaze sa istog izvora ! Idite, slobodni ste ! Ja vas, tako mi Boga, neću predati ovima, neka se ne nadaju."
Zatim je ozbiljno i grubo odbio da preda muslimane kurejšijskim predstavnicima, koji su nakon toga nastavili svoj mirni boravak u Abesiniji,(Zapečaćeni dzenetski napitak, str. 106-7; A'alamu4-Vara, Aminu-l'islam Tibrisi, tom 1, str. 116; Bihdru-l-Anvdr, tom 18, str. 412-422; AmtduA-Asmd'a, str. 21) dok se predstavnici Mekkelija, praznih šaka, poniženi vratiše kući.
Božiji Poslanik (a.s.) je početkom 7. godine po Hidžri, prije odlaska na Hajber, poslao pismo u Abesiniju, i tom prilikom je zahvalio Nedžašiji za pomoć i podršku koju je pružio muslimanima u teškim trenucima, a od muslimana je zatražio da se vrate u Medinu. Kada su se muhadžiri vratili u Medinu, Resu-lullah (a.s.) se također s velikim plijenom pobjedonosno vratio s pohoda na Hajber.(A'alamu-l-Vara, Aminu4-islam Tabrasi, tom 1, str. 210)
Kada ih je Božiji Poslanik (a.s.) vidio, veoma se obradovao, prišao je i poljubio Džafera u čelo i rekao: "Ne znam zbog čega bih trebao biti sretniji, zbog osvajanja Hajbera ili zbog povratka Džafera (grupe muslimana koju je on predvodio)."
Nakon toga Božiji Poslanik (a.s.) je našao Džaferu (r.a.) smještaj u blizini džamije, a nije zaobišao ni njega ni muhadžire, povratnike iz Abesinije, prilikom podjele ratnog plijena, koji je bio osvojen na zadnjem pohodu na Hajber. Nakon povratka s umre* u mjesecu džumadi-l-ule osme hidžretske godine, Resulullah (a.s.) je pripremio jednu veliku vojnu jedinicu za rat na Mu'ti,10a zapovjedništvo nad ovom grupom boraca je predao Zejdu bio Harisu, nakon čega je rekao: "Ako pogine Zejd, nasljeduje ga Džafer, a ako pogine Džafer, onda ga zamjenjuje AbdullahbinRewaha."(Zapečaćeni dženetski napitak, str. 429-30.)
Na Mu'ti se sukobiše dvije vojske i otpoče žestoka bitka. Tri hiljade ljudi licem u lice pred napadom i navalom 200 hiljada vojnika. Međutim, kada Allah Svemogući posadi iman u ljudska srca i kada on proklija, pa ojača, dešavaju se čuda.
Zejd bin Haris (r.a.), miljenik Resulullaha (a.s.), ponese ba-jrak islama i jurnu na neprijatelja. Borio se hrabro i žestoko, primjerom heroja kakvog ne vidje svijet do tada. Borio se i borio, a neprijatelji su sve to s čuđenjem posmatrali i nisu mogli vjerovati, sve dok nije jurnuo na neprijateljska koplja te pogibe. Tada, kao što je Božiji Poslanik (a.s.) prethodno naredio, komandu nad vojskom preuze Džafer bin Ebi Talib. Jurio je u boj sjekući sve oko sebe. Bilo je za ne povjerovati šta sve čini u svojoj hrabrosti, a neprijatelj je padao kao požnjevena pšenica. Kada mu dojadi ubijati ih s konja, skoči na zemlju i poče sjeći sve oko sebe. U borbi izgubi desnu ruku, a onda uze bajrak lijevom rukom, pa ponovo jurnu na neprijatelja. U borbi mu odsjekoše i drugu ruku. Zatim barjak bez straha prihvati dvjema nadlakticama i nosio ga je sve dok ne pade ubijen. Pričalo se da ga je ubio neki Vizantijac, tako što ga je prepolovio na dvoje, pa je Allah Uzvišeni za nagradu darovao Džaferu krila u Džennetu, da može letjeti kud želi. Zbog toga su ga s razlogom nazvali "Džennetska ptica". Jer kada je vijest o šehadetu (pogibiji na Božijem putu) stigla do Allahovog Poslanika (a.s.), tragovi žalosti su se pojavili na njegovu licu, a zatim je rekao:
"Milostivi Allah (Bog) je Džaferu umjesto ruku darovao krila da može letjeti u Džennetu.
Buharija od Nafia prenosi da ga je Ibnu Omer obavjestio kako je stajao kraj ubijenog Džafera (r.a.) i prebrojao na njemu pedeset rana i uboda i to sve sprijeda.Na leđima nije imao ni jedne rane.(Zapečaćeni dženetski napitak, str. 432 13)
U drugoj predaji Ibn Omer priča: "Učestvovao sam u toj bici. Tragali smo za Džaferom i nađosmo ga među ubijenima. Na tijelu mu prebrajasmo preko devedeset uboda i rana." (Zapečaćeni dženetski napitak, str. 433-4)
Opis šehadeta mladog zapovjednika muslimanske armije završićemo s ova dva stiha od Ka'ba bin Malika:

Taj dan su siromasi i nemoćni tugu tugovali
Jer šehid tog dana "otac nemoćnih" posta
 

slijedi:

c) Zejd bin El-Harise
Zejd je bio bijeli rob, pa ga je otkupila Hatidža (r.a.) prije poslanstva i poklonila ga svom mužu Resulullahu (a.s.).(Zejd je jednog dana kao dijete zajedno sa svojom majkom išao u posjetu svojoj rodbini. Dok su bili kod rodbine, pleme Bani Kin napade na majčinu rodbinu i njihovo pleme, a Zejda zarobile. Odvedole ga na ba-zaarAkdz, i stavile ga na prodaju. Hakim ibn Hazemga kupi za Hatidžu (r.a.) a Hatidže ga u osmoj godini pokloni svome mužu, Muhammedu S.a.v.s. Po njega dođe otac mu i amidža (stric) da ga vode kući i porodici ali on odabra ostanak kod Resulullaha (a.s.) koji ga, po običaju Arapa, usvoji. Zejda su zvali i Zejd sin Muhammeda, sve do dolaska u  kur'anskih ajeta El-Ahzab (Saveznici):4-5 kojima ovaj običaj bude poništen.
 

ZEJD BIN EL HARIS

Zejd je bio bijeli rob, pa ga je otkupila Hatidža (r.a.) prije poslanstva i poklonila ga svom mužu Resulullahu (a.s.).

Kad  su njegovi došli da ga vode kući on je odbio izabravši da ostane sa Poslanikom, koji ga po običaju Arapa usvoji sve do dolaska objave ajeta El-Ahzab /saveznici/: 4-5 kojim je ovaj običaj i praksa bio poništen.

Zejd je bio oko 20 godina mlađi od Resulullaha. Poslanik ga je veoma mnogo volio i cijenio. Nakon poslanstva, Zejd je bio među četiri prve osobe koje su primile islam, od tada, neprestano je bio uz voljenog Poslanika (a.s.) od koga se nije odvajao. Bio mu je veliki prijatelj, štićenik i pomagač. Tako da je Božiji Poslanik (a.s.) umio reći:'Ti si mi brat i prijatelj."
Zbog velikog obzira i ljubavi koju je gajio prema Zejdu, Božiji Poslanik (neka je mir na njega) oženio je Zejda sa Zejnebom, kćerkom svoje tetke.(El-Mizan, tom 16, str. 322)
Desete godine Poslanstva Zejd je bio u pratnji Božijeg Poslanika (a.s.) kada je išao u Taif. Resulullah (a.s.) je posjetio Taif da bi zatražio pomoć, te da bi ih pozvao u islam. Međutim, oni su na ovaj blagoslovljeni prijedlog i Božiju Milost odgovorili na taj način što su nagovorili i podstakli svoje sluge i robove da napadnu i omalovaže Allahovog Poslanika (a.s.). Kada je Muhammed (a.s.) napuštao Taif, ološ i robovi su ga slijedili, izrugivali mu se, te vikali na njega. Gađali su ga kamenicama i vrijeđali pogrdnim riječima. Neko ga je pogodio kamenom u tetivu iznad pete, pa je potekla krv i obuću mu natopila. Zejd bin El-Haris ga je štitio svojim tijelom. Resulullah (a.s.) je osjetio bol u glavi od silne vike, galame i udaraca.(Tdrikhe Ja'kubi; tom 2, str. 394. Također pogledati: Zapečaćeni dženetski napitak, str. 139-141)


Nakon Poslanikove (s.a.v.s.) Hidžre u Medinu, muslimani također učiniše Hidžru i odseliše za njim, a Zejd je bio jedan od predvodnika ove grupe. Također, prvih godina Hidžre, za vrijeme bratimljenja, Resulullah (a.s.) ga pobratimi sa svojim amidžom (stricem) Hamzom (r.a.).


Mladi Zejd je učestvovao u većini bitaka i ratova u doba Božijeg Poslanika (a.s.), a predvodio je i osam vojnih jedinica u ulozi zapovjednika (emira). U bitci kod Mu'te, nosio je bajrak Islama u svojoj ruci, borio se hrabro i časno, a od njegove sablje je pao veliki broj Allahovih neprijatelja. Sve dok nije jurnuo na neprijateljska koplja gdje hrabro dostiže uzvišeni stepen šehida.(Zapečaćeni dženetski napitak, str. 432)

Poslanik je bio tužan zbog Zejdove smrti, prenosi se da, kada bi ušao u Zejdovu ili Džaferovu kuću, zaplakao bi a zatim bi govorio:
"Ona dvojica su mi bili braća i drugovi, navikao sam bio na njih." Božiji poslanik je također rekao:
"Sanjao sam Džafera bin Ebi Taliba kako u obliku meleka leti u džennetu dok mu s krila kapa krv, a Zejda sam vidio na nižoj deredži (stepenu). U sebi sam pomislio kako nisam očekivao da Zejd bude na nižoj deredži od Džaferove, tada mi dođe melek Džibril pa reče: " Zejd nije na nižoj deredži osim što smo ga zbog tebe počastili."
Svijetla tačka u životu ovog mladića (r.a.) je također ta što je njegovo ime spomenuto u časnom Kur'anu.

 

d) Mus'ab bin Umejr


Mus'ab je pripadao jednoj bogatoj i uglednoj mekkanskoj porodici, gdje je odrastao u blagostanju i izobilju. Bio je lijep i prvlačan mladić. Oblačio je najelegantniju i u ono vrijeme najmoderniju odjeću koja se mogla naći na bazarima. Upotrebljavao je nabolje mirise, a majka mu se trudila da mu sve obezbjedi, pazila ga i nije žalila da troši na njegov izgled.(Usdu-l-Gdbe, tom 4, str. 134; Tahzibu-l-asmd va-Sifdt, Navavi, tom 1, str. 401;El-Mustadrak lil-Hakim, tom 3, str. 200)
Nakon Muhammedova (a.s.) poslanstva i prije otvorenog pozivanja u islam, muslimani su se okupljali i sastajali s Poslanikom (a.s.) u kući Arkama bin Abi Arkama. Tu su učili o svojoj novoj vjeri i družili se.(Resulullahovi (s.a.v.s.) ashabi zbog obavljanja namaza odlazili su u mekkanske uvale da ih mnogobožci ne primjete. Međutim, zbog nepravde i nasilja koji su im činili mušrici, sklonili su se u Arka/novu kuću gdje su također i namaz klanjali. U ovoj kući je oko 40 osoba primilo islam. Tabakdtu-l'Kubra, tom 3, str. 243. Siratu-n-Nabavija, tom 1, str. 25)
 

 Kada je Mus'ab saznao da se u Arkamovoj kući okupljaju mekkanski mladići, tajno je otišao do nje. Tada je prvi put čuo uzvišene Kur'anske ajete i govor Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), zbog čega se srce Amirova sina probudilo i on odluči da na tom mjestu i bez odgađanja primi islam. Međutim, zbog očeve i majčine ozbiljnosti, te straha od njihove i reakcije svog plemena, koju je mogao pretpostaviti, krio je svoju vjeru. Mus'ab (r.a.) je redovno i tajno posjećivao Allahovog Poslanika (a.s.) u Arkamovoj kući, gdje je i namaz klanjao. Sve dok jednog dana Osman bin Talha El-Abderi nije saznao o njegovom prelasku na islam i vidio ga na namazu, što je bez razmišljanja prenio njegovim roditeljima. Roditelji su mu, kao što je i očekivao, žustro reagovali i pritvorili ga u kući.
U mjesecu redžepu, pete godine poslanstva, 29-godišnji Mus'ab, nakon saznanja o selidbi nekih muslimana u Abesiniju, pobježe iz pritvora te im se pridruži na putovanju. Međutim, kratko su ostali u toj zemlji, te se nakon kraćeg zadržavanja vratiše u rodnu Mekku. Mus'ab (r.a.) je također s drugom grupom muhadžira, koju je predvodio Džafer bin Ebi Talib otišao za Abesiniju. Nakon izvjesnog vremena vratio se u Mekku, a, po svemu sudeći, za vrijeme sankcija, izolacije i bojkota muslimana bio je rame uz rame uz svog voljenog Poslanika (s.a.v.s.).
U 12. godini poslanstva, za vrijeme hadždža, dvanaest osoba iz Jesriba se sasta s Poslanikom (a.s.) kod Akabe na Mini i dadoše mu svoje obećanje na vjernost. Pošto se prisega na vjernost završi i prođe period hodočašća (hadždža), Resulullah (a.s.) otpremi sa ovom grupom muslimana svog prvog posrednika u Jesrib, da podučava tamošnje muslimane islamskim propisima i da ih uputi u prakticiranje vjere. On će širiti islam medu tamošnjim stanovnicima ( nevjernicima ). Za ovu misiju i važni zadatak izabra mladića koji je medu prvima prigrlio Allahovu vjeru. Bio je to Mus'ab bin 'Umejre El-'Abderi.

Prisustvo mladog daije (osobe koja poziva u vjeru) u Jes-ribu bilo je veoma korisno. Bio je imam muslimanima u tom gradu, a predvodio je i prvu džumu namaz. Mus'ab je uz pomoć svog domaćina Es'aba bin Zarareta s velikim entuzijazmom i odvažnošću počeo da tumači islam i poziva u vjeru u Jednog i Jedinog Boga. Bio je poznat pod nadimkom "UčaČ".23
Kao rezultat njihovih nesebičnih zalaganja i truda, te podrške koju su imali od Uzvišenog Allaha, dvojica uglednih prvaka Jesriba i starješina plemena Beni Abdil Ešhel, Sa'd bin Muaz i Usejd bin Hudajr, primiše islam, nakon čega se Sa'd obrati svom narodu, i reče:
"Zabranjuje vam se da razgovarate sa mnom dok ne povjeru-jete u Allaha(dž.š) i Njegova Poslanika (a.s.)."
Niko od njegovih muškaraca a ni žena, ne zanoći a da ne primi islam, osim jednog čovjeka koji je nedugo nakon toga također prigrlio ovu nebesku vjeru. Kako piše autor djela Zapečaćeni dzenetski napitak, str. 160-161. Jednog dana izađe Es'ad bin Zuraret sa Mus'abom i uputile se prema kućama Beni Abdil-Ešhela, da posjete to pleme, a zatim i pleme Beni Zufera. Kada stigoše na tijihovu zemlju, uđoše u jedno dvorište Beni Zufera. Sjedoše kraj bunara zvanog Merekk. Oko njih se okupiše muškarci koji su prije toga primili islam. Počeli su da pričaju a Sa'd bin Muaz i Usejd bin Hudajr, dvojica starješina iz njihova plemena koji su tada još bili mušrici su ih slušali. Kada su čuli šta priča, Sad reče Usejdu: "Idi i ovu dvojicu, koja dođoše da ponize našu nejač, otjeraj i zabrani im da dolaze našim kućama". Es'ad bin Zuraret je sin moje tetke. Da nije to, sam bih se obračunao s njima." Usejd uze svoje koplje i ode do njih. Kada ga ugleda Es'ad reče Mus'abu: "Evo ide starješina svoje porodice, prevedi ga na islam. " Mus'ab mu odgovori: "Ako sjedne, govorit ću s njim." Usejd im priđe namršten, grdeći ih, stade i upita: "Zašto ste došli kod nas. ? Jeli da ponizite našu nejač. ? Ostavite nas na miru i idite ako vam trebaju vaše glave." Mus'ab mu se obrati:"Zar nećeš sjesti s nama i čuti, pa ako ti se dopadne prihvati, a ako ne dopadne, odbij to što mrziš. " Usejd reče: "Uspio si me nagovoriti", zatim za bode koplje u zemlju i sjede. Mus'ab mu poče pričati o islamu, a zatim mu prouči odlomak iz Kur'ana. Mus'ab je pričao: "Tako mi Allaha, na licu mu se čitao islamprije nego je i progovorio. " On zatim reče:"Kakoje divan i kako je krasan ovaj govor! Sta činite kada želite primiti ovu vjeru?"Mus'ab i Es'ad rekoše : "Operi se, očisti svoju odjeću i posvjedoči istinitim kelime i Šehadetom, zatim klanjaj dva rekata." On potom reče: "Tamo iza mene je čovjek, ako on pristane uz vas i sav će njegov narod pristati. Ja ću ga uputiti do vas, to je Sa'dd bin Muaz. " Zatim Vsejd uze svoje koplje i ode do Sdad bin Muaza koji je sjedio u svom društvu. Sdad reče: "Ljudi kunetn se Bogom, da se Usejid vraća drugačiji nego stoje otišao od nas. "Kada Usejidzđstade kod njih Sdad mu reče: "Sta si učinio?" On odgovori: "Razgovarao sam s onom dvojicom, i tako mi Boga, nisam ništa lošeprimjetio. Zabranio sam im da tamo sjede, a oni rekoše: Učinićemo kako ti je drago. Ispričao sam im da su ljudi iz Beni Hariseta krenuli da ubiju Esad bin Zurareta, jer su saznali da je sin tvoje tetke. " Sdad ustade, srdit zbog onog Što je čuo, uze svoje koplje i krenu premu Mus'abu i Esadu. Kada ih ugleda smirene, shvati da je Usejd želio da ih on sasluša. On im se obrati podrugljivo i reče Esadu bin Zuraretu: "Tako mi Boga, o Ebu Emamet, da nismo tako bliski rođaci pogodio bih te ovim kopljem. Gušiš nas u našoj kući sa onim što mrzimo. " Es'ad je ranije rekao Mus'abu: "Doći će ti starješina koji ima za sobom narod, ako njegapridobiješ, pridobio si sve njih. "Mus'ab reče Sdad bin Muazu: "Sjedni malo i saslušaj me! Ako ti se dopadne prihvati, a ako ne, odbij to što mrziš. " On reče: "Prihvaćam. " Zabode svoje koplje u zemlju i sjede.Mus'ab mu predoči islam, i prouči odlomak iz časnog Kur'ana. Znali smo tako mi Boga, na licu mu se čitao islam prije nego je i progovorio. " Sdad upita: "Sta činite da postanete muslimani?" i Mus'ab i Esad mu odgovoriše: "Operi se i očisti svoju odjeću, izgovori kelime i šehadet, pa klanjaj dva rekata. " On tako i učini. Nakon toga, Sdad uze svoje koplje i uputi se kod svog naroda. Kad ga ugledaše, rekoše: "Kunemo se Bogom, vraća se drugačijeg lica nego je otišao" Kad je došao do njih, obrati im se: "0 narode Abdi-Ešhel, šta ?nislite o meni?" Odgovoriše: "Naš si starješina i najpametniji si." On reče: "Zabranjujem i vama i vašim ženama da razgovarate sa mnom, dok nepovjerujete u Alhiha i Njegovog Poslanika." Niko od njegovih muškaraca, a ni žena ne zanoći a da ne primiše islam, osim jednog čovjeka.

Njegovo propagiranje islama je bilo takvo da nije bilo ni jedne mahale u Medini gdje nije bilo muslimana. Napokon se vratio u Mekku i radosnom vješću obradovao Božijeg Poslanika (a.s.)
Nakon dolaska Božijeg Poslanika u Medinu, Mus'ab je s
ponosom stao pored Resulullaha (a.s.) i s velikim žarom i ljubavlju prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku (a.s.) ispunjavao je sve povjerene mu obaveze. Jednog dana ga Resu-lullah (a.s.) ugleda kako iz daljine dolazi, a nosio je zakrpljenu odjeću dok mu je preko ramena bio prebačen stari ogrtač. Poslanik se obrati svojim ashabima (drugovima) i reče: "Dobro ga pogledajte, kako mu je Allah osvjetlio srce iman- om. Vidio sam ga kada je živio s roditeljima, nosio je najbolju odjeću i jeo najbolju hranu i piće, međutim, ljubav prema Svemog- ućem Allahu i Njegovom Poslaniku su ga doveli u ovo stanje u kome se sada nalazi."
U bici na Bedru, Mus'ab (r.a.) je bio bajraktar muhadžira iz Poslanikove (a.s.) armije. U bici na Uhudu također je nosio bajrak islama u svojim rukama. U ovoj bici borio se uz svog Poslanika (a.s.) sve dok nije dostigao šehadetski stepen.
Za vrijeme Mus'above dženaze, zbog toga što je imao kratke ćefine, kada bi mu pokrili glavu, vidjele bi mu se noge, a kada bi njih pokrili, glava bi mu se vidjela. Zbog toga, po naredbi Božijeg Poslanika (a.s.), prekrili su mu lice i glavu, a noge su pokrili travom azhar
 

 

e) Abdullah bin Mas'ud

 

Bio je jedan od prvih muslimana ( Sahihul Buhari , str 244), a po nekim historijskim predjama bio je 23 osoba koja je prihvatila islam.

Znači primio je islam prije okupljanja u Akramovoj kući dok su se još muslimani okupljali po uvalama Mekke radi obavljanja namaza i  sastajanja sa Allahovim Poslanikom a.s.

Nakon govora Božijeg Poslanika a.s. on je s velikom hrabrošću i odlučnošću javno čitao Kur'an pred mekkanskim mušricima. Ozbiljnost, žar i čvrstina duha Mas'udovog sina, podsticala ga je da često posjećuje Božijeg Poslanika a.s. te se okorišćuje njegovim natprirodnim svjetlom koje je zračilo iz njegova bića. Poslanik (neka je mir na njega) je također imao poštovanja prema njegovim osjećajima tako da ga je ponekad informisao o gajbu (nevidljivom znanju). Abdullah bin Mas'ud se u vezi toga prisjeća jednog čudnog događaja:
"Jedne večeri nismo pronašli Poslanika (a.s.) u Mekki, i što smo ga više tražili nije nam polazilo za rukom da mu uđemo u trag. Bojali smo se da ga ne ubiju. Otišli smo u mekkanske uvale da ga potražimo. Odjednom ga ugledasmo kako dolazi iz pravca planine Hira. Pitali smo ga:" O Božiji Poslanice ! Bili smo veoma zabrinuti, sinoć smo proveli najgoru večer u našem životu." Poslanik (a.s.) je odgovorio:" Predvodnik džina je došao kod mene. Išao sam da mu čitam Kur'an! Zatim nas je odveo sa sobom i pokazao nam njihove tragove, mjesto vatre i odžak."28 Ibn Mas'ud se za vrijeme Hidžre (odlaska) jedne grupe muslimana u Abesijinu pridružio i otputovao s njima, gdje se i zadržao jedno vrijeme. Nakon nekog vremena se vratio u Mekku, a zatim je odselio u Medinu gdje se rame uz rame s muhadžirima i ensarijama stavio u službu Božijeg Poslanika (a.s.). U bici kod Bedra pronašao je povrijeđenog Abu Džehla koga onda ubija. Zatim brzo odlazi kod Poslanika i obavještava ga o ubistvu Abu Džehla, velikog neprijatelja islama i Poslanika, što ga veoma obradova i razveseli.


Abdullah se ovako prisjeća tog događaja:


" Tražio sam Abu Džehla. Našao sam ga, prepoznao i stavio nogu na njegovo grlo. Isti ovaj Abu Džehl me jednog dana u Mekki zarobio, mučio i tukao. Tada sam mu rekao:" O' Božiji dušmane ! Je li te Bog ponizio ?" Odgovorio je: Šta se to desilo da budem ponižen? Ko je veći od ovog čovjeka što ga ubijate? Reci koja je grupa pobjedila? Rekao sam mu: Allah (Bog) i Njegov Poslanik. Tada sam ga ubio i odnio njegovu glavu Božijem Poslaniku, zatim sam rekao:
" O Božiji Poslanice ! Ovo je glava Božijeg neprijatelja, Abu Džehla-" Hazreti Muhammed (a.s.) je rekao:" Zaista, u ime Boga koji nema druga, je li to on ?" Da, u ime Boga koji je Jedan i kome nema druga to je on, rekao sam. Zatim je Božiji Poslanik (a.s.) radostan , zahvalio Bogu.
jedna od istaknutijih osobina mladog Abdullaha bila je neumorno druženje s Kur'anom te učenje kur'anskih znanosti od časnog Poslanika (a.s.). Sedamdeset kur'anskih sura je čuo direktno od Božijeg Poslanika (a.s.).29 Srce mu je bilo ukrašeno Božijim ajetima. Tako da je čak i Muhammed (s.a.v.s.) savjetovao muslimanima da slušaju i uče Kur'an od Abdullaha bin Mas'uda, što također potvrđuje položaj koji je uživao kod Resulullaha (a.s.).
"Ko god voli i želi da čuje Kur'an, onakav kakav i jeste, neka ga čuje od Abdullaha.(Safinatu-l-Bihar, tom 2, str. 137- Također: Sijaru A'aldm El-Nubalda, tom 3, str. 299)
Abdullah je pored ljubavi prema Kur'anu bio i veoma odan Božijem Poslaniku (a.s.). Živio je za islam i svakog trenutka je bio spreman da položi život za Božiju vjeru i Njegova Poslanika.


f) Džabir bin Abdullah Ensari


Džabir je bio jedan od vrijednih medinskih mladića koji je bio aktivan na svim poljima. On je prvi put vidio Božijeg Poslanika (a.s.) u mladosti, kada se zajedno s ocem i nekim stanovnicima Jesriba u 13 godini poslanstva susreo s Resulullahom (a.s.) kod Akabe na Mini.
Kada je Resulullah (a.s.) odselio u Medinu (Jesrib), Džabir je uvijek bio u njegovoj blizini pokušavajući da nauči od Poslanika (a.s.) što više, sve dok ne dođe do bitke na Bedru kada mu je učešće bilo zabranjeno zbog godina. Međutim, to ga nije  obeshrabrilo, činio je ono što je bilo u njegovoj moći. Hrabro je odlazio do prvih borbenih linija noseći vodu i napajajući muslimanske borce koji su se borili pod vrelim suncem.
U vrijeme bitke na Uhudu Abdullah bin Amr ostavio je svog sina Džabira kod svojih kćeri u Medini, a on se pridružio Poslanikovoj (a.s.) armiji u borbi protiv neprijatelja islama i Boga te postao šehid.
Nakon bitke na Uhudu, Resulullah (s.a.v.s.) pozva muslimane da slijede neprijatelja, međutim dozvolu je dao samo onim borcima koji su do kraja bitke ostali uz njega. A onima koji nisu, zabranio je da slijede neprijatelja koji se, na izgled povlačio s bojnog polja. U tom trenutku, Džabir koji je imao oko 17 godina, dođe kod Allahovog Poslanika (a.s.) i reče: "Otac me ostavio u Medini zbog 7 sestara i rekao:"Sine moj ! Nije lijepo i prikladno da ostaviš ovih 7 sestara bez čuvara u Medini, a ja ne smatram da si ti zaslužniji da ideš u džihad od mene. Zbog toga ostani kod sestara u Medini." Tako da sam zbog očeve naredbe i savjeta ostao u Medini i nisam učestvovao u bitci na Uhudu. Ali, sada me počasti da idem s tobom."

Poslanik (a.s.) mu je dao dozvolu da se pridruži, i jedini on nije učestvovao u bici na Uhudu, ali je dobio pristanak od Resulullaha (a.s.) da se pridruži borcima u ovom pohodu koji je nazvat " pohodom na Hamrau-l-Esedi".

Nakon ove bitke, Džabir je učestvovao u svim bitkama i pohodima uz Resulullaha (a.s.), a, po njegovim riječima, učestvovao je i borio se u 19 bitaka od ukupno 21 bitke Božijeg Poslanika (a-s.).Volio je Božijeg Poslanika (a.s.) svim svojim bićem, a Poslanik ga je cijenio kao marljiva i iskrena vjernika.

g) Abu SaidHidri


Said bin Malik bin Sanan, poznat kao Abu Said Hudri, zbog mladosti nije učestvovao u bitci na Uhudu. Nije imao više od 13 godina.
Dozvolu za učestvovanje u bitkama je dobio prvi put na "Hendeku", a nakon toga učestvuje u 12 bitaka za vrijeme Božijeg Poslanika (a.s.).
Abu Sa'id se medu svojim vršnjacima ubrajao u mladića koji se isticao po znanju.

Spretnost mladih administratora

Mlad Čovjek je oličenje svježine i neumornosti te predznak pobjede i uspjeha. Iz njega zrači svjetlo umijeća i sposobnosti, a na polju rada njegova kreativnost i vještina postaju evidentni. Historija je zabilježila masovno prisustvo i učestvovanje omladine pri uspostavljanju Poslanikove (a.s.) vladavine, vršeći odgovorne funkcije i obaveze kao što su administrativne, odbrambene, sudske i kulturne. Resulullah (a.s.) se savjetovao i konsultovao s njima, što samo po sebi govori o efektu čestitosti i sposobnosti omladine, važnim osobinama koje su uvijek prilikom izbora za neku dužnost bile na umu Allahovom Poslaniku (a.s.). U ovom dijelu naše knjige osvrnut ćemo se i analizirati različite vrste efikasnosti i sposobnosti omladine na raznim poljima. Na polju konsultovanja (savjetovanja)
Savjetovanje je po mišljenju Božijeg Poslanika (a.s.) imalo veoma važnu ulogu, do te mjere da je rekao:
"Nikakvu podršku nije vrijednija od konsultovanja", i uvijek je savjetovao svojim sljedbenicima da to praktikuju i da se savjetuju prilikom donošenja važnih odluka. Božiji Poslanik (a.s.) je smatrao da je dvadeset i prva godina života, koja se ubraja u fazu sazrijevanja mladog čovjeka, period konslultacija i služenja, tako da je u svojim odnosima s omladinom uvažavao ovu stvar. Resulullah (a.s.) im je poklonio identitet i poštovao njihovu ličnost, u različitim situacijama pitao je za njihovo mišljenje.
Ova posebna pažnja prema omladini bila je razlog ljubavi i poštovanja koju su gajili prema njemu. Treće godine po hidžri, kada su Kurejšije s 3000 ratnika napale na muslimane, i kada je pripremljen teren za bitku na Uhudu, pošto je saznao o odluci Kurejšija, Božiji Poslanik (a.s.) priprema teren za suprotstavljanje mušričkoj (nevjerničkoj) agresiji. Nije smatrao dobrom idejom da se muslimanska vojska sukobi s neprijateljem izvan grada Medine, preferirao je da se neprijatelju suprotstave u samom gradu Medini.'Zbog toga je pozvao ashabe (svoje drugove) i predstavio svoj plan te ih pozvao na savjetovanje. Starješine muhadžira i ensarija također prihvatiše Resulullahov (a.s.) plan, međutim omladi- na, od kojih većina zbog maloljetnosti nije učestvovala u bitci kod Bedra, zbog želje za šehadetom suprotstavi se ovom prijedlogu te rekoše: "Mi smo, o Allahov Poslanice, očekivali ovaj trenutak i molili Allaha da do ovog dođe, pa kad nam usliši molbu, i kada se približi dan obračuna, povedi nas na neprijatelje, da vide da nismo kukavice koje se boje."2
Kao rezultat insistiranja mladih boraca u muslimanskim redovima, Božiji Poslanik (a.s.) prihvati njihov prijedlog te odluči da krenu. Ude u kuću, obuče ratnu opremu i opasa oružje oko sebe. S dva oklopa i mačem izađe pred narod. Ljudi su s nestrpljenjem čekali Resulullahov (a.s.) izlazak iz kuće. Dvojici mladih boraca koji su zbog prijekora starijih ashaba tražili izvin-jenje zbog svog insistiranja ovako je odgovorio: "Nije dozvoljeno Allahovom Poslaniku ako stavi svoj oklop na sebe da se razoruža, sve dok Allah ne presudi između njega i njegovog neprijatelja."3 Nakon savjetovanja za vrijeme bitke na Uhudu, te poklanjanja identiteta i pažnje omladini kao i njihovim mišljenjima, uslijedilo je objavljivanje ovih ajeta:
Samo Allahovom milosću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im opraštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Al-Imran)Vodstvo karavana odstrane muhadžira
Podsticanjem Božijeg Poslanika (a.s.), pete godine od poslanstva, zbog velikih pritisaka i kurejšijskog zuluma, iseli se prva grupa ashaba u Abesiniju. Božiji Poslanik (a.s.) brigu i vodstvo nad ovom grupom ustupi mladom i uglednom Džaferu bin Ebi Talibu. Rezultat i uloga 25-godišnjeg mladog muslimana na velikom Nedžašijinom skupu te lijepo predstavljanje islama i učenje ajeta iz sure Merjem, bilo je od velikog značaja za ostanak u Abesiniji i spas od kurejšijskih namjera da ih vrate u Mekku.4

Dvaneste godine poslanstva, grupa stanovnika iz Jesriba se sastade s Resulullahom (a.s.) i primi islam. Kada su se vraćali, Božiji Poslanik (a.s.) posla s njima momka lijepog izgleda, Mus'aba bin Umejra, da ih podučava islamu i učenju Kur'ana. Efekat i rezultati koje je on postigao u Jesribu (Medini) bili su veoma pozitivni. On je podučava- njem Kur'ana i učenja Božijeg Poslanika (a.s.) privukao veliki broj mladića u islam tako da je broj muslimana porastao. On je bio prvi imam u Jesribu koji je klanjao i prvu džumu u tom gradu. Također, bio je zaslužan i za pripremanje terena za hidžru Allahovog Poslanika (a.s.) u ovaj grad. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) u cilju širenja islama slao je učene muslimane i u druge krajeve, npr. nakon bitke na Huhe-jnu te obavljanja umre, Božiji Poslanik (neka je mir na njega) odabrao je i imenovao Muaza ibn Džebela za učitelja Kur'ana, učitelja islamskih propisa te osobu koja će pozivati u islam u gradu Mekki. Muaz koji je u 18 godini života primio islam, s 20 godina učestvovao je u bici na Bedru. Za vrijeme propagiranja islama u Mekki imao je 26 godina. Božiji Poslanik (a.s.) je također u desetoj godini poslanstva u Nedžran poslao svog 17-godišnjeg druga Amra bin Hazma sa zadatkom da pleme Banu Hares bin Ka'b upozna sa islamom te da ih podučava Kur'an.


Ratni bajraktar (zastavnik)


Bajraktarska dužnost je na bojnom polju imala visoku poziciju i uvjek su je obavljali hrabri junaci i gazije. Božiji Poslanik (a.s.) je u većini bitaka zastavu predavao na čuvanje mladom vojnom zapovjedniku Aliji (r.a.), što također potvrđuju i historičari.5
Malik bin Dinar je pitao Saida bin Džabira i druge učače Kur'ana o nosiocu Resulullahove (a.s.) zastave, a on je na pitanje odgovorio da je Alija (r.a.) bio vlasnik Resulullahove (a.s.) zastave. Kažu da je u bici na Uhudu Alija (r.a.) povrijedio svoju desnu ruku, tako da mu je zastava ispadala iz ruku. Allahov Poslanik (a.s.) naredi da mu je daju u lijevu ruku, a zatim je rekao:
"Alija je moj bajraktar i na ovom i na onom svijetu."6
Osim bajraktara Muhammedove (a.s.) vojske, muhadžiri i ensarije su također svako za sebe imali i zastavu i bajraktara. Zastavu na strani muhadžira u bitci na Bedru je nosio Musab ibn Amir, na strani plemena Avs ju je nosio Sad bin Muaz, a Hazredžijsku zastavu je nosio Habab bin Manzar. Također, u bici kod Tebuka zastava Bani Malika bin Nadžara bila je u rukama Amare bin Khorama ali ju je Poslanik (a.s.) uzeo od njega i predao u ruke jednog od mladića tog plemena, tačnije Zejda bin Sabita, a kada se Amare požalio, Resulullah (s.a.v.s.) mu je ovako odgovorio:
(Zbog toga što Zejd zna Kur'an više od tebe zbog toga sam mu dao prednost.)7
Zejd bin Sabit je u ovoj bici imao oko 20 godina. A prije toga mu je zbog mladosti bilo zabranjeno učešće u bici na Bedru jernije imao više od 13 godina. Zabilježeno je da mu je prva bitka bila ona na Hendeku. U toj bici je kopao rovove, u čemu se istakao, a nosio je i iskopanu zemlju na leđima.8


Ratno zapovjedništvo

Osim bitaka kojima je lično zapovjedao Božiji Poslanik (a.s.), ratnim pohodima su komandovali ashabi koje je birao sam Re-sulullah (a.s.). Poslanik je za većinu ratnih pohoda birao istaknute mladiće što je ponekad izazivalo proteste starijih boraca. U osmoj godini poslanstva Allahov Poslanik (neka je mir njegovoj duši) pripremi vojni pohod na Mu'tu, a za zapovjednika vojske izabra Zejda bin Harisa i reče:
"Ako pogine Zejd, nasljeduje ga Džafer, a ako pogine Džafer, onda ga zamjenjuje Abdullah bin Revvaha."9
Zejd je također od treće godine poslanstva do prije bitke na Mu'ti, zapovjedao u osam pohoda. Zbog toga su se neki ashabi bunili, međutim Resulullah (a.s.) je smatrao da je razlog toga Zejdovo znanje i sposobnost. U drugom postupku, Božiji Poslanik (neka je vječni mir na njega), desete godine poslanstva, zapovjedništvo islamskom armijom predaje Osami bin Zejd u i predaje mu bajrak koji mu je svezao za ruku a zatim mu rekao:
"Bori se u ime Boga i na njegovom putu. Bori se protiv Alla-hovih neprijatelja. Ujutro napadni na stanovnike Onba*, a ovaj razmak pređi takvom brzinom sa svojom vojskom prije nego do njih stigne i vijest o tvojoj zapovjedi za napad."
Postavljanje osamnestogodišnjeg Osame, crne puti,10 izazvalo je brojne proteste. Nezadovoljni su govorili s prijekorom i protestovali, Što je bio pokazatelj gubljenja samopovjerenja te psihičke predaje. Njihovi prigovori su bili to da je Poslanik (a.s.)
za zapovjednika armije postavio jednog mladog i još neiskusnog čovjeka. Allahov Poslanik je na pritužbe starijih osoba i nekih ashaba odgovorio sljedeće:
"Ako se žalite zbog njegova zapovjedništva, pa i prije ste se žalili zbog zapovjedništva njegova oca, međutim oni su bili zaslužni, i zaslužuju, i sposobni su za to."
Kejs bin Sad, hrabri mladić iz Jesriba i sin poznatog ashaba Sada bin Ebade je također u periodu procvata islama više puta pokazao svoju sposobnost i vještinu. Božiji Poslanik (a.s.) ga je ponekad postavljao na dužnost sakupljača sadake od plemena." Poslanik (s.a.v.s.) ga je osme godine poslanstva poslao u Jemen i naredio mu da napadne na SodaV2 Kejs se s 400 muslimanskih boraca ulogori u području Kanat. Prije Kejsovog napada na ovo pleme, grupa njegovih stanovnika dođe kod Božijeg Poslanika (a.s.), i obaveza se da će ubijediti svoj narod na poslušnost muslimanima. Božiji Poslanik (mir neka je na njega) izda naređenje za povratak Kejsove vojske u Medinu, nakon čega se islam proširi među stanovnicima Soda'.
U vrijeme vladavine Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) zaslužni mladić koji se isticao od drugih po učenju Kur'ana bude izabrat za zapovjednika armije koja se spremala na jedan ratni pohod. Prenosi se da je Božiji Poslanik (a.s.) bio pripremio vojsku za džihad protiv kafira, a za zapovjednika da je postavio najmlađeg člana ekspedicije. U međuvremenu dođe do odugovlačenja pri pokretu vojske. Božiji Poslanik (a.s.) obraćajući se jednom od mudžahida upita:
"Još niste otišli?" A on mu odgovori da su njihovog zapavjed-nika zaboljele noge. Božiji Poslanik (a.s.) mu odmah priđe ili je (poslao nekog kod njega), a zatim je za njegovo ozdravljenje sedam puta proučio ovu dovu :
"U ime Allaha, utječem se Njegovom Veličanstvu i Moći od
postojećeg zla i pakosti."
Nije prošlo dugo, a mladi zapovjednik ozdravi. Onaj vojnik reče: "O Božiji Poslanice! Jesi li dao zapovjedništvo nad nama nekom ko je od nas sviju najmlađi ?" Resulullah (a.s.) u odgovoru na njegove proteste i žalbu reče: "Da, a razlog toga je što on ima prednost nad ostalima. On je učač Kur'ana."
Dželaludin Rumi (Mevlana), poznati iranski(13 )pjesnik opjevao je u svojoj Masneviji protest jedne male grupe boraca zbog postavljanja mladića iz plemena Hazil za zapovjednika ratnog pohoda, te odgovor Božijeg Poslanika na te žalbe, spomenućemo nekoliko izabranih stihova:
Rekli su ne, ne, o Resulullah, nemoj jedino iskusan čovjek vojske je emir O Resulullah ako je mladić nemoj Osim starijeg, ne stavljaj za emira


Specijalna dužnost
U zu-l-ka'detu ili zu-l-hidždžetu 9 g.h. poslao je Resulullah (a.s.) Ebu Bekra Es-Siddika (r.a.) na hadždž, da bude vodič muslimanima u obavljanju hadžijskih obreda. U međuvremenu je objavljen početak sure "El-Bera'at "u vezi s poništenjem i prekidanjem ugovora. Resulullah (a.s.) posla Aliju bin Ebi Taliba (r.a.) da umjesto njega obznani ovu objavu na dan žrtve Kurban bajrama. Resulullah (a.s.) to uradi prema dotadašnjim običajima Arapa iz predislamskog vremena, da bi se jasno znalo šta je s ugovorima.
Alija bin Ebi Talib (r.a.) pohita za Ebu Bekrom (r.a.) i sustiže ga na Urdžu ili na Dadžinanu. Kad Ebu Bekr Es-Siddik (r.a.) ugleda Aliju (r.a.) upita ga: "Dolaziš li kao zapovjednik ili ti je naređeno da dođeš ? "Alija (r.a.) odgovori:
Ne kao zapovjednik, nego mi je naređeno da dođem." Put su nastavili zajedno. Ebu Bekr (r.a.) je predvodio hadžijske obrede muslimanima do dana klanja žrtve.
Na taj dan, prvi dan Kurban bajrama, Alija bin Ebi Talib (r.a.) ustade kod džemreta (mjesto gdje se simbolično bacaju kamenčići na šejtana) i obznani ljudima naredbu kojom ga je zadužio Resulullah (a.s.). Odredio je rok svakom pleme - nu, potpisniku ugovora, daše može bezbjedno vratiti kućis hadždža. Rok je bio ograničen na četiri mjeseca za njih, a četiri mjeseca i za one koji nisu učesnici u ugovoru, a za one koji su pod ugovorom, a nisu nanijeli muslimanima nikakvu štetu ili zlo i nisu nikog pomagali u neprijateljstvu protiv muslimana, ostavio je rok koji je dogovoren s Resulullahom (a.s.).
Ebu Bekr (r.a.) razasla glasnike medu ljude da im obznane da poslije ove godine na hadždž neće dolaziti nevjernici, te da niko oko Kabe ne smije činiti tavvaf neobučen (kao što su Arapi to znali goli činiti).
Ovaj poziv je bio nešto kao najava završetka idolopokloničkog vjerovanja i načina života na arabijskom tlu. To je ujedno značilo daše mnogoboštvo neće više javljati, a ni staro vraćati nakon ove godine.14
Uništavanje mušričkih kumira
Poslanik milosti (s.a.v.s.), paralelno s pozivanjem i propa-Slranjem monoteističke vjere islama, posvetio se i uništavanju nevjerničkih hramova i svega onog što je podsjećalo na bezboštvo
 

Fus note:


1\ Resulullah (a.s.) je sanjao kako se kolju goveda i da mu je sablja na vrhu napukla, te kako stavlja ruku na čvrsti oklop. Goveda je protumačio da će jedan broj dobrih ashaba poginuti, a oštricu mača kao jednog člana svoje porodice koji će također postati šehid, dok oklop protumači kao grad Medinu; Tdrikhe Ja'kubi, toml, str. 406. Također: Zapečaćeni dženetski napitak
2\ Siratu-n-Nabavija, tom 3, str. 67 Također: Zapečaćeni dženetski napitak 3\ Prenosi Ahmed, Nesaija, Hakim i Ibnu Ishak; Također: Tdrikhe Ja'kubi, tom 1, str. 406
4\Usdu-l-Gaba, tom 4, str. 143; Sahihu-l-Buhari, str. 773; Biharu4-An-var, tom 19, str. 10
5\ Ali je bio bajraktar Resulullaha na Bedru i svim bitkama. Tarikhe nwdineje Damask, tom 42, str. 72
6\ Tarikhe El-Khamis, tom 1, str. 434
7/ El-Estijab, tom 2, str. 111
8\ Zapečaćeni dženetski napitak
9\ Sahihu-l-Bubari, poglavlje/Bitka na Mu'ti u ćamu, 111611. Vidjeti i
Aadiladmu'l-Vara, tom 1, str. 212
10\ Sijaru A'aldrjii-l'Nubalda, tom 4, str. 121

11\ Sijaru A'aldmi-l'Nubalda, tom 4, str. 273
12\Soda'' - ime arapskog plemena čija se teritorija takode naziva po ovom
'menu. Mu 'damu-l-Baldan, tom 3, str. 273
13/Mnogi Iranci, Afganistana i Turci, bez razlike i s pravom, tvrde daje on njihov pjesnik. Iranci zbog toga što je Mevlana rođen u Balkhu koji je nekada bio dio Irana. Afganistana zbog toga što je njegovo rodno mjesto u toj zemlji. Turci zbog toga što se Mevlanin otac zajedno s cijelom familijom odselio u turski grad Konju, gdje su i ostali da žive do smrti. Nakon smrti pokopan je u istom gradu pored oca gdje mu se nalazi i turbe. Međutim, iz njegovih poema da se zaključiti da on ne pripada nijednom krugu ili zemlji, dok istovremeno pripada svim.

14\ Sahih Buharija, 1/220, 451. 11/626, 671; Zadu-l-Ma'ad, 111/25-26, ^~>-546. Zapečaćeni dženetski napitak, str. 492

Uništavanje mušričkih kumira

Poslanik milosti (s.a.v.s.), paralelno s pozivanjem i propa-Slranjem monoteističke vjere islama, posvetio se i uništavanju nevjerničkih hramova i svega onog što je podsjećalo na bezboštvoi kufr. Nakon oslobađanja Mekke, Resulullah (a.s.) se pojavio okružen muhadžirima i ensarijama i tako ude u mesdžid Ka be. On priđe Hadžeru-1-esvedu (Crnom kamenu), dodirnu ga, a potom obavi tavvaf. U ruci je nosio luk. Oko Kabe (Allahove kuće-Bejtullaha) stajalo je 360 kipova. On ih poče lupati lukom (strelom) i govoriti:


"Došla je istina, a nestalo je laži; laž zaista nestaje!" (Al-Isra,7:81)


"Došla je istina, a laži je nestalo i neće se ponovo vra-titi."(Saba 34:49)


Kipovi su se rušili jedan za drugim padajući na lice. Prvi tavvaf je obavio jašući i bez ihrama. Zbog toga ga je skratio. Nakon toga, pozva Osmana bin Talhu, ključara Ka be, uze od njega ključ i naredi da se vrata Kabe otklju- čaju. Unutar Ka be je ugledao slike. Vidio je sliku Ibrahima (a.s.) i Ismaila (a.s.) kako promatraju strelice za igru, pa reče : " Ubio Allah mušrike, tako mi Allaha oni nikad nisu ni vjerovali u ove strelice." On ugleda u Ka'bi goluba od drveta, pa ga rukom zdrobi. Također naredi da se slike izbrišu.15


Na položaju sudije (kadije)


Kada je Božiji Poslanik (a.s.) po prvi put odlučio da izabere i pošalje sudiju (kadiju), izabrao ga je između mladih članova svog ummeta. Alija (r.a.) i Mu'az bin Džebel (r.a.), bili su prve sudije.16

Poznavanje šerijatskih propisa nije bilo jedino mjerilo za izbor sudije. Ostale važne karakterist- ike su bile inteligencija, pronicljivost, preciznost te veliki broj drugih osobina, zbog toga što prepoznavanje dobra od zla, istine od ne istine, te pobjede i prevlasti nad smicalica- ma i trikovima krijumčara i griješnika polazi i polazilo je od ruku jedino osobama koje poznaju Allahove propise o halalu i haramu, te osobama koje imaju posebnog dara i pronicljivosti.


Slanje Alije (r.a.) u Jemen


Božiji Poslanik (a.s.) je uvijek nastojao da se u teškim trenutcima osloni na ljude od povjerenja, oprobane i iskusne ashabe koji su od prvog dana stali i ostali uz njega uprkos svim nedaćama koje su ih snalazile.
Desete godine poslanstva, kada je Mu'az (r.a.) već bio u Jemenu, Resulullah (a.s.) posla Aliju (r.a.) u Jemen sa odlukom o postavljanja na položaj sudije. Prije kretanja na put, Alija (r.a.) dođe kod Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) i s velikom skrušenošću i poštovanjem reče:


"Ja sam mlad, i tokom svog života nisam sudio, niti sam obavljao sudijski posao."


Allahov Poslanik (a.s.) stavi svoju ruku na njegove grudi i prouči dovu za njega:
"O uzvišeni Allahu, uputi Alijevo srce i zaštiti njegov jezik od griješenja."17

A zatim je svom mladom sudiji dao sledeća up-tstva:
Ali! Ni sa kim se ne zamjeraj, i nastoj da upućuješ ljude snagom logike i svojim ličnim primjerom. Tako mi Svemogućeg Boga! Ako Allah uputi nekog preko tebe (tvojim posredovanjem), bolje ti je od svega onog što sunce obasjava."
Na kraju dao je Aliju četiri savjeta;
1-Često čini dovu, i neka ti to postane navika jer se dova većinom uslišava.
2-U svim situacijama budi zahvalan (Uzvišenom Bogu) jer zahvala postaje razlog povećanja Njegove blagodati.
3-Ako s nekim ili sa grupom sklopiš ugovor, poštuj ga.

4-Izbjegavaj prevare i obmanjivanje naroda, jer se podvala griješnika vraća njemu lično.


Resulullah (a.s.) je također napisao jedno pismo za stanovnike Jemena i dao ga Aliji (r.a.) i rekao mu:


"Pročitaj ga pred Jemenskim narodom. Mladi Poslanikov predstav- nik u periodu svog života u Jemenu održao je začuđujuća suđenja i parnice, a zatim se, nakon saznanja o polasku Božijeg Poslanika (a.s.) na hadždž (oprosni hadždž), uputio sa svojim vojnicima prema Mekki. A svoju dužnost u Jemenu je obavio onako kako mu je bilo naređeno.


Slanje Mu'aza u Jemen


Desete godine poslanstva, Mu'az bin Džabal koji je medu ashabima bio poznat po znanju fikha (šerijetskog prava) dobi naređenje od Božijeg Poslanika (a.s.) da ide u Jemen i preu- zme pitanja sudstva u svoje ruke. Tada je imao 28 godina. Prije nego što ga je Allahov Poslanik (a.s.) poslao u Jemen, razgovarao je s njim i pitao ga:
Na koje izvore ćeš se oslanjati prilikom rješavanja nesporazuma ? - Na Božiju knjigu, Kur'an.
-Ukoliko u vezi tog predmeta u Božijoj knjizi ne nađe«; dokaza, na osnovu čega ćeš presuditi ?
-Na osnovu presuda Allahovog Poslanika (a.s.), jer sam sve vaše presude po različitim pitanjima vidio i zapamtio. Ako se nešto desi gdje je predmet suđenja sličan jednom od vaših slučajeva, upotrebit ću vašu presudu, te ću na osnovu nje donijeti odluku.
-Međutim, ukoliko se nešto desi o čemu nema riječi u Alla-hovoj knjizi, Kur'anu niti sam ja imao takav slučaj, šta ćes raditi u ovom slučaju ?
-Upotrebit ću nezavisno pravno mišljenje (Idžtihad) i nastojat ću da sudim na osnovu propisa, pravde i nepristrasnosti.
-Hvala Allahu koji je pomogao svom Poslaniku da izabere osobu za sudski posao čije će djelo biti razlog Njegovog zadovoljstva.)18
 

Nakon toga Božiji Poslanik (a.s.) gaje pješice ispratio dok je Mu'az (r.a.) jahao na životinji. A prije rastanka dao mu je važne savjete i pouke: O Mu'aze! Uči ih Božijoj knjizi, Kur'anu!
Odgajaj ih sa ispravnim ahlakom.
S ljudima postupaj shodno njihovim osobinama, bili oni dobri ili loši, i izvrši Božiju zapovjest prema njima.
Kada je u pitanju Božija odredba i vlasništvo, nikog se neboj jer nemaš izbora a vlasništvo nije tvoje.
Njihova povjerena dobra (amaneti) mala ili velika im vrati.
Budi prema njima blag i plemenit, opraštaj im osim kad su u pitanju Mahovi propisi.
Kada se bojiš da ćeš postati previše kritičan i strog, izvini se svojim službenicima da bi ti oprostili.
Uništi običaje iz džahilijetskog vremena, osim onog što je islam odobrio kao što je pojenje hadžija, tavvaf oko kabe itd.
Ukazi na, i obavljaj sve Islamske zapovjesti bile one male ili velike ali neka ti je namaz na prvom mjestu, jer je nakon priznanja vjere namaz na čelu islama.
Cesto podsjećaj ljude na Uzvišenog Boga i sudnji dan. Savjetuj narod jer će ih to još više ojačati i približiti Uzvišenom Allahu.
A zatim pošalji medu njih učitelje koji će ih podučavati.
Obožavaj Milostivnog Boga kome ćeš se na kraju vratiti.
Na Božijem putu se ne boj nikakvih grdnji i kritika.
Savjetujem te da se zaista Boga bojiš, da istinu govoriš, da lspunjavaš svoje ugovore na koje si se obavezao, da ljudima vraćaš njihove emanete, da se kloniš nevjerstva i izdaje, da budeš Blag prema ljudima, da svijetu prvi nazivaš selam, da pomažeš komšije, da štitiš i budeš ljubazan prema jetimima( siročadi), da činis što više dobra u ime Boga, da skratiš ovo zemaljske želje, da više voliš onaj svjet od ovog prolaznog, da ne zaboravljaš i da
se bojiš polaganja računa, daše oslanjaš na iman i razumjevanje Kur'ana, te da opraštaš ljudima i budeš skroman i ponizan.
Nikad ne psuj ljudima, ne slijedi griješnike, ne budi neposlušan pravednom imamu, ne sumnjaj u istinu kada je čuješ, ili suprotno nevjeruj lažljivcima.
Sjeti se Svemogućeg Boga pored svakog kamena ili drveta. Za svaki grijeh učini tevbu (pokajanje), za skriveni grijeh skrivenu a za javni grijeh javnu tevbu.
O Mu'aze ! Da znam da ćemo se vidjeti do Sudnjeg dana, skratio bih savjete, međutim ja znam da jedan drugog više nećemo vidjeti. Zbog toga ! O Mu'aze znaj! Najdraži od vas kod mene će biti onaj koga ću sresti u istom stanju u kakvom sam ga ostavio (misli se na iman).19
Nakon dolaska u Jemen, Mu'az bin Džabal (r.a.) je počeo da sudi ljudima u njihovim nesporazumima, a nakon toga se posvetio njihovom prosvjetljavanju u pogledu vjere, kiraetu i kur'anskim znanostima.
Izgleda da Mu'az (r.a.) s obzirom na sposobnosti i znanje koje je imao o Kur'anu i Sunetu Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), a Allah zna najbolje, nije odgovorio u potpunosti na pitanje u vezi prava muža nad njegovom suprugom. Zbog toga je Resulullali (a.s.) odlučio da u Jemen pošalje Aliju (r.a.). Mu'az bin Džabal (r.a.) je također ostao u Jemenu sve do preseljenja Božijeg Poslanika (a.s.) gdje je nastavio obavljati svoje sudske i obrazovne dužnosti, a poslije preseljenja Allahovog Poslanika (neka je mir na njega) se vratio u Medinu.20


politička uprava


U svakoj bici kojom je zapovjedao Božiji Poslanik (a.s.), upravljanje Medinom bi povjeravao jednom od svojih pouzdanih drugova (ashaba). Devete godine poslanstva kada se vojska pripremala za bitku na Tebuku, Resullulah (a.s.) ostavi Aliju (r.a.), svog mladog stričevića, kao staratelja svojoj porodici, a za- svog zamjenika (upravnika) Medine ostavi Muhammed bin Meslemu-Ensariju. Neki misle da je u Medini za zamjenika ostavio Sebba'a bin Urfetata.21Jer je Poslanik znao za zavjere muna-fika i bojao se da ne počine neko zlo u njegovom odsustvu. Zbog toga je ostavio i Aliju (r.a.) kao staratelja. Međutim, počeše mu prigovarati licemjeri da mu je Poslanik zamjerio te ga zbog toga ostavio u Medini, te on sustiže Resulullaha (a.s.) koji mu ponovo naredi da se vrati u Medinu, i reče mu:
"A zar nisi zadovoljan da budeš prema meni, kao što je bio Harun u odnosu na Musaa, samo što poslije mene nema više Poslanika."22
Nakon toga Alija (r.a.) se vrati u Medinu da izvrši ono što mu je Poslanik (a.s.) naredio.
Božiji Poslanik (a.s.) osme godine poslanstva nakon bitke na Hunejnu i na pragu hadždža, čineći umru, odluči da napusti Mekku i da se preseli u Medinu. Političku upravu u ovom gradu je prepuštao 21 godišnjem inteligentnom mladiću iz ovog grada koji je odskora primio islam, "Itabu bin Usejdu"a odredio mu je i dnevnu platu od jednog derhama. Odabirom Itaba, došlo je do protesta zbog njegove mladosti. U odgovoru na ove proteste Božiji Poslanik (a.s.) je spomenuo daje mjerilo dužnosti njegovo znanje i sposobnost, a zatim reče:
"Svaki starac nije čestit i učen, već je svako star čestitošću i
znanjem."

Mladi nadzornik Mekke, je te godine predvodio ceremoniju hadždža, a potom je na velikom skupu ljudi, rekao:
"Poslanik (a.s.) mi je odredio platu zbog toga mi nisu potrebni nikakvi pokloni ili pomoć."
Historičari su zabilježili daje Resulullah (a.s.) postavio Mu'aza bin Džabala pored Itaba bin Usejda da pomaže pri Šerijatskim pitanjima, objašnjavanju vjere i podučavanju ljudi Kur'anu.23Da bi na taj način pomogao u vjerskim pitanjima grada.
Učenje stranog jezika
Jevreji i Hrišćani su sačinjavali jedan dio stanovništva na Arapskom poluotoku. Ova grupa je živjela oko Arabije a služili su se arapskim i sirjanskim jezikom. Međutim, dolaskom islama, napori i aktivnosti jevreja, naročito medinskih i hejbarskih jevreja , bile su opasne i prijeteće, zbog toga je upoznavanje s njihovim jezikom bila neizbježna stvarnost i potreba.
Po naređenju Božijeg Poslanika (a.s.), inteligentni muslimanski mladić, Zejd bin Sabit (r.a.) započeo je učenje jevrejskog pisma i jezika da bi mogao čitati njihova pisma. Poslanik (a.s.) mu je također savjetovao da uči i sirjanski jezik. On je ovaj rjetki hrišćanski jezik naučio za 17 dana.

Fusnote:

15\ Zapečaćeni dženetski napitak, str. 450
16\ Taratibu4'Edari, tom 1, str. 259, oslanjajući se na izjave Vafijata-el-Asl'afa, str. 366
17  Ibn Madin Sunan, Muhammed bin Jazid Kazvini, tom 1, str. 726; M-Estijab, tom 3, str. 205; Tdrikhe Bagdad, Hatib Bagdadi, tom 12, str. 444; E'ldmu-l-Vara, tom 1, str. 258
19\ Tohfu-l-Ukul, Ibn ćoba Harrdni, str. 25-26;El-Ekhtesds: ćejkh Mofid, str. 185; Safinatu-l-Bibđr, tom 2, str. 288; Muađam Riddlu4-Hadis, tom 18, str. 183
20\ Tdrikhe Madineje Damask, tom 58, str. 392. Kada je Božiji Poslanik (a.s.) pratio Mu'aza bin Džabala u Jemen rekao mu je: 'Više me nećeš vidjeti, a kada se vratiš vidjet ćeš moju džamiju i mezar."
21 Zapečaćeni dženetski napitak, str. 484
22\ El-Aršad, tom 1, str. 156; Zapečaćeni dženetski napitak, str. 484
23\ Sijaru-l-A'aldtnu Nubaldadž, tom 3, str. 289 24\ Također, tom 4, str. 74-75

Alkemija (eliksir) mladosti

Alkemija (eliksir) mladosti


Period mladosti, je vrijeme blistanja i životnog sjaja, a svijet je također pod utjecajem sjaja omladine ljepši i svježiji. Tako da se slobodno može reći da svijet bez omladine nije ništa drugo do jedna mrtvačnica. Specifičnosti i karakteristike kao što su razdraganost, trud, uzbuđenost, kritičnost, naklonjenost ljepoti, dinamičnost, aktivnost, potraga za novitetima i obnovom su sinhronizovani sa ovim životnim periodom. A mlada osoba s ovim karakteristikama svojim radom i zalaganjem se neumorno kreće prema svom cilju. Pogled Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) na omladinu je bio praćen s poštovanjem prema njihovom identitetu (ličnosti), osjećajima, stvarnim potrebama te pažnjom prema čistim i iskrenim srcima a također je i druge upućivao da to čine:
"Savjetujem vam da se lijepo i časno ponašate prema omladini; jer su oni nježnijeg srca."
Težnja i naklonjenost velikog broja omladine prema Allahovom (s.a.v.s.) Poslaniku je bio rezultat njegovog čestitog i ravnomjernog ponašanja, propraćenog iskrenom ljubaznošću i mudrošću koja je obilovala osjećanjima. Njegov govor su s lakoćom prihvatala sva mlada srca, jer je težnja mladog čovjeka prema dobročinstvu veća i brža nego je to slučaj kod drugih.'Srce mlade osobe se osvježava željom za promjenama, jer je mlada osoba stvorena za drugo vrijeme, drugačije od vremena prošlih generacija. Njegovo biće je pomiješano s prihvatanjem novih ideja i zamisli, zbog toga, efikasnost i utjecaj Resulullahove (a.s.) oživljavajuće poruke postaje jasna, poruke koja je kao pitka voda pojila njihova žedna srca i učinila ih odanim islamu. Čuvanje vrijednog eliksira mladosti i korisna upotreba ovog kratkotrajnog životnog procesa ima potreba, čiji lijek se nalazi u razmišljanju i
obazrivosti prema njemu. Dok si mlad ima zdravlja i za svaku želju rješenje se nade Dok si mlad svijet je tvoj Idi putem dok te noge služe
Povoljna prilika je životna investicija
Povoljne prilike su slične oblacima, brzo prolaze, nestaju i ne vraćaju se. Umjetnost je u njenoj korisnoj upotrebi, zbog toga što je mladost jedna prolazna i kratkotrajna prilika koja ima riznicu od oko 100,000 sati vremena na raspolaganju, kao vremena za upotrebu.
"Šansa je kratkog života."
Međutim, upravljanje i kontrola ovim skupocjenim kapitalom zahtjeva svjesnost, promišljenost i efikasnu iskorišćenost. Božiji Poslanik (s.a.v.s.) često je isticao na tome da je mladost bogatstvo i blagodat, i govorio je:
"Pet stvari smatraj blagoslovom prije pet stvari, mladost prije starosti..."
Ono što je otišlo i više se vratit neće je mladost, jer nas starost snađe2
Važnost ovog savjeta možemo vidjeti u upozorenju ispod:
"Kada se čovjek pojavi na Sudnjem danu, pitat će ga o mladosti kako ju je proveo!"
Mlad bio sam kad mi je stari učitelj rekao: prilika je blagoslov koju ne smijemo propuštati3
Zaista je život kratak, put rada dug, a prilike prolazne i kratke. A naš jedini kapital je vrijeme koje se nevraća. Na osnovu toga, najveće umjeće boljeg života je iskorištavanje i upotreba
neuporedivih prilika koje nam izmiču ispred nosa. Pored toga, moramo uzeti za ozbiljno dvije mudre izreke ispod:
"Svakom se pruža prilika ali on očekujući savršenu priliku, odgađa šansu koja mu se ukazala, tako da mu vrijeme ukrade i ovu datu priliku, jer je dužnost vremena također da ih odnosi,... "4
"Dobro upotrebljavajte blagodati koje su vam date na korišćenje, prije nego ih oduzmu, jer blagodati brzo odlaze iz ruku i svjedoče o tome kako ih je koristio njihov vlasnik."5
San iz očiju da operem mi ne daje prilika Zbog toga što životni vijek brzo prolazi
Vrijeme mladosti je prolazna blagodat (nimet) i kratka pri lika, tako da njeno upropašćavanje ne ostavlja ništa drugo osim žalosti, tuge i kajanja za kasnija vremena koja dolaze. Od Poslanika milosti (a.s.) se prenosi da je rekao:
Gubljenje prilike je tužno.
Alija (r.a.), četvrti halifa je također, ukazujući na autentičnosti ovog govora, rekao da je prilika koja se u mladosti pruža ljudima ulov i blagoslov, koji ako se propusti iz ruku donosi tugu i kajanje. On je rekao: "Najteža tuga koja para i steže grlo je neiskorištavanje šanse u mladosti."
Mladost je nenadoknadiva prilika, stoga su pažnja i preciznost prema njoj pohvalni. Zbog toga, nemarnost prema upropašćenim satima i danima u mladosti nisu dozvoljeni, potrebno je truditi se i biti aktivan, što će bez sumnje biti od velikog značaja u budućnosti mlade osobe. Jer je mladost za rad a starost za uživanje. Časni Poslanik islama (s.a.v.s.) je rekao:" Zaista, uzvišeni Allah ima meleka koji se svake večeri spusta, i uzvikuje: O dvadesetogodišnjaci! Radite i trudite se!"
Mladost je bez sumnje dobra prilika i povjetarac Božije milosti koji se treba koristiti na najbolji način. Ova Božija milost se mora čuvati inteligencijom, oštroumnošću i darovitoŠću. Kao što je to Božiji poslanik (a.s.) rekao:
Za vrijeme vašeg života pusu vjetrovi (Allahove) milosti, budite budni da bi se okoristili njima."
Veliki mistik svjetskog glasa, Mevlana Rumi* je o tome spjevao u svojoj Masneviji.6
Za koga god se otvore vrata hajra i dobročinstva, to smatra blagoslovom, zbog toga što ne zna kada će se pred njim ponovo zatvoriti
Resulullah (a.s.) smatra da je većina ljudi nemarna kada je u pitanju upotreba prilike (šanse)! Pravi pristup po mišljenju Poslanika(a.s.) je sljedeći:"0 narode! Zaista vi imate jasne i osvjetljene puteve. Stoga idite u smjeru svojih osvjetljenih puteva i opravdano, vi imate granice i ograničenja. Zbog toga idite u pravcu svojih granica. Znajte da mu'min (iskreni vjernik) radi između dviju opasnosti, između sudbine koja je prošla, jer ne zna šta Allah želi s njom, te sudbine koja ga čeka jer ne zna šta je Uzvišeni Bog odre- dio za njega. Zbog toga se iskreni vjernik (mu'min) mora okoristiti svojom dušom, svojim ovo svjetskim životom za ahiret (idući vječni svjet), u mladosti prije starosti, i u životu prije smrti.."7
Dragulj vremena ne propuštaj nesvjesno Jer ovaj skupocjeni biser ima cijenu Suština nade (optimizam)
Nada je ključ uspjeha i sreće za mladog čovjeka, a proći kroz životne nedaće i neprilike sa nadom je više nego moguće.
Ako se čovjeku oduzme nada, postat će najnesretnije biće na Zemlji, a div depresije će ga pretvoriti u zarobljenika nervoze, zabrinutosti, profesionalnih i finansijskih problema, problema
o zapošljavanju te porodičnih i socijalnih komplikacija, što će učiniti njegov svijet tužnim, hladnim i beživotnim. Oni čije biće i duh su očajni i beznadežni su najviše krivi za to, jer su prekinuli vezu sa životom i okrenuli se jednoj vrsi duševnog samoubistva.
Ne idi u ulicu beznađa, jer nade ima
U pravcu mraka ne idi, jer sunca ima
Božiji Poslanik (a.s.) smatra da je beznađe ili duševna klonulost (predaja) jedna od najvećih nesreća koju ujedno smatra i korijenom propasti. Alija (r.a.) je također rekao:
Za čovjeka bez nade ne preostaje ništa drugo osim gorčine, bola, depresije i propasti. Život sa srcem prepunim nade je zaista lijep. Tako da su preporučivali da:
Trebati imati više nade za poslove u koje se nije optimistično od poslova za koje postoji optimizam i nada ! Jer je Musa bin Imran s nadom da će pronaći vatru za svoju familiju otišao u potragu, gdje mu se obraća Uzvišeni Allah i on uz Božiju milost bude izabrat za Poslanika. Božiji Poslanik (a.s.) smatra daje nada milost pa kaže: "Nada i čežnja su milost za moje sljedbenike."Da nije bilo nade, ni jedna majka ne bi podojila svoje dijete, niti bi vrtlar posadio stabljiku.
Nebeska knjiga Allahovog Poslanika (s.a.v.s.), Časni Kur'an, pored savjetovanja da se nikad ne gubi nada u Allahovu milost, ljude sa nadom predstavlja kao iskrene vjernike koji čine dobra djela i koji vjeruju u onaj drugi, vječni svijet:
Ko žudi (nada se) da od Gospodara svog bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!
Oni su u životu puni radosti i nalaze se u krugu Allahove milosti:
Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovu putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti.- A Allah prašta i samilostan je.8
Zbog toga je (svijet mladog čovjeka) uspostavljen i divan kada postoji nada, a njegov uspjeh i progres zavise od odgoja ovog božijeg poklona u njegovom srcu.


Uređenje identita


Identitet svake osobe zahtjeva relativno stabilan i skladan lični osjećaj o svom jedinstvu, a pitanja kao što su: Ko sam ja i kakav treba da budem?, su ona čiji odgovor daje osobi mogućnost da iskusi osjećaj pripadnost socijalnoj grupi i mogućn- ost da bude onakva kakva zaista i jeste. Drugim riječima, identitet je upravo uređivanje odnosa neke osobe sa samim sobom, Bogom, prirodom i društvom u kome živi.
Nasuprot tome, zbunjenost u identitetu i društvenoj ulozi većinom se iskusi na način da omladinac ne zna ko je i kakvu ulogu ima u zajednici, zbog čega je rođen, gdje ide i šta će biti od njega, a ukoliko ga zadesi beznađe i gubljenje samopouzdanja, mlad čovjek umjesto kontakta s ljudima, povlači se u izolaciju, umjesto motivacije i podsticaja on dolazi u stanje depresije i propada. Tako da, umjesto samosvijesnosti i oblikovanja identiteta, zapada u stanje neizvjesnosti i neodređenosti kada je u pitanju njegova uloga, njegova psihička i duševna ravnoteža (balans) i koordinacija će se poremetiti, što će uzrokovati krizu identiteta.
Opasnost od ove krize na kraju djetinjstva i početkom puberteta (rane mladosti) je veoma ozbiljna, jer postoji mogućnost suočavanja sa sumnjom kada su u pitanju dugoročni ciljevi u vezi sa izborom profesije, prijatelja, spolne sklonosti, vjerskog opredjeljenja, moralnih vrijednosti i pripadnosti nekoj grupi.
Generalno, kriza identiteta se može nazvati potragom za ispravnim pogledom na svijet s ciljem pronalaska, i identifikacije životnih ciljeva. I ustvari, mlada osoba doživljava jednu vrsta krize praktičnog prepoznavanja, koja ga mami i poziva u smjeru pronalaska istine postojećeg svijeta a zatim na odgovarajuće djelovanje.
Osjećaj identiteta i rješavanje ove vrste kriza zavisi od sposobnosti mladog čovjeka da se uključi u životne tokove ili njegovih ili njenih želja i očekivanja s ciljem osobnog razumijevanja kao bića koje se nalazi u procesu razvoja i koje je u svjetlu vjerske
kulture započelo ispravno rješavanje temeljnih pitanja pogleda na svijet i oblikovanja ličnih i društvenih ponašanja.
Ovaj proces oblikovanja i usavršavanja identiteta u mladoj osobi nikad ne prestaje. Pa čak i kada dostigne do takvog stepe-na identiteta i jedinstva ličnosti koji je za nju idealan i poželjan, ponovo osjeća prazninu te pokušava da dostigne još veći novi, Što se neprestano ponavlja tokom njena života.9


Poznavanje vjere


Vjera (din) je stil ili način života koji povezuje socijalni život i ibadet Uzvišenom Bogu, koji zatim u svim ličnim i društvenim aktivnostima kod osobe (vjernika) stvara osjećaj odgovornosti pred Bogom. Ova serija uvjerenja i naučno moralnih propisa je razlog sreće za čovjeka na ovom svjetu a također blagostanje, spas i vječni život na idućem svjetu.10
Vjera je uzdigla čovjeka na veće moralne stepene"i sprječava ga od činjenja bilo kakvih ružnih radnji, jer je vjera rezultat razuma.
Vjeroispovijest je kao zeleno drvo, iman (vjera) u Boga je kao njegova voda, namaz njegov korijen, zekat njegovo stablo, bratstvo u ime Boga (dž.š.) njegove grane, islamski ahlak (moral) njegovi listovi a čuvanje od i izbjegavanje grijeha su njeni rezultati.12
Vjeroispovijest daje odgovor mladoj osobi u procesu oblikovanja i uljepšavanja identiteta, jer mlada osoba ima prohtjeve, pitanja i žeđ koja se gasi jedino okretanjem našem Uzvišenom Stvaraocu.13
Okretanje vjeri, njeno proučavanje, te razmišljanje o njenim znanostima su stalni savjeti Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), On neka je mir na njega je rekao:
"Najveći blagoslov Allaha (dž.š.) prema njegovim robovima je da im podari razumjevanje vjere."14
Učenje halala i harama ( dozvoljenog i zabranjenog) su specifičnosti mladalačkog doba, pa ukoliko spoznaja mlade osobe bude zasnovana na nauci, razumu i logici njegov identitet, čast i ponos će biti sačuvani. Hazreti Alija kaže:
"O mladići! Čuvajte svoju vjeru sa znanjem."
Vjera nije ništa drugo osim ljubavi i prijateljstva, a ova ljubav prema Milostivom Bogu, se ostvaruje jedino slijeđenjem odabranog Poslanika (s.a.v.s.): Allah dž.š. kaže:
"Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite."15
"On ne govori po hiru svome to je samo objava koja mu se objavljuje."16
"Reci: ako Allaha volite mene slijedite , i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i Milostiv je."
"Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu."
Učenje i izučavanje
Znanje i nauka imaju visoko i značajno mjesto u islamu, a Časni Kur'an nauku i studiranje smatra velikom privilegijom za čovjeka koja je data po Božijem poslaniku (a.s.):
"Poslali smo vam poslanika, jednog od vas, koji vam čita naše ajete, koji vas čisti i koji vas uči knjizi i mudrosti, i koji vas uči onom što prije niste znali."
Znanje je riznica, vodič, život, svjetlo razuma, izvor vrlina, te osnova svakog dobročinstvapomoću kojeg se čovjek uzdiže, a
tragač za znanjem po mišljenju Resulullaha (s.a.v.s.) ima ovakvu poziciju:
"Ko god traga za znanjem, džennet traga za njim."
Znanje čovjeka u džennet vodi a neznanje u džehennem gura
Mladost je period učenja i proučavanja, teren za učenje u ovom periodu je toliko pripremljen da Božiji Poslanik (a.s.) kaže:
"Učenje znanja u mladosti je kao slika koja se nacrta na kamenu". ( znači znanje koje se stekne u mladosti je neizbrisivo, ne zaboravlja se, ali ukoliko starija osoba nešto nauči brzo i zaboravlja jer joj je mozak prepun informacija, kao flopi-disk kada se jednom ispuni više ne prima informacije.)
Allahovov Poslanik (s.a.v.s.) je ovako savjetovao inteligentne i učene u svom ummetu:
"Postoje četiri stvari kojima svaka inteligentna i razumna osoba iz mog ummeta treba biti odana; slušanje znanja, njegovo čuvanje, propagiranje i praktikovanje."
Alija (r.a.) također kaže:
"Najbolja stvar koju omladina treba da uči su one stvari koje će im biti potrebne u starosti, te stvari koje će moći primijeniti u društvenom životu."17
Znanje je blisko praksi, onaj koji nauči praktično primjenjuje, tako da stiče praktično znanje, ukoliko urodi plodom uspio je, ukoliko ne ostavlja ga.18
Mlada osoba ima snage da se uspinje stepenicama znanja. U suprotnom, upropastila se je i pogriješila.
Putem znanja postaješ vječan neznanjem život gubiš vječan Tajne su poznate znalcima bile ali skrivene očima neznalice
Rad i zalaganje
Mladost sa radom i zalaganjem dobija na značenju, tako da se energija u ovom periodu mora usmjeriti u tom pravcu, jer sa ovim kapitalom u omladini se stvara osjećaj samopou- zdanja što ih priprema za prihvatanje i preuzimanje društvenih obaveza. Poslanik milosti (s.a.v.s.) sviju je pozvao na rad i zalaganje, ističući vezu između talenta i vrste posla:
Radite svi i trudite se, međutim vodite računa o tome da je svako stvoren za neki posao i obavlja ga lahko.19
Kao što je lahko za nas prisustvo Za pleme drugo lahko je putovanje Kao što zaljubljen ti si u vodstvo Druga osoba ljubi kovačenje Svako je stvoren za nešto drugo Ljubav prema tome u srce mu zasadili20
Pogled Božijeg Poslanik (a.s.) spram vrijedne omladine bio je preplavljen ljubaznošću, i uvjek je odavao poštovanje njihovom položaju. Jednoga jutra Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je sjedio sa svojim drugovima (ashabima), zatim su primjetili snažnog i zdravog mladića koji je rano ujutro počeo da radi.
Prisutni koji su bili u Poslanikovom (a.s.) prisustvu indirektno su počeli da govore:
"Da je ovaj mladić upotrebio svoju snagu i moć na Božijem putu, bio bi vrijedan pohvale"!!
Božiji Poslanik (a.s.) u odgovoru na ovo mišljenje ashaba, rekao je:
"Ne govorite to. Ukoliko ovaj mladić radi za svoju opskrbu, život, te da, nebi bio potreban (muhtač) drugima, ovim radom on se nalazi na Božijem putu. Također, ako radi da bi obezb-

jedio za život svojim ostarjelim roditeljima ili nemoćnoj djeci te ih čini nezavisnim od drugih ljudi ponovo je na Božijem putu. fv4edutim, ako radi da bi se pred sirotinjom ponosio sa svojim bogatstvom i da bi povećao svoje bogatstvo, otišao je na put šej-tana i skrenuo s pravog puta."21
Ali s druge, pak, strane, nezaposlenost i lijenčarenje su jedna vrsta umiranja prije vremena i nesreća (belaj) koja uzrokuje dosadu, klonulost, razvrat i siromaštvo kod mlade osobe te dovodi u opasnost njihov identitet. U stvari razum i misao nezaposlene mlade osobe postaje šejtansko leglo i uporište. Mlada osoba koja nema želje da radi i da privređuje i koja žudi za neradom i lijenčarenjem, nije omiljena kod Uzvišenog Boga, jer se prenosi:
Milostivi Allah ncvoli nezaposlena mladića.22
Hazreti Musa bin Imran (a.s.) moleći se Gospodaru svome upitao je: Gospodaru moj! Na kojeg od svojih robova se najviše ljutiš ?
Odgovorio je: Na onog koji noćima kao mrtvac u postelji spava, a dane provodi u lijenčarenju i besposlici. 23
Kloni se lijenčarenja i besposlice, Trudi se i hrani od zahmeta svoga Jer na svjetu blaga bez muke nema Onaj ko je lijen za "nj" blaga nema
Hazreti Resulullah (s.a.v.s.) vidio je jednog od svojih ashaba, upitao ga je neka pitanja a on je također odgovorio, zatim ga je upitao za posao, odgovorio je: Nezaposlen sam!24
Resulullah (a.s.) odgovori:
Ugled ti je opao kod mene ( u mojim očima). Mlada osoba u sjenci razuma, snage svojih ruku i zapošlj-enja doći će do svog cilja, a ključ njenog uspjeha je u poštenom radu i zalaganju. Reče Poslanik: ej mladiću, pred opskrbom su zatvorena vrata a na njima ključi naši napori zalaganje i pošteni rad jesu ključi od tih vrata, perdi i zastora nemogu bez ključa otvorit se ova vrata kruh bez rada nije sunatullah

 

FUSNOTE:

1\ Kitabe El-Vdfi: Fejz Kalani, tom l, str. 210. Imam Sadik je rekao: Razumi omladinu, jer se oni brže od drugih okreću dobročinstvu. "
2\ Asadi Tusi 31 Sa'adi Sirazi
4\ Mizanu-l-hikme; Muhammad Muhammadi, rej safiri, tom 6, str.
2399; Makđrimud-Ahlak
5\ Makdnmud'Ahlak, tom 1, str. 305
6\ Masnevija, stihovi (bejtovi) od 1936do 1960, tom 1
 7\ Kdfi, tom 8, str. 152
8/ Časni Kuran, El-Bakara (Krava):218
9\Psihologija za omladinu: Ismail Bijaban-gard, str. 123-133. Psihologija razvoja s pogledom na islamske izvore, tom 2, str. 992-998
10\ Učenje Vjeronauke, Allame Ta bata haj i, str. 9
11\Amiru-l-muslimin Alija (r.a.)
12\ Od Lubnanovih savjeta njegovu sinu. Bihdru4-Anvdr, tom 13, str. 419
13\ Onaj koji ide Milostivom Bogu je poput žednog koji ide prema vodi. Nehdžu-l-Belaga, prijevod:Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić, govor 123, str. 109
14\ Bihdru-l-Anvdr, tom 1, str. 177
15\ Časni Kur'an, El-Hašr (Progonstvo):7
16\ Časni Kur'an, En-Nedžm (Zvijezda):3-4
17\ Ibn Abi El-Hadid, opis Nehdžul Belaga, tom 20, str. 333 18\ Nehdžul Belaga, Kalamitu Kasir, str. 425
19\ Safinatu-l-Bihar, tom 2, str. 732
20\ Masnevija, treći defter, strofe od 1617 do 1619
21\ Mahdatu-l-Bajda'a, FejzKalani, tom 3, str. 140
22\ Safinatu-l-Bihar, tom 2, str. 624
23\lbid.
24\ Džamiu-l-Ahbar, Sabzvari, str. 390

Prijateljstvo s Bogom

Spominjanje i svjesnost Allaha (dž.š.) je kao život za dušu (1), a ključ prijateljstva je u riznici zikra i prisjećanja na Njega, i svaki iskreni vjernik spominjanjem Njegova Uzvišenog imena pronalazi mir i radost. Jer se On lično smatra prijateljem onih koji Ga spominju, zbog toga ih ovako oslovljava:
Spominjite Me da bih vas se sjećao Svojim blagodatima, sjećajte Me se poslušnošću i robovanjem da bih vas se sjećao Svojim dobrom, milošću i blagoslovom.(2)
On je (s.v.a.) u zbirci najljepšeg govora(3) rekao:A srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!!!

Ljudsko srce je mjesto Uzvišenog Allaha, osim Njega niko drugi nije vrijedan niti zaslužuje to mjesto.(4) Zbog toga najbolje mjesto u ljudskom tijelu se treba ukrasiti, te spoznajom i ljubavlju prema Njemu, preuzeti inicijativu, u samoći razgovarati s Njim dok ne zaslužimo Njegovu bliskost i pažnju, koja će nam pokloniti njegovu milost.

O Mladiću! Stazu pokora danas izaberi jer sutra zbog starosti mladost ne dolazi Harmoniju srca imaš i snagu tijela loptu udari dok je prostrano i široko polje(5)

Težnja ljepoti


Težnja ljepoti je stvarnost koja vuče mladu osobu prema svemu onom što je lijepo i ne postoji nikakva sila koja bi ga spriječila u ovoj unutrašnjoj težnji njegova bića. Ovo se jasno ogleda u govoru Alije (r.a.) upućenog Kanberu:

"Ti si mlad i kao većina mladića imaš želju i ljubav prema ljepoti."

Prije svega, ljepota podsjeća mladu osobu na spoljašni izgled i sklad stvorenja. Kada se čovjek susretne s lijepim izgledom kao što je ljepota lica, boja, crta, umjetnosti te velikog broja drugih primjera u kojima se krije ovaj Božiji dar, obuzima ga radost i unutrašnje veselje, ukratko, razumijevanje ljepote je neopisivo.
Ono što je važno za mladu osobu, je usmjeravanje njegove prirode i fitreta, kada se naklonjenost prema ljepoti pomiješa s pobožnošću poprimit će monoteističku boju, tako da će posmatrajući umjetnost vidjeti Božiju ljepotu i savršenstvo, jer je On apsolutna ljepota i izvor svih ljepota i čari.

((Uzvišeni Allah je lijep i voli ljepotu.))6

On je lijep i zaljubljen u ljepotu. Kada će mladić izabrati staricu?
Dostizanje do one apsolutne i neuporedive ljepote kojoj nema premca te zasluživanje Njegove bliskosti, također samo od Njega treba tražiti.
Gospodaru Svemogući! Molim Te posredovanjem najljepših sifata tvoje ljepote, dok su svi stepeni tvoje ljepote predivni. Molim te Gospodaru Uzvišeni, u ime svih dereda Tvoje ljepote.7
 

Prvi korak

Znanje i spoznaja Boga (dž.š.) je prvi uslov pokornosti, u vezi čega je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) rekao:
"Moli se Uzvišenom Allahu kao da Ga vidiš, a ako Ga ne vidiš, moli se na takav način kao da On tebe vidi. Znaj da je prvi ibadet Uzvišenom Bogu, Njegova spoznaja. Allah je prvi, On je prije svega, i ništa nije bilo prije Njega, On je jedini i nema suparnika, On je besmrtan i beskrajan, On je stvorio nebesa i zemlju i sve ono što se nalazi na njima i između njih, On je blag i obaviješten je o svemu i On je svemoćan."8

Spoznaja Allaha (dž.š.) je također u njegovoj uputi:
"Upoznao sam Te preko Tebe, uputio Si me i pozvao prema Sebi, da Tebe nije bilo, ne bih znao ko si Ti."9

Spoznaja je, vezu između mlade osobe i njegova božanstva učinila ne raskidivom (trajnom), i neprestano ga vuče i doziva u pravcu Svemogućeg. U sjenci ove veze, praktikovanje savjeta ispod je neophodno, Resulullah (s.a.v.s.) savjetujući jednog od mladića je rekao:
"O mladiću! Naučiću te nekim rječima, poštivaj pravo Uzvišenog Allaha, Allah će te zauzvrat sačuvati. Poštivaj Allahovo pravo jer ćeš ga naći pred sobom. Kada ti je nešto potrebno jedino od Njega traži. Kada tražiš pomoć, od Njega moli. Znaj kada bi se svi ljudi sakupili da ti neku korist ili dobro učine, neće biti u stanju to ostvariti, osim onog što ti je Allah svemogući odredio, a ako se sakupe da ti neko zlo učine neće ti moći nikakvo zlo učiniti, osim onog što je Svemogući Allah već odredio."


Prijateljstvo s Allahom (dž.š)

Vrhunac robovanja i pokornosti je u prijateljstvu s Allahom (dž.š.), istaknuta specifičnost i želja kojoj su težili svi iskreni Božiji robovi za koju su se i neprestano molili. Božiji poslanik (a.s.) govorio je o želji i dovama Davuda (a.s.) koji se ovako molio:
"O Bože! Molim te za tvoje prijateljstvo, prijateljstvo onih koji tebe vole te posao koji će mi omogućiti tvoje prijateljstvo. O Bože! Učini Tvoje prijateljstvo za mene omiljenije od mene samoga, moje porodice, te ostalih Tvojih darova kao što je svježa voda."
Ako se vrata prijateljstva otvore, bit će to obostrano prijateljstvo, dok će rezultat prijateljstva biti susret s osobom čiji susret Allah uzvišeni također voli.(10) Ovo je kristalizirano u poruci Božijeg Poslanika (a.s.), kada je rekao:

"Kada jedan od Mojih robova poželi da Me vidi, volim da ga vidim, ako Me spomene tajno, tajno ga se sjećam, kada Me se sjeti u društvu, sjetim ga se u još boljem društvu, kada Mi se približi za jedan pedalj ja mu se približim za lakat, a kada Mi se približi za jedan lakat približim Mu se za dužinu (jednog baa')."

Mjera i veličina Božije ljubavi također zavisi od veličine i kvaliteta ljudske veze sa Uzvišenim Bogom.
(Ko god voli da zna šta ima kod Boga (dž.š.), mora da zna šta uzvišeni Boga ima kod njega).
Na osnovu toga, koliko god je mlada osoba čvrsta i odlučna u robovanju i pokornosti prema Bogu (dž.š.) a ljubav prema Njemu uzme za osnovu ove veze, Milostivi Allah će je također uvrstiti u krug svojih omiljenih robova, obećanje na koje je Božiji Poslanik (s.a.v.s.) ukazao:

"Uzvišeni Allah voli mladića koji provodi svoju mladost na Božijem putu."

 Allah uzvišeni će ispuniti dato obećanje:
"Oni koji su povjerovali i koji su dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti."

A pored toga, Uzvišeni Allah će mladim i iskrenim vjernicima podariti mudrost i znanje:

"Ko god u doba mladosti iskreno bude obavljao ibadet, Allah će ga u starosti nadahnuti mudrošću, jer je Uzvišeni Allah rekao: (A kada je dostigao zrelost poklonismo mu mudrost i znanje) a zatim je rekao: ( Mi ovako nagrađujemo dobročinitelje i pravedne)."


Znaci ljubavi i naklonosti

Znaci ljubavi i muhabeta, su razmišljanje o voljenoj osobi. Božiji Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
"Znaci ljubavi prema Uzvišenom Allahu su sjećanje i spominjanje njegova Časnog imena."

Uzvišeni Allah ovako objašnjava način i običaj ljubavi sa sobom:
"Onaj ko voli neku osobu, potvrđuje njene riječi. Neko ko voljenoj osobi daje pristanak, zadovoljan je njegovom radnjom. Neko ko vjeruje voljenoj osobi i interesuje se za nju, trudi se da stigne do nje." 13

Velikani koji su dinu podučavali ovako su razumnima savjetovali: O vi koji ste ko sunce čisti ko jutro harmonično istinom pođi U svakom poslu Allahu iskren budi jer zbog dobročinstva ostaćeš vječan''14

Ukoliko sjećanje na Boga (dž.š.) postane češće i ukoliko se učini korak na Njegovu putu radi Allahova zadovoljstva, rezultirat će također njegovom ljubavlju. Ovo je obećanje o kojem nas je obavjestio Božiji Poslanik (a.s.):

"Ko god često spominje Boga, Bog (dž.š.) će ga voljeti." 15

Svjetlost samoće

Božiji Poslanik (a.s.) je isticao na dovama i namazu u kasnim satima i u samoći, što je i sam prakticirao. Podsticao je svoje drugove i omladinu koja ga je slijedila na otvaranje svog srca i misli u samoći pred Uzvišenim Allahom, da bi na taj način zaslužili njegovu milost i očekivani blagoslov.
Kada na vrata kucaš neka Poslanik je Rekao iza tih vrata na kraju pomoli se glava Kada sjediš na početku nečije ulice Na kraju ćeš pak vidjeti nečije lice 16

Jedan mladić ensarija se iskreno družio sa Abdullahom bin Abbasom. Zbog toga što mu je mladić ukazivao veliko poštovanje jedna mu se osoba požalila. Ta osoba je ogovarala mladića pred Abbasom i rekla mu da on noću odlazi na mezarje i iskopava mrtve. Jedne noći Ibn Abbas je prateći mladića došao u mezarje, gdje ga je sa rastojanja posmatrao, dok nije vidio da je mladić ušao u mezar koji je prije toga iskopao, a zatim je počeo da plače i jeca, a potom se kroz plač glasno obratio Allahu (dž.š.) govoreći o onom što predstoji nakon smrti, kao što je to samoća u me-zaru, sramota na sudnjem danu i kazna u džehenemu. Nakon plakanja i dova Uzvišenom Allahu mladić je izašao iz mezara a Ibn Abbas se bez ustručavanja uputi prema njemu, zagrli ga i reče:" Dobar si ti grobar! Lijepo si iznio svoje grijehe i priznao ih pred Uzvišenim Allahom!"

Mladi praunuk Božijeg Poslanika (a.s.) Sedžad kada bi se spuštao na sedždu ovim riječima bi se obraćao Uzvišenom Allahu:
"Tvoj rob je na tvom pragu, tvoj siromašni i nesrećni rob je na tvom ulazu, prosjak tvoje milosti je na tvojim vratima, Onaj koji samo od tebe moli je pred tvojim vratima."17

Interesanta je priča o iskrenim dovama ovog imama. On kaže: "Jedne noći obilazio sam oko Ka'ba kada je do mene dopro tužni i bolni glas. Vidio sam lijepog mladića koji se zalijepio za Ka'bin prekrivač i izgovarao: O Bože moj ! Oči su pospale, a zvjezde se izvile u visinama. Ti Si kralj živi i vječni. Kraljevi su pozatvarali svoja vrata i postavili stražare na njima, međutim Tvoja vrata su otvorena za one koji Te zovu i traže. Došao sam da me pogledaš pogledom milosti Svoje, jer si Ti najmilostiviji od milostivih."
A zatim je rekao:
"O Ti koji primaš dove nesrećnih u mrkloj noći ! O Ti koji otklanjaš teškoće, bolesti i nesreće.Tvoji gosti su svi pospali oko tvoje kuće a Ti nespavaš, o jedini kome ravna nemaš!
Tebe zovem kao što si naredio, O Bože! U ime kuće (Ka'be) smiluj se mom plaču.
Ako nestane nade griješniku koji se u grijesima guši, ko smože poslati kišu milosti na griješnike ?"

Zatim je podigao glavu u pravcu neba i pozvao:
O Bože, o Gospodaru! Tebi sam se pokorio u izvršavanju Tvojih propisa, a na Tebi je da obznaniš Svoje znakove, oprosti mi i smiluj mi se. A zatim je rekao:
O Bože, o Gospodaru nebesa i zemlje! Tebe dobročinstvo zadovoljava a grijesi Ti nikakvo zlo ne čine. Zbog toga mi oprosti, izbriši moje grijehe, grijehe koji Ti nikakvu štetu ne pričinjavaju.

Zatim sam upitao jednu osobu: Ko je ovaj mladić ?
Odgovorili su:To je Zejnu-l-Abidin Ali ibnu-l-Husein.(18)


Razgovor sa Bogom (dž.š.) se ponekad vodi putem osamljenih ibadeta, namaza i dova, a ponekad druženjem sa Božijom objavom, Kur'ani Kerimom. Resulullah (s.a.v.s.) je rekao:
"Kada neko od vas poželi da porazgovara sa svojim Gospodarom, neka čita Kur'an."(19)

Kada u sjenci druženja sa ovim svijetlim(20) biserom i milošću (21) (Kur'anom) otkrije (22) riznicu Božije spoznaje pronaći će spas i izbavljenje. Knjiga je to puna blagoslova koja ispunjava mladog čovjeka sa svojom svjetlošću, jer kad mlada osoba vjernik čita Kur'an, Kur'an se mješa s njenim bićem, ulazi u njenu krv, ćelije, razum, i sve njene ćelije.

Ponos

Onaj koji spominje Boga (dž.š.) je Njegov drug,(23) a položaj mlade osobe koja ukrasi svoju mladost sa robovanjem Uzvišenom Allahu je veoma visok. Allahov Poslanik (a.s.) je rekao:
"Mlada osoba koja se pokorava Allahu u mladosti ima prednost nad starijom osobom koja se kada ostari posveti ibadetu, kao što je prednost Poslanika nad drugima."24

Allahov Poslanik (s.a.v.s.) govorio je o ponosu Uzvišenog Allaha na ovakvu omladinu te je rekao:
"Milostivi Allah se ponosi pobožnim mladićem pred melecima te kaže: Pogledajte mog roba! Kako je ostavio tjelesne naslade (grijeh) zbog Mene."25

Zatim je Božji Poslanik (neka je mir na njega) započeo predstavljanjem najvoljenijih osoba kod Allaha, te rekao:

"Najvoljenije stvorenje kod Uzvišenog Allaha je mladić lijepog lica koji koristi svoju ljepotu i mladost na Allahovom putu i za ibadet Njemu. Allah Svemogući se pred melecima ponosi sa ovakvim mladićem, te kaže: "Ovaj mladić je opravdano Moj rob."26


Nagrada za prijateljstvo

Nagrada za mladića koji je u stopu slijedio iskrene božije robove i koji je uzeo Boga (dž.š.) za svoj životni kapital je zadovoljstvo ibadetom i razgovaranje sa Svemogućim Gospodarem. Rezultat ovog zadovoljavajućeg poklona je veliki sevap.
Nisam to učinio da korist pribavim, već da robovima milost podarim.(28)
Božiji Poslanik (s.a.v.s.) u vezi nagrade mlade osobe koja voli Allaha i izvršava ibadete kaže slijedeće:
"Mlada osoba koja ostavi ovaj svijet (dunja), njegove ljepote i zabave te svoju mladost provede u pokornosti Uzvišenom Allahu i tako dočeka starost, Allah Uzvišeni će joj dati nagradu ravnu nagradi 72 iskrena roba."29
Ova mlada osoba će se također na Sudnjem danu naći u sjenci milosti Uzvišenog Allaha, gdje će uživati u svježem povjetarcu Božijeg rahmeta.

Božiji poslanik (a.s.) je rekao:
"Uzvišeni Allah će na dan ponovnog proživljenja kada neće ostati hlada osim Njegovog hlada pružiti zaštitu sedmorici ljudi..(medu kojima) i mladiću koji je proveo svoju mladost u ibadetu Jedinom Bogu..."30


1\ Gorurud-Hekam, tom 2, str. 108
2\ Pejgamberona poruka: Kboram ćahi i Ansdri,
3\ Časni KUr'an, Ez-Zmnar (Skupovi):23
4\ Rahmetli Imam Sadik, Srce čovjeka je Allahovo (dž.š) mjesto, osim
Njega (dž.š) ne ustupaj to mjesto nikome
5\ Sadi Sirazi.
6\ Vasaelu šije
7\ Mafdtihu-l'džanđn, dovd koja se uči na saharu (u zoru)
8\ Makdrimud-Akhldk, tom 2, str. 363
9\ Mafdtihu-l-džandn, dova Abu Hamze Samalija
10\Onaj koji voli susret s Allah om, Allah voli susret s njim, El-Hekamu Zahiratu
11\ Dužina od vrha prsta desne ruke do vrha prsta lijeve ruke kada su ruke raširene.
12\ Biharu-l'Anv
13\ Također, tom 74, str. 42
14\ Abdur-Rahmdn Džami
15\ Biharu-l-Anv
16\ Masnevija, treći dafier, strofe od 4783-4784
17\ Al'Eršđd, tom 2, str. 143; Kašfu-l-Game, tom 2, str. 80
18\ Mandkeb: Ibn šahrAšub, tom 4, str. 150 19\ Pejgamberova poruka, str. 707 20\ Časni Kur'an, Al-Maida (Trpeza)
21\Al-Isra ( Noćno putovanje): 82
22\An-Nahl(Pček):89
23\ Guraru-l-Hekam, tom 4, str. 28
24\ MizanU'l'Hikma, tom 5, str. 9; Kanzu-l-Amaal, tom 15, str. 776
25\ Također.
26\ Mizanu4-Hikma, tom 5, str. 9
27\ Poznati iranski pjesnik i sufija.
28\ Masnevija, defter drugi, stih 1758
29\ Bihdru-l-Anvdr, tom 74, str. 84
30\ Khesdl, str. 343

Izbjegavanje grijeha

Grijeh je razvrat i gnusoba koja pomračuje ljudsko srce a zatim ga pretvara u centar šejtanskih aktivnosti, što odvlači čovjeka u propast, otuđenje i izbjegavanje vlastite pobožne prirode. Tama grijeha je zaslijepila i oči srca, a ovo slijepilo ' doprinosi nečistoći tijela. Kao što je to Resulullah (a.s.) rekao:
("Kada god čovjekovo srce postane nečisto, tijelo također postaje nečisto.")2
Sreća mlade osobe se nalazi u izbjegavanju grijeha i očuvanju svoje mladosti, jer je Uzvišeni Allah svjedok i spoljašnjosti i čovjekove unutrašnjosti. Kao što je to u Kur'anu objavljeno:
"Pripazite! Uzvišeni Allah negleda u vaša lica niti vaše bogatstvo, On gleda u vaša srca i vaša djela."
Pokornost se mora naučiti, a neposlušnost liječiti, jer je najbolja stvar u povratku. Povratku koji poklanja izbavljenje i spas.
"Međutim oni koji se pokaju i uzvjeruju i budu činili dobra djela, ima nade da će im Allah Uzvišeni oprostiti."


Očuvanje mladosti

Sigurnost i bezbjednost mladalačkog doba od belaja i nesreća je jedan vitalni princip, a grijeh je najveći i najsmrtonosniji belaj i nesreća. Još uvjek do ušiju dopire Poslanikov (a.s.) glas koji upozorava da se omladina čuva od grijeha dok je životni prostor namirisan njegovim riječima punim nade koje su došle objavom Uzvišenog Allaha:
"O mladiću koji si ostavio svoje strasti na putu Mome, strasti koje vuču omladinu prema nemoralu i razvratu, znaj da si ti u mojim očima kao neki od mojih meleka."3
Božiji Poslanik (a.s.) opisujući grijeh odvratnim naveo je primjer, te rekao:
"Čudim se nekom ko od straha bola i bolesti hranu izbjegava, pa kako je moguće da od straha (džehenemske) vatre grijehe ne izbjegava?"
Nagrada za izbjegavanje unutrašnjih želja i prohtjeva te podnošenje muke zbog ostavljanja grijeha je obećani džennet, koji će biti poklonjen Božijim prijateljima,4 zbog toga što je:
"Džennet opkoljen sa mukama i teškoćama a džehennem sa užitcima i strastima."
Ovakva nagrada se u pogledu mlade osobe nalazi spram neprestanom prisustvu Allaha (dž.š.). Zbog toga je Alija (r.a.) preporučivao omladini ovo znanje i spoznaju.
Jedan od potomaka Božijeg poslanika (a.s.) imam Kazim je rekao:
"O sine! Čuvaj se da te Uzvišeni Allah ne vidi u grijehu koji ti je zabranio."5
Kontrola postupaka, ponašanja i proračuna te preciznost u njima je glavni uslov očuvanja mladalačkog doba, jer se ljudsko biće neprestano nalazi u Božijem prisustvu, a s druge strane njegova djela se također pokazuju Božijem Poslaniku (a.s.).
Kao rezultat, osjećaj stida, sramote i bruke pred Uzvišenim Al-lahom i Njegovim časnim Poslanikom (a.s.) će biti najbolji motiv za izbjegavanje i uzdržavanje od grijeha. Allah Uzvišeni kaže:
"I reci: Trudite se! Allah će vaš trud vidjeti, a i poslanik Njegov.."
Ne idi u molilište širka, i neslušaj brahmana ne čini kumirstvo, jer carstvo ovo ima Rahmana u blizini paše je vuk a čoban je na spavanju jagnjeje daleko od stada za pašom u traganju
Također razmišljanje o našim postupcima i ponašanju može prilikom svođenja računa na Sudnjem danu biti od koristi, jer je i te kako efektan metod za izbjegavanje grijeha i činjenja nemorala, tako da nas upućuje na put reforme. Resulullah (s.a.v.s.) u vezi toga kaže:
"Prije nego što vam počnu svoditi račune, sami to uradite, prosudite sami sebi, a prije nego što vam počnu mjeriti i vagati djela, sami ih izvažite i pripremite se za najvažniji ispit u svom životu."
Boj se tog dana, jer u njemu djela na vidjelo Izlaze sva skrivena i tajna tog dana čiji strah i trepnja će prosut svjetlo mjeseca i sjaj sunca sjajna6
Pobjeda svojih strasti ima logičan rezultat a to je samokontrola i lični nadzor. I to na takav način koji će svrstati mladu osobu u grupu najhrabrijih pojedinaca i članova društva.
Najhrabriji čovjek je onaj koji pobjedi svoje strasti.
Negiranje i poricanje neposlušnosti
Uzvišeni Allah je pozvao ljude na uzdržavanje od grijeha te izbjegavanje neposlušnost prema Njemu. U ovoj Božijoj poruci, omladina je glavno oslovljeno lice.
(O djeco Ademova! Klonite se onog što sam vam zabranio, da bi ste bili najpravedniji.)
Najveća šteta uživanja u grijehu je neposlušnost Uzvišenom Stvoritelju, jer nikakav greška i zabluda pred Njim nije lijepa makar ona bila i najmanja!
"O Abu Zar! Negledaj u sitnost (veličinu) grijeha, već gledaj Onog (misli se na Allaha dž.Š.) kome si bio neposlušan." 7
Jedan bolesni čovjek je prošao ispred Poslanika (a.s.) i njegovih ashaba (r.a.). Neki od njih su ga nazvali ludim! časni Poslanik islama (a.s.) ukazujući na njegovu bolest, reče:
"Ludilo onog čovjeka je plata za to što je upropastio svoju mladost na putu neposlušnosti Uzvišenom Allahu." 8
Allahov Poslanik (s.a.v.s.) neprestano je tokom svog života, ukazujući na razvrat i gnusobu griješenja, pozivao omladinu na negiranje neposlušnosti prema Bogu (dž.š.), a suočavanje i borbu protiv grijeha je smatrao džihadom.9 On (a.s.) je rekao:
"Kome god se ukaže prilika da uradi nešto za čim žudi, međutim zbog straha od Uzvišenog Allaha to ne učini i izbjegava to, Svemogući Allah će zabraniti vatri da ga prži i čuvaće ga od većeg straha i prijetnji, a ispuniće i obećanje koje je dato u poslednjoj Božijoj objavi, Časnom Kuranu, gdje piše: (Onaj ko se boji Allaha ima dva dženneta.) 10
Ostavljanje strasti i uživanja je plemenitost ko god se preda strastima je izgubljenost Ova plemenitost je dženetskog kedra grana Teško onom ko ovu ispusti iz ruku granu Ovo ostavljanje strasti je čvrsta drška uznosi ova grana dušu u nebesa krška11 U čemu je spas
Uzdržavanje od nemorala i pohote ponizuje ljudske grijehe i otklanja prljavštinu iz srca.
Šta, dakle, treba činiti?

Jednoga dana Božiji Poslanik (a.s.) je rekao svojim drugovima:
Hoćete li da vas obavjestim o vašem bolu i njegovu lijeku ?
Odgovorili su: Hoćemo Božiji Poslaniče!
A on je zatim rekao: Vaš bol je grijeh, a lijek vam je pokajanje (estegfar.)
Božiji Poslanik (a.s.) smatra daje traženje oprosta od Boga(dž. š.) sredstvo oslobađanja od zla neposlušnosti te bola i nedaća nastalih usljed činjenja grijeha, čistoću i sjaj srca također vidi u traženju oprosta, te kaže:
"Srca isto kao i bakar hrdaju. Očistite ih tevbom (pokajanjem)."
Resulullah (a.s.) oslobađanje od grijeha vidi u pokajanju i grižoj savjesti zbog grijeha, a zatim kaže:
"Svaka stvar ima svoj lijek a lijek za grijehe je tevba (pokajanje) ili povratak."12
Treba se brzo pokajati i predati se Njegovoj milosti, jer je vrijeme kratko, a Milostivi Allah je sviju pozvao na straho- poštovanje:
"Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene,..."

Pokajanje, i pored toga što je dobro za sviju, međutim za omladinu je još vrijednije, Allahov Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
Pokajanje je vrijedno. Međutim u mladosti je najvrijednije.
Božiji Poslanik (a.s.) spominje svoje simpatije prema mladoj osobi koja se pokaje zbog počinjenih grijeha te kaže:
"Ništa Uzvišenom Allahu nije omiljenije na svijetu od mladića koji se pokaje." 14
Jednoga dana u Medini dođe kod Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) mladić uplakana lica i sav potresen. Allahov Poslanik (a.s.) ga upita kako je i šta su razlozi njegovog jadnog stanja:
-O mladiću zašto plačeš !
-Kako da ne plačem kada sam mnoge grijehe počinio i bez sumnje Allah će me zbog nekih grijeha baciti u džehenem i sigurno mi neće oprostiti.
-Jesi li prema bogu širk činio (nekoga Njemu smatrao ravnim)?
-Nisam, Njemu se utječem ako sam Mu sudruga pripisivao.
-Da li si ubio nekoga?
-Nikad.
-Milostivi Allah će ti oprostiti.
Mladić je insistirao na tome da mu neće biti oprošteno i da su mu grijesi veoma teški i ozbiljni. Allahov ga Poslanik oštro pogleda te reče:
-Mladiću ! Teško tebi! Dali su tvoji grijesi veliki ili je Allah najveći?
-Ništa nije veće od mog Gospodara i On je veći i veličanstveniji od svih velikih stvari.
-Da li neko drugi osim Veličanstvenog Allaha prašta velike grijehe?
-Ne, Allahov Poslanice!
-O mladiću ! Hoćeš li nam reći jedan od svojih grijeha?
Zatim je mladić objašnjavajući da je on grobar spomenuo jedan spolni grijeh koji je počinio s jednom mrtvom osobom. Odvratnost grijeha je šokirala i naljutila Božijeg Poslanika (a.s.) koji ga je zatim s ciljem buđenja uspavanog srca i svijesti ustravio zbog počinjenih grijeha, te mu rekao:
"Bježi od mene ! Kako ti je džehenem blizu! Bojim se da ne izgorim s tvojom džehenemskom vatrom!"
Griješni mladić je postao još zabrinutiji, nakon čega se velikom brzinom udalji od Poslanika (a.s.). Pošto se opskrbio s nešto namirnica za put, našao je utočište u dubini jedne planine u okolini Medine. Tu se sklonio i posvetio ibadetu tražeći oprost za svoje grijehe i moleći:
"O Bože! Ovo je Tvoj griješni i uplakani rob koji ponizno stoji pred Tvojim veličanstvom. Bože moj svemogući, Ti me dobro poznaješ ! Gospodaru moj ,kajem Ti se! Došao sam blizu tvog Poslanika, ali me on otjerao od sebe i povećao moje strahovanje. Zaklinjem Te u Tvoje ime, ime Tvog prijestolja i dostojanstva da me ne ostavljaš bez nade! Gospodaru moj, ne uskraćuj mi Svoju milosti!"
Mladić je 40 dana i noći molio i preklinjao Allaha da mu oprosti. Četrdesetog dana je podigao ruke prema nebu i rekao:
"Bože moj ! Sta je s mojom molbom? Ako si mi oprostio i uslišio moje dove, pošalji neki znak svome Poslaniku, a ako mi nisi oprostio, i nisi primio moje dove te si odlučio da me kazniš, u tom slučaju pošalji vatru na mene i zapali me, ili me uništi teškoćama ovog dunjaluka i sačuvaj me sramote na Sudnjem danu!"
Istog dana, Milostivi Allah objavi svome Poslaniku (a.s.) ove ajete:
"I za one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah ? I koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada, oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupali." 13
Nakon objave Ajeta, Allahov Poslanik (a.s.) izađe iz svoje kuće i dok je radosno smješkajući se ponavljao one ajete okrene se prema svojim drugovima i reče:
"Ko će me odvesti do mjesta onog mladića pokajnika?"
Pošto je Mo'az bin Džabal znao sklonište onog mladića, istupi napijred i uputi se sa Poslanikom (a.s.) i ostalim ashabima do njega. Išli su u pravcu planine, popeli se na nju i kada su ga pronašli, vidjeli su ga kako stoji između dviju stijena gledajući u pravcu neba. Lice mu pocrnilo od sunca, a zbog prevelikog plakanja trepavice su mu bile otpale, učio je dovu:
"O Bože! Savršeno si me stvorio i lijepo mi lice podario, ali volio bih da znam šta ćeš sa mnom učiniti?
Da li ćeš me u vatri ispržiti ili ćeš mi smještaj kod sebe podariti?
O Bože! Mnoga dobra si mi podario i u blagodati Svojoj utopio...
volio bih da znam kakva me sudbina čeka?
Hoćeš li me u sigurno mjesto uvesti? -
Ili ćeš me u džehennem baciti?
O Bože! Moji grijesi su veći od neba, zemlje i Tvoga veličanstvenog arša! Da li ćeš mi oprostiti, ili ćeš me na Sudnjem danu osramotiti?"
Dok je mladić ponavljao ove riječi plakao je i posipao prašinu po svom licu i kosi. U tom trenutku Božiji Poslanik (a.s.) mu priđe, obrisa prašinu sa njegova lica i reče:
"Muštuluk! Ti si Božiji oslobođenik iz vatre!"
Nakon dobrih vješti koje je dao mladom pokajniku, Resulullah (a.s.) se okrenu prema svojim drugovima te predstavljajući ovog mladića kao najbolji primjer kajanja zbog počinjenih grijeha, reče:
"Pokajte se kao i on, i iskupite za svoje grijehe."
Zatim je Resulullah (a.s.) proučio ajete koji su mu objavljeni i pokajniku dao dobre vješti o ulasku u džennet.16
Iskreno pokajanje (tevba)
Najljepša tevba je iskrena, istinita i tevba nakon koje se pokajnik više ne vraća starom grijehu. Ovakvo kajanje su nazvali nasuh tevba ili iskrena tevba, a Uzvišeni Allah je sviju pozvao da učine nasuh (iskrenu) tevbu:
"O vi koji vjerujete, učinite Allahu iskreno pokajanje..17'
Božiji Poslanik je također sve pozvao da učine iskreno pokajanje:
"Ko god želi da se pokaje, vrata pokajanja su mu otvorena, zbog toga se svi iskreno pokajte pred Allahom." 18
Jednog dana mladi ashab, Mo'az bin Džabal upitao je Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) o tevbi nasuh (iskrenom pokajanju).
Hazreti Muhammed (a.s.) mu je odgovorio:
"Pokajnik se na takav način obrati Uzvišenom Gospodaru da se nakon toga više ne vraća grijehu. Kao što se pomuzeno mlijeko više nikad ne vraća u vime." 19


Džalaludin Rumi se osvrće na priču mladića koji se zove Nasuh a koji je bio zaposlen u jednom javnom ženskom kupatilu kao perač. Lice mu je bilo slično licu žena, a imao je i glas koji je ličio na ženski glas. Međutim, i pored toga, njegova muška strast je bila budna, nekoliko godina je s ogrtačem, maramom i žarom krio svoj muški izgled tako da je ovim metodom neometano obavljao svoj posao kupača u kupatilu. Jednoga dana sultanova kćerka izgubi biser koji je bio na njenoj minđuši, pa bez oklijevanja zaključaše vrata kupatila i počeše da premeću sve prisutne osobe.
Zatim vrata kupatila čvrsto zatvoriše da ga po džepovima robe svi potraže odjela pregledaše ali ga ne nađoše, kradljivca bisera također ne sramiše 20
Nasuh se sklonio na jedno prazno mjesto i dok mu se cijelo tijelo počinjalo da trese, neprestano je činio sedždu.
Od straha se povukao Nosuh u osamu
Od straha su lice žute usne modre mu
Pred očima vidi svojim smrt strašnu on
Otišo je sav se trese ko list crni on
Bože, reče tolko puta sam se kajao
Obećanja i kajanja sva sam kršio
Ona što sam ja mogao ispunio sam
Dok ne dođe ova crna poplava nam
Ako me i ovaj put s milošću zaštitiš Tevbu ću Ti ja učinit od sve grdosti
I tevbu mi prihvat moju i ovaj put da izvršim kajanje
Ti ja tavvabu ovog puta ako grijehe ja i počinim nakon toga dove moje i riječi nečuj Ti
O Bože i o Bože, dugo ponavljaše on -
Kao da se vrata i zid s  njim združiše
/21/


Nakon toga tragači potražiše Nosuha i zovnuše ga. Kada je to čuo on se onesvješćen sruši na zemlju, ali iznenada stiže vijest da su biser pronašli te da ga ostave na miru! Zatim mu dođoše i zamoliše da on nasapuna sultanovu kćerku, međutim on odbi jer je smatrao da nije dozvoljeno kršenje obećanja koje je dao svom Gospodaru.
Umro sam ja već jednom al se i pokaj o gorčinu smrti i ne-postojanja ja sam iskusio
Iskreno sam se pokajao Milostivom ja
Dok se duša nerastavi osta ću vjeran ja 22


Vječnost mlade osobe je bio divni poklon Božijeg Poslanika (a.s.), njegov govor je bio život za srca a njegova razmišljanja su bila smirenje za nove generacije. Sve je pozivao na lijep i miran život u mladosti, te na iskrenu pokornost Uzvišenom Allahu.
 

fus note:


/1 Časni Poslanik: Najgore slijepilo je slijepilo srca
2\ Također
3\ Kanzu-l-A'amdl, tom 15, str. 775; AsdreEs-Sadikin, Sadik Ehsanbakhš
4\ Časni Poslanik, Blago se onima koji zbog obećanja koje nisu vidjeli izbjegavaju svoje strasti. El-Khesal, str. 3, Tohafu-l-Ukul, str. 35
5\ El-Hikamu-Z'Zahira
6] Ndser Khosrou, (iranski pjesnik i pisac), vjerski fanatik koji je sebe smatra boljim od ostalih.
7\ Mađmueje varam, tom 2, str. 53; El-Mikamu-z-Zahira, str. 537
8\ Miškatu-l-Anvar
9\ Mustadraku'l-Vasajel, tom 11, str. 287
10\ Časni Kur'an, Er-Rahman (Milostivi):46
11\ Masnevija, defier 2, strofe od 1275-1277
12\ El'HukmU'Z-Zahiratu, str. 490
13\ Masnevija, drugi defter, strofe od 1238 do 39, 1242 i 1266.
14\ Miškatu4-Anvar, str. 297
15\ Časni Kur'an, Ali Imran (Imranovaporodica): 135-136
16\ Biharud-Anvdr, tom 6, str. 23-26
17\ Časni Kur'an, Et-Tahrim(Zabrana):8
18\ Biharu-l-Anvdr, tom 77, str. 169
19\ Mađmau-l-Bajdn, AbuAli Tabresi, tom 10, str. 318
20\ Masnevija, peti defter, stihovi od 448-449
21/ Masnevija, peti defter, stihovi od 2245-2255, 2256, 2257, 2265,
226, 2267, 2271.
22\ Također, stihovi od2520-2324

Drvo prijateljstva

Prijateljstvo je iskrena, privatna i razdragana veza u kojoj se odražava jedinstvo i učešće. Prijateljstvo oslobađa i izvodi mladog čovjeka iz samotnjaštva i izolacije. Čovjek u intimnosti sa prijateljem osjeća radost i zadovoljstvo, a sreću također vidi u društvu sa prijateljem. Zaista, uspješan prijatelj igra veliku ulogu u životu mlade ličnosti i po prvi put u njemu stvara prava osjećanja prijateljske vrste. Također sposobnost i efikasnost mladog čovjeka kada se susretne s problemima jednog dobrog prijatelja dvostruko dolazi do izražaja. Zbog toga je Božiji Poslanik (a.s.) rekao: "Osnova razuma, nakon vjere u Allaha, je prijateljstvo s ljudima." '
Drvo prijateljstva posadi jer ti želje srca donosi Stabljiku mržnje počupaj jer ti muke brojne donosi2


Ljubav prema prijatelju


Mlada osoba po prirodi voli prijateljstvo i drugarstvo, i srce je vuče sklapanju najdubljih prijateljskih veza s jednom ili nekoliko osoba istog uzrasta. Ova ljubav prema prijatelju je božiji dar koji Uzvišeni Allah spominje u Kur'anu:
(Uzvišeni Allah) između vas uspostavlja ljubav i samilost...


Od ljubavi gorčina slatko postaje

od ljubavi bakar zlato postaje

od ljubavi trnje cvjeće postaje

od ljubavi kiselina vino postaje
 

od ljubavi boli bez traga nestaju

od ljubavi boli zaliječene ostaju

od ljubavi mrtav u život se vraća

od ljubavi kralj sluga odani postaje

od ljubavi zatvor cvijetnjak postaje

od ljubavi kuća svijetlom postaje

od ljubavi trn, ljiljan divni postaje

bez ljubavi pčelinji vosak željezo je

od ljubavi tuga radost postaje

od ljubavi džin kleti upućen postaje

od ljubavi vatra nur nuranipostaje

od ljubavi div hladni kurija postaje

od ljubavi ubod bolni prijatan postaje

bez ljubavi mlijeko čisto otrov postaje

od ljubavi boleština zdravlje postaje od ljubavi srdžba milost postaje 3


Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je imao posebno mjesto u prijestolju srca omladine, a ljubav prema njemu pronašla je mjesto u dubinama bića svih muslimana. I to na takav način da Bi-lal iz Habaše (r.a.) nije poricao svoju ljubav ni pod neizdrživim mučenjiama Kurejšija. Mevlana je u svojoj Masneviji u šestom defteru spomenuo ovaj događaj.
Bilal (r.a.) koji je u sjenci Poslanikove (s.a.v.s.) ljubavi i mu-habeta pronašao izvor sunca, na osnovu Mevlane Rumija u svojoj Masneviji kaže.4


Izbor prijatelja


Prijatelj je ogledalo svih prijateljevih osobina, a pažnja prilikom izbora čednih prijatelja i izbjegavanje nemoralnih je toliko važna da strah i zabrinutost oko načina izbora pravog i iskrenog prijatelja ima veliku vrijednost za mladu osobu.
Uistinu je savjetovanje s prijateljem jedan od utjecajnih faktora postavljanja temelja moralnim osobinama te stvaranja ljudske ličnosti, tako da pored naslijeđa i odgoja ima uočljiv udio pri oblikovanju i izgradnji ljudskih osobina. Zbog toga, onaj ko nepromišljeno sklapa prijateljstva s drugima, primoran je da se druži sa nemoralnim i pokvarenim osobama.
Za vrijeme mladosti svoje ispitaj ljude razne Pogledaj dal su meleka il životinja im osobine5
Božiji Poslanik (a.s.) je rekao:
"Osoba je u vjeri svog druga. Zbog toga svatko od vas mora paziti s kim se druži."
Ti prvo mi reci sa kim živiš
Onda ću ti Reći ja ko si ti

Božiji Poslanik (a.s.) ovako objašnjava najljepše osobine jednog prijatelja:
"Ako u svog prijatelja vidiš ove tri osobine, imaj nade u njega: stid, povjerenje i iskrenost. U suprotnom, nenadaj mu se."
Bliski (intimni) prijatelji
Džennet su smatrali intimnim prijateljem.6 Ko su intimni (bliski) prijatelji?
Na osnovu jedne rečenice, prijatelji su podjeljeni na: povjerljive i otvorene. Prvoj grupi ne treba odbijati nikakve usluge a sa drugom
grupom treba postupati onako kako se ona ponaša prema nama.7
U jednom govoru, ljudski prijatelji su podjeljeni na razumne i inteligentne. Prva grupa su osobe koje su kao hrana neophodne za život, a druga grupa su osobe čije prisustvo je kao ljekovita medicina.
Povjerljivi, razumni i inteligentni prijatelji su uspješni prijatelji za koje treba i život pokloniti.
Onaj prijatelj čije gledanje oči uljepšava Bez gledanja njegova oči nemaju mira Oči imati moramo zbog njegova gledanja kakve koristi od očiju ako nemamo prijatelja9,
Božiji Poslanik (s.a.v.s.) smatra da su najbolji prijatelji oni koji podsjećaju čovjeka na Boga (dž.š.) i na duhovnost. Jednoga dana Ibn Abbas (r.a.) je upitao Allahovog Poslanika (a.s.):
Ko je najbolji prijatelj?
A Poslanik (a.s.) mu je odgovorio:
"Onaj koji vas podsjeća na Allaha kada ga vidite, onaj čiji govor povećava vaše znanje i onaj čije radnje u vama stvaraju želju za onim svjetom."9
On je također u vezi najboljih prijatelja spomenuo i ove osobine:
"Najbolji prijatelji su oni koji ti pomažu u služenju i robovanju Bogu, oni koji te čuvaju podalje od grijeha i oni koji te savjetuju da činiš dobro i da zabranjuješ zlo koje je Allah Uzvišeni zabranio."10
Po mišljenju Božijeg Poslanika (a.s.), dobar prijatelja je kao prodavač parfema, ako ti neda parfem, imaćeš koristi od njegova lijepa mirisa, i bez sumnje, ovakvi prijatelji su iskreni jarani čije će društvo i posmatranje njih samih biti prijatno.


Granice prijateljstva


Odgovarajući prijatelj ima mjesto u prijateljstvu koje se treba čuvati od miješanja neodgovarajućih prijatelja. To jest glupih ili loših osoba s kojima druženje i susreti neće biti ništa više osim džehcnnema. Pri izboru prijatelja, razumno treba donositi odluke, a izbjegavati treba prijatelje koje jedino srce odobrava, ali ih vjera i razum ne odobravaju. Tako da ponekad s ciljem osiguranja sreće, između samoće i bezvezna prijateljstva treba izabrati ovo prvo tj. (samoću), jer je Božiji Poslanik (a.s.) rekao: Samoća je bolja od lošeg prijateljstva.
O nesreće, o jada, zbog druga pokvarena O velikani Prijatelja tražte vi moralna12
Allahov poslanik (s.a.v.s.) i svi islamski velikani upozoravali su omladinu da se čuvaju pokvarenih, podmuklih, neiskrenih, nesavjesnih, nemoralnih i svih takozvanih prijatelja koji imaju i zastupaju griješne ideje i mišljenja. Također je savjetovano da se treba kloniti prijateljstva sa ovakvim osobama:
1. Lažljivcima, jer su oni kao fatamorgana, predstavljaju se lažno onima koji ih smatraju prijateljima.

2. Griješnicima, jer prodaju prijatelje za cjenu jednog zalogaja ili čak manje.

3. Skrticama, jer će u najpotrebnijim trenucima ignorisati potrebe svog prijatelja i neće mu pomoći.

4. Nemilosrdnima, jer su prokleti u nebeskim knjigama.13

5. Zlobnicima, jer su kao sablja, vanjština im je lijepa ali ostavljaju ružan trag.14

6. Ogovaračima, jer ako o drugima pričaju kad su kod prijatelja također kad su kod drugih, to će raditi i protiv prijatelja.

7. Izdajnicima, jer oni koji izdaju prijatelju, jednoga dana će i njega (prijatelja) izdati.15

8. Ulizicama, jer oni sa svojim vještim jezicima varaju i obmanjuju prijatelje, svoj nedozvoljeni i ružni posao prijatelju prikazuju lijepim i neprestano nastoje da im i prijatelji postane kao i oni. Allahov Poslanik (a.s.) je opisujući ulizice, rekao:
"Kada su u prisustvu čovjeka hvale ga. A kada okrenu čovjeku leda ogovaraju ga. A kada insana spopadnu problemi vesele im se i to ih raduje."16

9. Griješnicima, jer neposlušnost Allahu prikazuje lijepim (neuzubillah) za svog prijatelja,17i zagađuju mu razum razvratom i nemoralom.18

10. Idiotima, jer su jedna bolest, smetnja i nedaća.19
Slatko-zabavni govor neuka druga Neslušaj previše, jer je kao otrov stari20
Najveći belaj idiota je taj što on želi korist svome prijatelju, međutim zbog neznanja i maloumnosti donosi štetu. Prijateljstvo s idiotom je, isto što i s medvjedom

Mržnja s njim je prijateljstvo, a jaranstvo ko mržnja21
Također:Razumna je mržnja, reče Poslanik: Bolja od ljubavi koja dolazi od neuka22

11. Ljudima na lošem glasu, koji se također nalaze u zabranjenoj grupi, jer onaj ko se druži s ljudima na lošem glasu bit će optužen da je i sam poput njih.23 Božiji Poslanik (s.a.v.s.) je
rekao:
"Najzaslužniji da budu na lošem glasu su oni koji se druže s osobama na ružnom glasu."24

Znaci prijateljstva

Vrijednost prijateljstva i ljubaznosti za mladog čovjeka je tolika da on nastoji da ga sačuva, zbog toga što je trajno prijateljstvo važnije od samog prijateljstva.
Pogledajmo mišljenje Allahovog Poslanika (s.a.v.s.) u vezi učtivosti kada je u pitanju prijateljstvo, te metodu za uspostavu trajnog i stabilnog prijateljstva.
Ponašanje u prijateljstvu

1. Svaki susret treba početi selamom (islamskim pozdravom).
Selam je jedno od Allahovih svojstava, tako da u sjenci izgovaranja Njegovog Uzvišenog imena, te sjećanja na Njega, prijateljstvo također poprima duhovni karakter.

Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je rekao:
"O Anase! Koga god posjetiš, nazovi mu selam. Allah će ti povećati hasanat (nagradu)."25

2. Nazivanje selama treba biti propraćeno pružanjem desne ruke. Božiji Poslanik (a.s.) također kaže:
"Kada neko od vas vidi prijatelja mora ga poselamiti i pružiti mu ruku. Jer je Uzvišeni Allah tako naredio melecima da čine. Zbog toga radite kao i meleci."26
Allahov Poslanik (a.s.) je u pružanju ruke preduhitrivao druge, a nakon rukovanja ne bi puštao svoju ruku dok to druga strana ne bi učinila. Kada su Poslanikovi ashabi primjetili da je ovo Poslanikov običaj, ko god bi mu pružio ruku sjetio bi se njegovog običaja (sunneta), a zatim bi prvi puštali svoju ruku da se Poslanik (a.s.) previše ne zamara.27

3. Smiješak je najimpresivniji i najjeftiniji akt prijateljstva, jer otklanja umor i širi miris nade i iskrenosti u prijateljskom ambijentu. Allahov Poslanik (a.s.), dok je sa smješkom na licu stajao pred svojim drugovima, savjetovao ih je:
"Posjećujte svoje prijatelje sa osmjehom na licu."28 Poslanik smatra da je ovakvo veselo lice vrhunac ljubaznosti i prijateljske ljubavi.29

4. Upoznavanje sa imenom, porjeklom, mjestom rođenja i mjestom stanovanja su važne pojedinosti za prijateljstvo. Kao
što je Allahov Poslanik (a.s.) rekao:
"Tokom prijateljstva trebaše raspitati o imenu prijatelja, imenu njegova oca, porodici i mjestu stanovanja, jer su to neophodnosti prijateljstva i pokazatelji njegove iskrenosti."30

Trajno prijateljstvo


Najljepša umjetnost mlade osobe je u jačanju trajnih prijateljstava koja se mogu ovjekovječiti jačanjem i produbljivanjem njihovih temelja. Naravno, postizanje ovog cilja se nalazi u sklopu moranja i nemoranja.
Nemoranja, zahtjevaju razmišljanje o značenju loših prijateljstava što nalaže otklanjanje laži, zlobnosti, izdaje, nemorala, uprljanosti grijehom te ulizivanje ili laskanje. Moranja u prijateljstvu, također, imaju dražesne manifestacije ili pojave, koje čine prijateljstvo vječnim, primamljivijim i prijatnijim. Prijateljstva na kojima ističe Božiji Poslanik su takva:
"Uzvišeni Allah voli istrajnost u prijateljstvu sa starim prijateljima. Zato učinite svoja dobra prijateljstva trajnim." Moranja, koja čine prijateljstvo trajnim:

1. Izjava ljubavi i prijateljstva: Ispoljavanje ljubavi prema prijatelju i njena izjava ima važnosti pri utvrđivanju i jačanju prijateljstva. Allahov časni Poslanik (a.s.) je rekao:
"Kada jedan od vas voli svog brata, treba mu to reći, jer ova izjava će biti razlog istrajnosti prijateljstva i jačanja ljubavi."31

2. Dobri prijatelj: Kada razgovaramo sa prijateljem trebamo ga oslovljavati s najljepšim imenima koja mu se dopadaju, zbog toga što Božiji Poslanik (a.s.) uvažavanje ovakvog ponašanja smatra razlogom zadovoljstva i trajnošću prijateljstva.32

3. Pomaganje i podržavanje: Biti od koristi prijatelju, naročito u vrijeme nesreće, izgrađuje ispravne temelje. Tako da je Resu-lullah (s.a.v.s.) rekao:
"Najomiljeniji od ljudi Uzvišenom Allahu su oni koji su najkorisniji ljudima."
Prijateljem Ne smatraj ko živi u blagodati Lažno prijateljstvo i jezikom pobratimstvo
Prijatelj je onaj ko u pomoć priskače jali u vrijeme briga bolnih i muka finansijskih55
Poslanik Milosti (a.s.) kaže:
"Ako neko želi i trudi se da otkloni potrebe svoga prijatelja Allah Milostivi će mu otkloniti njegove potrebe. Ako neko riješi jedan od mnogobrojnih problema koji su zadesili muslimana, Allah Uzvišeni će mu zbog toga riješiti neke probleme na sudnjem danu."34
Za vrijeme dobiti i nevolja, jarane možeš vidjeti i mogućnosti testirati.
Prijateljska ljubaznost je na usluzi i pomoći prijatelju kada je u nevolji i teškoćama, jer je Poslanik (a.s.) prijateljstvo uporedio s tijelom, i rekao:
"Opis vjernika u prijateljstvu, ljubaznosti i međusobnoj ljubavi je kao opis tijela. Ako je jedan dio tijela zahvatila bolest, u neprospavanoj noći i temperaturi i ostali dijelovi tijela s njim suosjećaju i pate." 36
Prijatelje ove gledaj, gdje su znaci prijateljstva? Nevolje druga dušom otkupljuju prijatelji pravi Kad će jaran pravi pobjeći od nevolja druga

Nesreća prijatelja se prihvata u protivnom nisi Zar znak pravog prijateljstva nije da čovjek u nevolji i belaju radost osjeća57
Kada god shvatiš da ti drug ima nekih želja i potreba, prije nego Što ti to i kaže ,pokušaj ih ostvariti I udovoljiti mu, i nemoj ea dovoditi u situaciju da te moli da to uradiš za njega.38 Bez sumnje, nagrada za ovakvo prijateljstvo je dobra vijest na koju je ukazao Božiji Poslanik (a.s.):
"U mom ummetu, ko god učini ljubaznost svom prijatelju na bilo koji način, Uzvišeni Allah će mu u džennetu pokloniti one koji će ga služiti."39

4. Dobrotvornost: Iskrenost prijateljstva je u sjenci iznošenja slabosti i nedostataka jedan drugom, a upotpunjenje i usav-ršavanjje koje je također rezultat svakog (iskrenog) prijateljstva ostvaruje se u okviru međusobnih savjeta i uputa dvojice prijatelja. Božiji Poslanik (a.s.) smatra da su dva prijatelja vjernika kao palme dviju ruku koje čiste jedna drugu.40
On je u vezi odnosa između dvojice prijatelja rekao:
"Čovjek (musliman) mora savjetovati svog prijatelja (muslimana), kao što i sebi želi dobro također i njemu treba želiti to isto."41


Dost je onaj koji greške druga
Ko ogledalo u lice kazuje*1


Prijatelj je onaj koji svoju čast i ugled smatra čašću i ugledom prijatelja, a svoje nedostatke smatra njegovim nedostacima.43

Zbog toga, neprestano nastoji da otkloni i svoje i prijateljeve greške U suprotnom, ukoliko i pored mogućnosti za to, ne bi se trudio da ispravi nedolične metode i ponašanja svoga druga, i ne bi ga sprječavao u činjenju zabranjenog, izdao bi ga.44

5. Briga i ljubaznost: Preduslov za posjedovanje jednog prijatelja je to da se mladić uvijek raspituje za svog druga, za njegovo zdravlje, i da mu odlazi u posjetu jer posjeta prijatelju zasad uje klicu ljubavi.
Priroda Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) je također bila utemeljena na brizi o prijateljima. Kada ne bi vidio svoje drugove duže od tri dana, raspitivao bi se za njihovo zdravlje, pozivao ih je, a ako bi saznao da su bolesni, bez odgađanja bi ih obila- zio u njihovim kućama.


Pejgamberova ljubaznost je ponekad obuhvatala čak i nemuslimane. Rahmetli Imam Bager je rekao:
"Bio jedan mladić jevrej koji je živio u Medini a koji je volio Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) i neprestano je dolazio da mu bude na usluzi, tako da smo navikli na njega kao da je jedan od nas, a Poslanik ga je, također, neprestano slao po razne usluge i poslove. Ponekad je i pismo pisao za Poslanika (a.s.). Jednom se desi da mladić nekoliko dana nije dolazio! Poslanik (a.s.) se raspitivao za njega. Dok neko nije rekao da je on je bolestan i da se nalazi se na samrti, ako već nije preselio. Poslanik ustade i s nekoliko svojih drugova ode da ga posjeti. Vidio je mladića koji nije mogao niti je imao snage da govori. Poslanik ga pozva. Blagoslovom Poslanikova poziva on progovori te reče: Ovdje sam Abul Kasime! Poslanik mu reče: Reci : Ešhedu-en-laa-ilaha-illallah va ešhedu-anna-Muhammadan Rasulullah. Mladić pogleda svog oca i ništa ne reče. Muhammed (s.a.v.s.) po drugi, a zatim po treći put ponovi. Mladić ponovo pogleda u oca. Otac mu zatim reče:

Sam znaš, ako želiš reci! Ako ne želiš, nemoj reći.
Mladić otvori usta i reče:": Ešhedu-en-laa-ilaha-illallah va ešhedu-anna-Muhammadan Rasulullah, u tom stanju i ispusti dušu.
Poslanik je nakon naredbe ashabima o guslu (kupanju)i pripremanju ćefina, rekao: "Elhamdulillahi (fala Allahu) što je danas pomoću mene spasio jednu osobu od džehennemske vatre."
Također, Božiji Poslanik (a.s.) je smatrao da je granica prijateljskog posjećivanja svako drugi dan, što je također smatrao razlogom povećanja muhabeta. Jer uzastopno posjećivanje smanjuje želju i stvara neprijatnosti i prijekor.

6. Darežljivost i plemenitost: Poklon ili darivanje, zasaduje sadnicu prijateljstva u srcu, a također je i sredstvo povećanja prijateljstva i ljubaznosti.45Allahov Poslanik (a.s.) je objašnjavajući, o tome rekao:
"Dajite poklone jedni drugima, jer pokloni uklanjaju neprijateljstva." Božiji Poslanik je primao poklone, a u zamjenu za njih je također nagradu davao.46
 

 

1 El-Sunanu-l-Kubra, tom 10, str. 109
2 Hafiz Širdzi, (Khuade ćernsu Din)poznati iranski pjesnik

3\ Od svih stihova jedino prva strofa br. 1532 i strofe br. 1533, 1534 se mogu vidjeti uprepisu iz Konje, a ostale strofe se moraju smatrati dodatim, pogledajte drugi defrer Masnevije, objašnjenja i lekturu

4\ Masnevija, defter 6, strofe od 907-908, i 913-914

5 Muhammed Hašem Mirza

6\ Sadi Širazi

7\ Mosadikatu-l'Ihvan, tom2; Biharu-l-Anvar, tom 74, str. 281
8\ Abu-l-Hdsan Kharkani
9\ Vasajelu-š-ćije, tom 8, str. 412
10\ Ibid.

11\ Džalalud-Din Rumi.
12\ Masnevija, defter 6, strofa 2958

13 Tohfu-l-Ukul, str. 279
14\ Biharu-l-Anvar, toml7, str. 214
15\ Tohfu-l-Ukul, str. 316
16] Tohfu-l-Ukul, str. 16
17\ Biharu-L-Anvdr, tom 5, str. 322
18\ Madniyu-l-Akhbdr, s'ejkb Suduk, str. 198
19\Tohfu-l-Ukul,str.l6
20\Masnevija, defter 6, strofa 1435
21\ Masnevija, defter 2, strofa 2132
22\ Ibid, strofa 1879
23\ Biharu-l-Anvdr, tom 5, str. 322
24\ Mustadraku-L-Vasajel, tom 8, str. 339
25  Biharu-L-Anvđr, tom 76, str. 3
26\Kdfi,tom2,str.l81
27\ Vasajelu-š-ćije, tom 8, str. 399
28\ Biharu-l-Ajtvdr, tom 71, str. 171
29\ Vasajelu-š-ćije, tom 8, str. 434
30\ Biharu4-Anvdr, tom-71, str.166; Korbu-l-Isndd, Hamiri, str. 16
31 El-Hikam-u-Zahiratu, str. 398
32\ Vasaje l-uš-ćije, tom 8, str. 434
33\ Sa'di Cirazi.
34\ Kanzu-l-Amdl, tom 6, str. 444, hadis 16463
35\ Sannaji Gaznavi - poznati iranski pjesnik, rođen polovinom U-stoljeća po gregorijanskom kalendaru, udario je temelje irfana i misticizma u perzijsko-islamskoj literaturi; poznata djela su mu: Manteku-l-tejir, Hadikatu-l-Hakike, Tarik-atu-t-Tahkik, Balkh name, Sejiru-l-Ibad. U mladosti je bio dvorski pjesnik ali kada se pokajao zbog pisanja poema koji su uzdizali vladare tog vrernena ...iskreno se okrenuo poeziji koja je ova] put bila u službi vjere, morala, odgoja i obrazovanja. 36\ Kanzu-l-Amdl, tom 1, str. 149, hadis 737

37\ Masnevija, defier2, strofe: 1461-1463
38\ Kdfi, tom 2, str. 169
39\ Kdfi, tom 2, str. 206
40\ Mizanu-l-Hikma
41 Safinatu-l-Bihar, tom 2, str. 590
42\ Dehlavi, Amir Khosro (651-705 h.g), indijski pjesnik koji je pisao pobiju na perzijskom jeziku. U invaziji mongola njegov otac je utočište potražio u Indiji gdje se i Dehlavi rodio a nakon smrti pokopan je u Nju Delhiju.

43 Izgovora imama Sadika, Kdfi, tom 2, str. 639
44\ Safinatu-l-Bihdr, tom 2, str. 590

45\ Također, tom 77, str. 166
46\ Sunane ibn DavudAbi Davud Sadestani, tom 3, str. 277, hadis 3536

Razdraganost i veselje

Veselo i pouzdano biće se smiješi životu i razvedrava ga, ono pripravlja razloge za sreću i drugima poklanja cvijeće radosti i veselja. Realno gledajući, veselje je odgajanje i razvijanje najplemenitijih ljudskih osobina i specifičnosti koje mladoj osobi život stvaraju prijatnim i sretnim, zbog toga što je:
Sreća bila razlog radosti i ushićenja duše, zakon koji je usrećuje.
***
Ako u radosti raspoloženpostaneš ti s Radošću vječno i ostaješl
Radost i veselje su voće razuma2, a prijatni trenutci radosti se ne smiju uprljati pohotama. Zbog toga je zasluženo i opravdano ako se na putu postizanja životne sreće i radosti mora stati na glavu lažnih strasti i zadovoljstava, užitak grijeha ukloniti i odbaciti, a zatim od Allahovog Poslanika milosti (a.s.) naučiti pravo značenje sreće i radosti.


Radost života
Sreća i radost su Božije blagodati koje je On poklonio ljudskom rodu: "Reci: Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onog što gomilaju."
U vjerskoj kulturi, dio života je posvećen ibadetima, dio za rad i trud, a dio za zakonske (dozvoljene) užitke, ova radost i sreća nastali iz ovih užitaka su pomoć ostalim programima, jer oporavljaju umorno tijelo i dušu, te povećavaju njihovu energiju i napore.
Dok možeš drži sretnim srce Jer sreća produžava život a naš vjek vječan ne ostaje Zbog čega tužan bez veze biti3
Sreća, s jedne strane, se postiže rekreacijom, zdravom zabavom, lijepim i prirodnim mirisom, posmatranjem zelenila i cvijeća, posjetom prijateljima, šalom, sportom i putovanjem, a ponekad također uključuje i usrećivanje drugih, naročito usrećivanje ražalošćenih srca i djece, jer po riječima Božijeg Poslanika (a.s.):
"U džennetu se nalazi palača koja se zove palača sreće, u kojoj će stanovati oni vjernici koji su donosili radost dječijim srcima i srcima jetima."
Da kušate bolove i patnje umanjiti, Srca rastuženih usrećiti i razgaliti Kada vrijeme u sreći prolazi kraj, zašto da Pametni tužni idu znaj
Mlada osoba, zbog svog duševnog i intelektualnog mira, već od rane mladosti ima potrebu za rekreacijom i radošću, koji će ga štititi pred strahovitim talasima obmana nemoralnih i zaluta-lih osoba, i koji će ga na kraju dovesti do sigurne obale.
Zbog toga, sigurnost mladalačkog perioda je u izbjegavanju svih vrsta zabluda i nemoralnih radnji kao što su nezakonski odnosi, razne ovisnosti, konzumiranje alkohola (kojeg je Božiji Poslanik nazvao majkom svih zala) i grijeha te uljepšavanjem sreće pomoću moralnih ljudskih vrlina, jer u slučaju nemara ijavašluka, zalutalost i zabluda će mladoj osobi ukrasti čistoću njenog bića i čednost. A rezultat toga će biti upropaštavanje cijelog jednog života.


Šala i humor
Lijepo ponašanje (ahlak) i karakter čine mladu osobu omiljenom kod Uzvišenog Maha (dž.š.), a ukoliko ovaj lijepi ahlak (odgojenost) donosi radost drugim osobama, rezultirat će zadovoljstvom i radošću Uzvišenog Maha i Njegovog Poslanika (s.a.v.s.), jer je Resulullah (a.s.) rekao:
"Ko god razveseli vjernika (mumina), zaista je mene razveselio, a ko god mene razveseli, razveselio je Uzvišenog Allaha."A
Duhovitost je jedna od slatkih pokazatelja sreće vjernika i specifičnost vjernika: "Vjernik (mumin) voli šalu i razonodu. '6
Jednoga dana rahmetli imam Sadik upita Junusa Šibalija:
-U međusobnim odnosima koliko se šalite?
Odgovori: -Vrlo malo.
Imamu Sadiku se nije svidio ovaj metod pa reče:
-Sala je dio lijepog ahlaka i sredstvo radovanja drugih. Metod Poslanika (a.s.) je bio takav da se s drugima i šalio da bi ih oraspoložio.6
Alija (r.a.) je rekao da su veselost, blagost i dobrodušnost osobine Božijeg Poslanika (a.s.), a zatim je dodao: "On se smijao onom čemu su se njegovi drugovi smijali, ono što su oni volili i on je volio."7Allahov Poslanik se s ciljem oraspoložavanja svojih drugova šalio sa njima,8želio je da sačuva raspoloženje i atmosferu da bi oni na taj način prebrodili i lakše podnosili umor i teškoće života.

Rečeno je:
Jednoga dana Resulullah (a.s.) uze ruku jednog od svojih drugova iza leda i reče:
Ko će kupiti ovog roba?! To jest Božijeg roba.
U historiji je zabilježeno:
Da su Alija (r.a.) i Božiji Poslanik (s.a.v.s.) zajedno jeli hurme. Poslanik je sve košpice koje bi ostale od hurmi stavljao ispred Alije, kada su prestali da jedu, sve su košpice bile ispred Alije (r.a.), a Poslanik mu reče:
-Alija, ti puno jedeš!
-O božiji Poslanice! Puno jede onaj koji hurme jede sa košpicama.9
Također u vezi šaljivosti Poslanika (a.s.) ovako se prenosi:
"Božiji Poslanik ( neka je mir na njega) bi s leda grlio svoje drugove, a zatim bi stavljao svoju ruku na njihove oči da bi ih testirao da li mogu zatvorenih očiju prepoznati osobu koja im je zatvorila oči." 10
Božiji Poslanik (a.s.) ne samo da je započinjao šale, već je i pripremao teren za šalu za svoje drugove sa kojima se odnosio veselo i prijatno.


Jednog dana ušao jedan Arap kod Poslanika (a.s.), a on je izgledao veoma tužan. Htio je da nešto pita, a ashabi mu rekoše: "Ne pitaj! Pejgamber se toliko rastužio da nemamo hrabrosti da ga pitamo" (Resulullahovo lice nikad nije bilo tužno, osim za vrijeme objavljivanja Ajeta Mavaze ili Ajeta Kijamat).11
Zatim je rekao:"Pustite me sama, kunem se Bogom koji ga je za poslanika postavio, nikad ga neću ostaviti dok mu ne vidim smiješak na licu."A zatim se obratio Poslaniku (a.s.):
"Allahov Poslanice, čuo sam da će Dedžal (antihrist) doći kod siromašnih sa hljebom (kruhom) i hranom. Da li moram odbiti hranu, da ne jedem i da umrem od gladi ili je bolje da
jedem koliko mogu a kada se najedem da izgovorim šehadet (obnovim vjeru u Boga(dž.š) ?"


Allahov Poslanik (a.s.) se toliko nasmijao da su mu se zubi ukazali, a zatim je rekao:"Ne, Svemogući Allah će te učiniti neovisnim sa onim s čim će i druge vjernike učiniti neovisnim." n
Prenosi se da je Božiji Poslanik (a.s.) jednog dana Sahib ibn Sananu rekao:
"Kada te boli oko, jedeš li hurme? Sahib mu odgovori: Ovo me oko boli, ali ja jedem hurme sa drugom stranom." 13
Imam Kazim također prenosi:


Došao jedan nomad kod Allahova Poslanika (a.s.) i donio mu poklon, međutim kada je htio da ide reče:
O Allahov Poslanice! Daj mi cjenu mog poklona jer se vraćam (hoću da idem). Poslanik se smijao šali ovog čovjeka, a kada bi se rastužio govorio bi: Gdje je nomad? Volio bih da je došao!


Granice humora (šale)
Kejs ibn Sad, mladi Poslanikov drug, nakon opisa Poslanikovog veselog karaktera, rekao je:
"Kunem se Bogom, ugled i čast Allahova Poslanika, i pored veselosti i dobrog raspoloženja, bilo je veće od časti i ugleda drugih." 14

Ova stvar upućuje učenike na postojanje granica i ograničenja pri pričanju i izvođenju šala.
1. Izbjegavanje pretjerivanja: neumjerenost u humoru, proizvodi slabost (oronulost) intelekta i narušava čast, zbog toga je Resulullah (s.a.v.s.) smatrao da je pretjerano šaljenje nepristojno i govorio bi:
Ne šali se (Izbjegavaj šalu) jer ti narušava ugled.15

2. Izbjegavanje laganja: Najvažniji savjet Poslanika (a.s.) je da
se izbjegava laganje prilikom šaljenja:
"Teško se onom ko govori laži da bi druge nasmijao, teško mu se! Teško mu se!" 16

3- Izbjegavanje razvrata i skarednosti: Sala treba biti odvojena od ružnog govora i nedoličnog ponašanja. Allahov Poslanik (a.s.) je rekao:
"Jaše nešalim, niti govorim osim istine." 17
Jedan od drugova Allahova Poslanika upita:
Dali smeta ako se šalimo i smijemo sa svojim drugovima?
-Ne smeta ako nema nedolična govora.

4. Očuvanje šerijatskih normi: Jedan od savjeta Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) je bio da se šala izvodi samo u okvirima Alla-hovog zakona (šcrijata) te da se izbjegava sa nepozna- atim licima ( koja nisu mahram ):
"Ko god se šali s nekom ženom koja mu nije (mahram), na Sudnjem danu će u zamjenu za svaku riječ koju joj je rekao, 1000 godina biti zatvoren".18

5. Umjereno smijanje: Glasno i predugo smijanje umanjuje ljudsku čast, dostojanstvo i unutrašnji mir.19

Allahov Poslanik je (a.s.) u vezi toga rekao:
Klonite se prekomjernog smijanja jer ono umrtvljuje srca.
Smijeh smatraju najboljim i najljepšim znakom radosti, ahlak i karakter Božijeg Poslanika (a.s.) je također bio takav.
Kada bi posjećivao svoje drugove lice mu je bilo veselije i prijatnije od drugih., a ponekad bi se tako smijao da bi mu se vidjeli zubi.20 Abi Darda kaže:
"Kada bi Poslanik (a.s.) nešto govorio, njegov govor bi bio propraćen prijatnim osmjehom." 21


Sport
Tjelesno zdravlje, harmonija duše, očuvanje radosti i mladalačke svježine, te obnova tjelesne snage postiže se sportom koji se ubraja u sredstvo zdrave zabave i raspoloženja.
Neke vrste sportova kao što su hrvanje i sve vrste borilačkih sportova kao što su npr. džudo, karate, boks i dr., razvijaju u mladoj osobi duh hrabrosti i pravde, te želju za borbom protiv zuluma i nepravde. A neki drugi sportovi kao što su to streljaštvo, plivanje i jahanje povećavaju tjelesno duhovnu otpornost pred teškim životnim uslovima, društvenim štetama i raznim žalima, a mladog čovjeka održavaju zdravim, njegovo tjelo laganim, spretnim i snažnim za borbu i samoodbranu.22
Božiji Poslanik (a.s.) je smatrao da je jačanje tjela i tjelesnih mogućnosti sredstvo sreće23, a spomenute sportove je hvalio i rekao:"Savjetujem vam streljaštvo jer je ono najbolja zabava za vas."24

Zabava je u nekoliko stvari: "Treniranju (uvježbavanju) konja i gađanju strelom (streljaštvu)." 25

"Najomiljenija igra kod Uzvišenog Allaha je jahanje i streljaštvo." 26
"Učite svoju djecu streljaštvu (gađanju iz oružja) i plivanju." 27
Prije bitke na Uhudu, Božiji Poslanik (s.a.v.s.) vratio je muškarce mlade od 15 godina u Medinu. Također je nare io povratak i Samurat ibn Džundabu i Rafe' ibn Khadidžu. Međutim, kada su ga izvjestili da je Rafe' i pored toga što mu je bilo 15 godina dobar strijelac, dao mu je odobrenje da učestvuje u bici. A kada su mu rekli da Samurat u hrvanju može srušiti Rafe'u,njemu je također dao dozvolu da ostane.28

Muhammed (s.a.v.s.) je s ciljem jačanja vatrenog i borbenog duha kod omladine održavao takmičenja. Naprimjer, kada se islamska vojska vraćala saTebuka , Božiji Poslanik (a.s.) je između svojih drugovao dozvolio takmičenje u jahanju, a svoju devu je posudio Usami (r.a.). Usama bin Zejd (r.a.) koji je jahao na čuvenoj Poslanikovoj devi Gadbba, pretekao je sviju. Ljudi su, zbog toga što je deva bila Poslanikova, uzvikivali da je Poslanik (a.s.) pobjednik, međutim Resulullah (a.s.) je rekao da je Usama prvi došao i pobjedio.29
To jest jahač je važan, a ne jahalica! Allahov Poslanik (a.s.) je vodio računa o odgoju pozitivnih junaka, čak je i prilikom suđenja podsticao svoje drugove na duhovno takmičenje.
Zabilježeno je da je jednog dana Allahov Poslanik (a.s.) prolazio kroz jednu mahalu u Medini, a u njoj se okupili mladić da isprobaju i izmjere svoju snagu. Takmičili su se u dizanju kamena, koji od njih može da ga bolje podigne. Ovo takmičenje je također imalo potrebu za sudijom. Dok su im oči pale na Božijeg Poslanika (a.s.), jednoglasno rekoše: Nijedan sudija nije bolji od Poslanika (a.s.). O Božiji Poslanice! Stanite ovdje i sudite nam koji bolje diže kamen. Poslanik je prihvatio i na kraju rekao:
Hoćete li da vam kažem ko je od vas jači i snažniji ? Da, o Resulullah!
- "Od svih je najjači i najsnažniji onaj koji se savlada kada je u srdžbi, srdžba ga ne savlada već on savlada srdžbu. On ne koristi svoju srdžbu u poslovima u kojima nema Allahova zadovoljstva i drži je pod kontrolom. Kada mu se nešto svidi, to ga ne privlači ako u tome nije Allahovo zadovoljstvo i ako ne može staviti pod kontrolu svoje zadovoljstvo, naklonost i želje." 30


Putem je jednim prolazio Poslanik
sa grupom svojih vjernih drugova
vidio je grupu s željeznom špicom u ruci
Oko velikog kamena u krug posjedali
Reče: šta znači ovo grebanje ruku i nogu,
Kakvo je klesanje kamena to pobogu ?
Grupa odgovori: mi smo plemenita roda
Ljudi smo snažni i potomci junačkog roda
Kad odlučimo da snagu odmjerimo
snage naše je kamenčina ljuta mjerilo
Reče: Da vam kažem Šta je junaštvo pravo?
A šta onaj koji pahlevanstvu polaže pravo ?
Junak je iskreni onaj koji za vrijeme borbe
Srdžbu vatrenu uspije pod nogu da obore
Ako je srdžba i bijes užasno strašna planina
U sukobu s njim mjesto joj je na leđima31


Putovanje i turizam
Putovanje po svijetu je efikasno i korisno za stjecanje iskustva, znanja, otklanjanja slabosti i nemara, a također zadovoljava osjećaj znatiželje i istraživačkog duha. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je rekao:
"Putujte! Jer ako nebudete imali finansijskih koristi, zasigurno ćete imati intelektualnih koristi." 32

Dok leđa svoja kući i radnji ne okreneš o neiskusni!
Nikad čovjek postati nećeš
Idi i po bjelom svjetu putuj i razgledaj
Prije dana kad se ovim svjetom rastaješi5


Zaista, odlazak iz okvira zavičaja i okorištavanje beskrajnim prirodnim ljepotama i blagodatima prepunim ljepote i savršenstva oživljava dušu mlade osobe mladalačkom svježinom i budi radost.

Kao što Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
"Putujte da biste bili zdravi." 34


U revajetima su ovako opisane vrste putovanja:
"Nije prikladno da čovjek ide na putovanje osim u tri slučaja: Zbog trgovine, zarade i poboljšanja života. Ili zbog postizanja moralnih i uzvišenih duhovnih savršenstava, ili zbog rekreacije, razgledanja i uživanja u dozvoljenim radostima. "35


Veselo i razdragano su išli prema pustinji iputujte da bi ostali zdravi i bogatstvo pronašli, ponavljali:
Poslanik Milosti (s.a.v.s.) je podsticao omladinu na zajedničko putovanje:
Prvo prijatelja (za putovanje) a zatim putovanje.36


On (s.a.v.s.) je također rekao, kada god tri osobe krenu na putovanje jednu moraju izabrati za amira (vodu).
Razumjevanje i kooperacija s bližnjima, društvenost i saglas-nostsa saputnicima te koegzistencija i ljubaznost s drugovovima su nužnosti pri putovanju. Prema mišljenju Božijeg Poslanika (a.s.), plemenitost i dijeljenje namirnica drugima, lijep ahlak i šale u okviru islamskog bontona su propisano ponašanje na putovanjima.

Prenosi se da je Božiji Polsanik /s.a.v.s./ na putovanjima sa svojim drugovima naredio da s ezakolje ovca s ciljem pripremanja hrane. Jedni su klali ovcu, drugi derali, treći pripremali vatru za kuhanje. Božiji Poslanik je počeo da sakuplja drva za vatru. Njegovi drugovi rekoše:

" O Resulallah, nemoj se patiti mi smo ti dovoljni!"

Poslanik im reče: Ja znam da vi sve poslove lijepo obavljate, međutim Uzvišeni Allah je nezadovoljan sa osobom koja se izoluje od svojih saputnika.

Zatim je ustao i počeo da sakuplja drva za vatru."
 

 


1\Ndser Khosrou.
2\ Ibid, str. 7
3\Fakhru~Din Asadi Gorgani
4\ Kafi, tom 2, str. 188
5\ Biharu-l-Anvdr, tom 74, str. 153
6\ Kafi, tom 2, str. 663
7\ Ejanu-š-ćije, tom 1, str. 222
8\ Madmau-l-Bahrejn, Taribi, str. 180

9\ Zoharu-r-Rabi', SejidNimdtullah Džazajeri, str. 7
10\ Ibid.
11\ Al'Mukadatu-l'Bajdda
12\  El-Muhađatu-l~Bajdda
13\ Žoharu-Ral? i', str. 7
14\ Montahi El-Amdl, tom 1, str. 151
15\ Biharu-L'Anvdr, tom 74, str. 48
16\ Biharu-l-Anvdr, tom 74, str. 88
17\ Također, tom 16, str. 116
18\ Biharu-l-Anvdr, tom 66, str. 7
19\ Također, tom 74, str. 285
20\ El-Muhađatu-l'Bajdaa
21 Makdremu-l-Ahidk, tom 1, str. 58
22\ Manšure Tarbijati našle davan (Odgojna povelja mlade generacije), str. 95-97
23\ Biharu-l-Anvdr, tom 15, str. 236
24\ Pejgamberova poruka, str. 793
25\ Ibid, str. 818
26\ Ibid, str. 674
27\ Vasajelu-š-ćije, tom 17, str. 1331
28\ Tarikhepejgambere islam, str. 312
29\ SafinatU'l-Bihdr, tom 1, str. 596
30\ Moralne propovjedi, Morteza Motabari, str. 220
31\ Abdur-Rahmdn Dždmi (1414-1492 g), najpoznatiji je pjesnik krajem vladavine Tejmura, rođen u Khorasanu, obrazovanje stekao u Heratu i Samarkandu. Pripadao je nakšibendijskom tarikatu gdje je dostigao do položaja halife. Najpoznatija su mu djela: Nafakhatu-l-uns (gdje je pisao o najpoznatijim sufijamaj, zatim njegov poznati Baharistan koji je bio uzor našem Fevziji Mostarcu prilikom pisanja Bulbulistana, zatim HaftAvrang Lavajeh...Džami je pisao kako na arapskom tako i na perzijskom jeziku.
32\ Makdremu-l-Ahldk, tom 1, str. 513
33\ S'adi Cirazi.
34\ S'adi Ćirazi.
35\ Ibid.
36\ Biharu-l-Anvdr, tom 73, str. 221

Izbor supružnika

Vjenčanje je lijepi i slatki dio mladosti, a u vrtu veze mladog para niče mir, blagostanje, harmonija i jedinstvo koje vodi ovo dvoje mladih, kao jednu dušu, u cvjetnjak savršenstva i napretka. Vjenčanje je cvjetnjak u kom cvjetaju sve dobrote.

Brak je prijatna ograda kroz koju šejtan i sve prljavštine nastale od njega nemaju prolaza. Ova uzvišena Božija veza između dvoje mladih ljudi otklanja slabost iz mlade osobe, budi njegovu uspavanu energiju i oslobađa njegove talente, a od njega stvara energičnu i aktivnu osobu.

Brak je lijek za ljubav, a kao rezultat ove veze ostvarujemo stvarnu radost i iskreno zadovoljstvo.

A na kraju, kao rezultat braka, vrata nebeskog rahmeta i milosti se otvaraju,'a Božija milost prosipa se po mladom bračnom paru. Zbog toga, ovaj neprestani i obećavajući poziv Božijeg Poslanika (a.s.) dopire do ušiju:

"O grupo omladinaca, ženite se!"2

Božiji Poslanik (a.s.) je vodio računa o zahtjevima mladalačkog perioda, a naročito duševnom miru te njihovim polnim potrebama. Zato je propagirao jednostavno vjenčanje, međutim istovremeno promišljeno i trajno. Zbog toga, osvrnućemo se na položaj ove fondacije, utjecaje, te metode započinjanja ovog perioda zajedničkog života po mišljenju Allahovog Poslanika (a.s.).
Najljepša fondacija i početak

Vjenčanje je jedno savršenstvo koje u pogledu Islama ima veoma veliku vrijednost i položaj. Do te mjere da ga Poslanik islama (s.a.v.s.) predstavlja kao najboljom fondacijom:

"Nijedna ustanova u islamu kod Uzvišenog Allaha nije toliko omiljena kao Vjenčanje." Božiji Poslanik (s.a.v.s.) ovu najljepšu fondaciju, smatra sunnetom (tradicijom), a omladinu podstiče na njeno praktikovanje. Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
"Ko god mene voli slijedi moj sunnet i praktikuje ga, a jedan od mojih sunneta je ženidba."


Rezultati ženidbe


Sklonost i privlačnost mladog čovjeka i žene koju osjećaju jedno prema drugom je unutrašnja istina, a u sjenci vjenčanja utjecaji i koristi su obezbjeđeni za njih dvoje. Koristi kao što su to:

1. Duševni mir, koji se ostvaruje pod zaštitom jednog uspješnog vjenčanja, a ovaj osjećaj postaje teren za razvoj mlad- og čovjeka na polju postizanja savršenih ljudskih vrlina. Kao što to Uzvišeni Allah (dž.š.) kaže:

"I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost ; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;" Rezultat ovakvog prijateljstva i mira su povećanje pleme- nitosti i čistoća ahlaka na koje je ukazao Resulullah (a.s.):
"Momci neoženjeni i djevojke neudate ženite se jer će vam Uzviše- ni Allah povećati plemenitost i poboljšati karakter."3

2. Ženidba je moralno sredstvo za zadovoljavanje spolnih sklonosti te efektivan faktor za očuvanje od polnog nemorala i grijeha.
Allahov Poslanik (s.a.v.s.) kaže:

"Ženidba je najbolje sredstvo za neutralisanje strastvenih pogleda, očuvanje spolne čednosti, poštenja i ljudske časti."4
Spolna i strastna pitanja su jedan od najlakših puteva za šejtanov utjecaj koji ponekad pod plastom prijateljskih odnosa, baca mladića i djevojku u vrtlog razvrata i pokvarenosti. Međutim, mladi par u sjenci međusobne ljubavi zatvaraju vrata utjecaja ovim nemoralnim strujanjima. Allahov Poslanik (s.a.v.s.)podstičući na brak i izbjegavanje nezakonskih odnosa od strane omladine, objašnjava:

"Svaki mladić koji se oženi na početku svoje mladosti, sa ovim svojim primjernim činom čini da Iblis (šejtan) skriči od muke. I dok glasno uzvikuje: O teško meni! O teško meni! Ponavlja : "Ovaj mladić je sačuvao dvije trećine svog imana i svoje vjere od mog utjecaja i osigurao se."

Zatim je Božiji Poslanik (a.s.) rekao:

"Zbog toga je važno da se uzdržavate i kontrolišete u preostaloj jednoj trećini."

Mladi bračni par zbog imuniteta prema nemoralu i spolnom razvratu ima visoko mjesto kod Milostivog Allaha, do te mjere da je njihovo spavanje bolje od namaza neoženjene osobe koja danju posti a noću nespava zbog ibadeta.

Allahov Poslanik (s.a.v.s.) smatra da je namaz oženjenog mladića i djevojke bolji od namaza neoženjenih osoba koje provode i dan i noć u ibadetima.5

Zbog toga, kada bi se oženio neki od Resulullahovih drugova dao bi im (muštuluk) dobru vješt o upotpunjavanju vjere.6 I uvjek bi omladini savjetovao sledeće:

"Ko god želi daše sretne sa Uzvišenim Allahom u bezgriješnom stanju, neka se susretne s Milostivim Bogom kada ima ženu."7

3- Kontinuitet ljudske vrste i stvaranje čestite generacije su rezultati braka i veze između mladića i djevojke, jer je Božiji Poslanik (a.s.) rekao:

"Sta spriječava vjernika da izabere supružnika ? Bez sumnje, Svemogući Allah će im u sjenci braka podariti dijete koje će otežati zemlju sa šehadetom: la-illaha-illallah."(8)

Brak na vrijeme

Da bi se okoristilo slatkim i radosnim periodom mladosti sklapanje braka na vrijeme je najbolja i najpohvalnija vrsta veze u kojoj mlada osoba pripremanjem uslova za intelektualni i socijalni razvoj započinje zajednički život.
Standard za stupanje u brak kod mladića je da u tjelesnom i materijalnom pogledu imaju minimalne mogućnosti za sklapanje bračne veze, a onda moraju da požure. Božiji Poslanik (a.s.) je potvrđujući ovu normu rekao:

"Ko god ima mogućnosti da se oženi, ali to ne učini, nije od mene."

Časni Poslanik jednog Jedinog Boga u vezi toga kaže:

"O omladino! Ko god ima mogućnosti da se oženi, neka to uradi, a ko god zbog situacije i uslova u kojima se nalazi nema mogućnosti da se oženi, neka posti. Jer post štiti i čuva od grijeha."

Smanji svoju porciju, strasti su zbog jela ili se ženi žurno i bježi od nemorala(9).
Također, mladim djevojkama je savjetovano da se udaju. Božiji Poslanik (a.s.) je zabranio metod djevojaka koje izbjegavaju udaju ili oklijevaju.

Skarednost (ružnoća) samoće

Pejgamber (s.a.v.s.) je govoreći o ljepotama braka i blagostanju oženjenih, istovremeno bio nezadovoljan samoćom (neženstvom) omladine, što je smatrao izbjegavanjem svog sun-neta (tradicije):
"Vjenčanje je moj sunnet (običaj), zbog toga, ko god izbjegava moj sunnet nije od mene."10

Negativne posljedice samotnjaštva (neženstva) su u tolikom broju da postaju plodno tlo za šejtanov utjecaj i djelovanje, on pretvara mladu osobu u zarobljenika svojih strasti, paralizuje i remeti njegov psihički mir i neprestano ga drži u depresiji ili utučenosti. Zbog toga je negativna reakcija Božijeg Poslanika (s.a.v.s.) prema onima koji imaju (uslove ) i mogućnosti za brak, ali su navikli na samoću, opravdana i poučna. Jer ova vrsta ljudi, pored pričinjavanja štete svojoj duši i tijelu štete i (društvu) zajednici u kojoj žive i vode je u propast.

Zbog toga njihovo nazivanje pokvarenjacima, propalicama11! šejtanskom braćom nije neočekivano.12
Poslanik (a.s.) je također na lijep način upozoravao i samce koji su u mogućnosti za bračni život tjerao ih na ovaj korak.

Kao što je to slučaj sa Akifom, medinskim momkom koji je došao Božijem Poslaniku (neka je mir na njega) u posjetu. Poslanik ga upita:
Jesi li oženjen?
-Nisam !
-Imaš li problema u vezi ženidbe ?
 -Nemam!
-Jesi li zdrav i imućan ?
-Jesam elhamdulillah!
-U tom slučaju, ti si jedan od šejtanove braće! Ili si jedan od hrišćanskih svećenika, a ako si musliman, ponašaj se kao svi muslimani. Ženidba je moj sunnet. Najgore osobe medu vama su neoženjeni, a najgori mrtvi su oni koji se nisu ženili. O Akife, teško tebi! Ženi se jer si griješnik!
-O Allahov Poslaniče! Prije nego što ustanem sa svog mjesta, oženi me!
-Karime, kćerku Kulsum Hamire sam udao za tebe.13

Talac (zarobljenik)opskrbe

Većina omladine zbog straha od nemogućnosti vođenja bračnog života odgađaju ženidbu, da bi nakon štednje i sakupljanja finansijskih sredstava i potpune sigurnosti opredjelili se za ovaj korak. Međutim većina strahovanja i bojazni nije opravdana, jer se zaista može početi i sa minimalnim mogućnostima. Zbog toga što se opskrba nalazi u blagostanju braka.14 To potvrđuje i Božiji Poslanik (a.s.):

"Osnivajte porodicu jer je ona vaš opskrbnik."15

A u drugom govoru (a.s.) kaže:
Ženite se sa ženama! Jer one donose bogatstvo i opskrbu.16
Riječi koje smo vidjeli iznad su najoptimističnije rečenice, i ako ih mlada osoba vidi, njenim inspiracijama postaje neustrašiva i odvažna, također to pokreće njenu energiju i moć da bi u sjenci božije milosti i davanja započela jedan novi život prepun ljepote i harmonije. Jer Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu, objašnjava:
"..ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna."17
Dođe jedan mladić u posjetu Božijem Poslaniku (a.s.) i pred njim izrazi potrebu za pomoći! Poslanik (a.s.) mu predloži ženidbu.18 Nakon toga onaj mladić se stidio da ponovo ide kod Poslanika (a.s.) da traži pomoć. U tom stanju ga vidio jedan Ensarija pa mu reče:
Ja imam lijepu kćerku, hoću da je udam za tebe!
Nakon toga mladić se oženi s njegovom kćerkom, a blagoslovom ovog braka, Božija milost prekri njegov život a problemi koji su ga pratili nestadoše bez traga.
Jednoga dana isti onaj mladić dođe kod Božijeg Poslanika
(a.s.) i upozna ga sa svojom sudbinom i onim što mu se desilo. Kada je Resulullah (a.s.) čuo njegovu priču, reče:
"Omladino, neka vam je dug i sretan život zbog toga što se ženite."


Mjerila za izbor bračnog druga


Pažnja pri izboru životnog druga je veoma bitna, a nepažnja i nemar će donijeti kajanje i bol. Važno je i neophodno da se uzmu u obzir neka mjerila i kvaliteti prilikom izbora supruga i supruge od strane djevojke i mladića. U ovim prilikama, obilježja kao što su vjera i odgoj (ahlak) se nalaze na prioritetnom mjestu, a sa druge strane, također, postoje svojstva (osobine) koje su medu zabranjenim izborima. Pogledajmo šta Božiji Poslanik (s.a.v.s.) kaže o tome.


a) Ono što je važno prilikom izbora


1. Pobožnost (vjera):
glavni savjet Allahovog Poslanika (a.s.) je bio da se treba birati pobožna osoba (vjernik ili vjernica), jer će pobožnost mladića ili djevojke sačuvati čast, stid, čednost i plemenitost.
Došao jedan mladić kod Allahovog Poslanika (neka je mir na njega), i zatražio da ga posavjetuje po pitanju ženidbe. Božiji Poslanik (a.s.) mu reče:
"Da, ženi se, i izaberi ženu vjernicu."19
Resulullah (a.s.) je u vezi vrsta izbora bračnog druga od strane nekih ljudi rekao:
"Neki ljudi se žene ili zbog (ženina) bogatstva, vjere, ljepote ili zbog porijekla, međutim vi treba da se ženite zbog (ženine) vjere i pobožnosti."20
On ( neka je mir na njega) je zabranio stupanje u brak zbog bogatstva i ljepote gdje nedostaje vjera u Jednog Jedinog Boga
Allaha (dž.š.). a zatim je rekao:
"Ko god oženi ženu samo zbog njenog bogatstva Allah (dž. š.) će ga prepuštati njenom imanju i nekretninama,21ko god se oženi jedino zbog njene ljepote, vidjet će u njoj nešto što nije prijatno, a ko god se oženi zbog njene vjere u Uzvišenog Allaha, Svemogući Allah će mu sve to pokloniti."(22)


Izaberi vjeru da bi zaslužio ljepotu, blago, položaj i sreću11


2. Ahlak (moral, etika i dobra narav):


Ovo zajedničko obilježje između djevojke i mladića je stabilna i čvrsta osnova bračnog života, a nemoral, omalovažavanje, nepoštivanje i vrijeđanje bez sumnje će ugasiti svjetlo ljubavi i muhabeta. Poslednji božiji Poslanik (a.s.) je rekao:
"Kada vašoj kćerki dođe prosac čija vam se vjera i (ahlak) narav sviđaju, prihvatite ili će se u društvu pojaviti veliki nemoral i smutnja."24


3. Porodična nepatvorenost i čistota:


Zbog utjecaja koji djevojka i mladić primaju od svoje porodice i okoline gdje su rasli i razvijali se, ova specifičnost je odlučujuća. Zbog toga je Božiji Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) rekao:
"Ženite se iz tog plemena (porodice) jer su njihovi ljudi čedni, tako da su im i kćeri čedne i čiste. A ne ženite se iz tog plemena jer su im ljudi nemoralni i bez čednosti, tako da su im i žene postale takve."25
Resulullah (neka je mir na njega) je savjetovao da se izbjegava brak sa travom koja je viđena u blatu i mulju, a u odgovoru ovako predstavlja (travu u blatu):
"Lijepa žena koja je u nemoralnoj okolini i familiji."


4. Sličnost (biti par jedno drugom):


Ova specifičnost, na neki način upućuje i savjetuje na važnost koordinisanja, bliskosti, mentalnog, moralnog i tjelesnog sklada između djevojke i mladića da bi im zajednički život bio još čvršći, uspješniji i prijatniji. Jer Allahov Poslanik (a.s.) također ukazuje na ovu činjenici:
Za slične sebi udajite i od sličnih se ženite.(27) Ima nekoliko vrsta sličnost. Kao što su vjerska sličnost, kulturna, moralna, naučna, tjelesna, sličnost po ljepoti i izgledu, godištu, finansijama, porodici, društvu i duševno mentalna sličnost. Resulullah (a.s.) je smatrao da su vjernici slični jedni drugima i da su na istom nivou. Poslanik je lično vjerio Zejd ibn Harisa sa Zejnab bint Džahš i Mekdada bin Asvada sa Zabaeh, kćerkom Zubejra bin Abdul Mutalaba. Jer, po njegovom uvjerenju, najbolja Čast je bila vjera, a skladnost u vjeri po mišljenju časnog Poslanika islama imala je posebno mjesto(28) i prednost nad svim ostalim sličnostima. Kao što je to priča o vjenčanju Džuj-bara i Zolfe jedan drugi dokaz ovog Poslanikovog mišljenja.
Džujbar je bio siromašni crnac iz Jamame koji je požurio da se sastane sa Poslanikom kada je čuo za njega, te prilike sa oduševljenjem i radošću je prihvatio islam. Allahov Poslanik (a.s.) je bio posebno ljubazan prema njemu, njega i ashabe sofe (jedna grupa siromašnih koja je živjela u Poslanikovoj džamiji) Allahov Poslanik je snabdjevao sa hranom i odjećom. Jednoga dana Božiji Poslanik (a.s.) pogleda Džujb- ara i reče:
Džujbar ! Bilo bi dobro da si se oženio jer bi mogao lakše da kontrolišeš svoje strasti, i da bi imao partnera kako u ovosvjet-skim tako i u pitanjima vjere i idućeg svjeta.
-O božiji Poslaniče, koga više volim i od svog oca i majke,koja je žena spremna da se uda za mene? Niti imam familiju, niti bogatstvo i ljepotu.
-O Džujbare ! Uzvišeni Allah je blagoslovom islama ponizio one koji su u džahilijetu (prije islama) imali ugled i čast, a one koji su bili bez ugleda i časti je počastio ugledom. Danas su svi ljudi bijeli, crni, Kurejšije, Arapi i ne-Arapi jednaki. Svi su Ademova djeca, a Adem je stvoren od zemlje.
Džujbar ! Ja danas ne smatram nijednog muslimana uglednijim od drugog, osim onog koji je bogobojazniji i pokorniji Uzvišenom Allahu. Džujbar ! Iz ovih stopa ćeš otići kod Zijada ibn Lobejda, koji je ugledan čovjek iz plemena Bani Bajade, reći ćeš mu da te poslao Božiji Poslanik i da je naredio da vjenčaš svoju kćerku Zolfu za Džujbara !
Džujbar se radosno uputio prema Zijadovoj kući. Kada je ušao u njegovu kuću, veliki broj rodbine je sjedio oko njega i bili su zauzeti nekim razgovorom. Džujbar je zatražio dozvolu i Zijadu ibn Lobejdu ovako prenio Poslanikovu poruku:
-Resulullah ti poručio da me vjenčaš sa Zolfom !
-Dali te je Resulullah poslao da mi preneseš ovu poruku ?
-Da ! Ja ne pripisujem laži božijem Poslaniku.
-Mi ne udajemo naše kćeri za osobe koje nisu naše klase i istog ugleda!
-Vrati se, a ja ću lično otići kod Resulullaha da se izvinim.
-Džujbar se ražalostio i vratio.
Tada je Zolfa došla kod svog oca i upitala:
-Oče šta si to razgovarao sa Džujbarom ?
-Kaže da ga je poslao Poslanik i poručio da udam Zolfu za njega.
-Tako mi Boga, Džujbar ne laže! Pošalji nekog da ga vrate prije nego što ode kod Resulullaha.
Zijad bez oklijevanja vrati Džujbara sa pola puta i ukaza mu poštovanje, te reče: Ostani ovdje dok se ja vratim. Zatim je otišao kod Resulullaha (a.s.) i rekao:
-Oca i majku bih žrtvovao za tebe! Džujbar je donio neku poruku od tebe. Mi iz plemena Ensar, ne udajemo svoje kćeri osim za osobe koje su našeg ugleda.
-O Zijade! Džujbar je čovjek od imana. Čovjek mumin (vjernik) je istog ugleda kao i žena muslimanka. Podaj mu svoju kćerku za ženu i nemoj se stiditi što ti je on zet!
Zijad se vrati kući i prenese kćerki Poslanikove rječi, Zolfa također zadovoljna Poslanikovim (a.s.) mišljenjem reče ocu:
Oče dragi! Znaj da ako ne poslušaš Poslanikovo naređenje da ćeš postati kafir (nevjernik).
Nakon toga Zijad uze Džujbarovu ruku i provede ga između uglednih ljudi svog plemena, a zatim učini ono što je Poslanik (a.s.) tražio od njega. Također je lično na sebe preuzeo mladin mehr i miraz, a zbog siromaštva svog zeta, pripremio im je i kuću sa svim potrebštinama za život. Tako je Zolfa postala Džujbarova supruga.29


5. Ljepota:


Ova karakteristika kao jedna privilegija je utjecajna u harmoniji i ugodnosti zajedničkog života, međutim ne nalazi se na prvom prioritetnom mjestu mjerila, jer je Resulullah (s.a.v.s.) rekao:
Netreba izabrati ljepotu lica žene nad ljepotom njene pobožnosti.30


b) Zabranjeni izbori


Pažnja i razmišljanje o spomenutim karakteristikama ispod je važno za započinjanje jednog prikladnog i mirnog života:


1. Griješnik: Osobe koje su otvoreno i javno činile grijeh i odbile poslušnost Uzvišenom Allahu ne zaslužuju bračnog druga, osim ukoliko se poprave, jer je AJlahov Poslanik (a.s.) rekao:
"Ko god da griješniku kćerku za ženu, udaljio se od njene milosti."31


Na primjer:Pijanici se kada ode u prošnju ne daje žena.:

2. Idiot (budala): On je kao nametljivac (smetalo) koje zbog svog neznanja nesvjesno stvara muke i nanosi štetu. Resulullah (a.s.) je rekao:
Izbjegavajte brak sa budalama! Jer je druženje i život sa njima belaj a dijete mu također propada.33
Naravno karakteristike kao što su laganje, nemoral, bestidnost, loše vladanje, ..., su također spomenute kao zabranjene osobine.34


***
Povjetarac života iz (proljetne bašte) rasprostire prijatni miris Muhammedova (a.s.) govora, a mladu osobu pred proljećem mudrosti je ubjedilo na predaju i priznanje Uzvišenosti Stvoritelja svjetova. Od Njega moli za blagostanje dostojnog života. Zbog toga izraz proljeće, kao uputa mlade generacije svijetli kao žarko sunce...


Fusnote:

1\ Mustadraku-l-Vasajel, tom 14, str. 152 2\ Kdfi, tom 6, str. 330
3\ Biharu-l-Anvdr, tom 100, str. 222
4\ Mustadraku-l-Vasdjel, tom 14, str. 153
5\ Et-Tahzib, šejkh Tust, tom 7, str. 239
6\ DadimuA-lsldm, Nu'man magrebi, tom 2, str. 190
7\ El-Makna'e, šejkh Mofid, str. 496; Vasajelu-š-ćije, tom 14, str. 7
8\ Man la jahduru-l-fakih šejkh Soduk, tom 3, str. 382
9\ Masnevija, defter 5, strofa 1733
10\ Biharud-Anvdr, tom 103, str. 220
11\ Vasajelu-š-ćije, tom 14, str. 3
12\ Mustadraku-l-Vasdjel, tom 14, str. 156
13\Tafsir od Abud-FutuhaRazija, tom 4, str. 34-; MustadrakuA-Vasdjel, tom 14, str. 155 -156
14\ Makdremu'l-Akhlđk, tom 1, str. 43
15\ Biharu4-Anvdr, tom 103, str. 217
16\ Makdremu-l-Akhldk, tom 1, str. 43
17\ Časni Kur'an, An-Nur (Svjetlost):32
18\ U rivajetu stoji da mu je Poslanik 3 puta predlagao i savjetovao ženidbu.
19\ Kafi, tom 5, str. 332
20\ Kanzu-l-Amdl, tom 16, str. 303, hadis 44602
211 Također, hadis 44537
22\ Vasajel, tom 14, str. 31
23\ Masnevija, dejier 4, strofa 3141
24\ Također, str. 51
25\ Također, str. 271
26\ Također, str. 19
27\ Vasajelu-ćije, tom 14, str. 29
28\ Vasajelu-š-ćije, tom 14, str. 40
29\ Kafi, tom 5, str. 339
30\ Kanzu-l-Amdl, tom 16, str. 301, hadis 44590
31\ Kafi, tom 5, str. 347
32\ Također, str. 348-
33\ Mustadraku4-Vasđjel, tom 14, str. 193
34\ Vasajelu-š-ćije, tom 14, str. 20;Mustadraku4-Vasdjel tom 14, str. 165

Skupocjeni život

Prijatni govor Allahovog (s.a.v.s.) Poslanika je najljekovitiji mehlem za umorna srca koja tragaju za putokazom i savršenom uputom.
Srca se umaraju kao i tijela. Zbog toga, da bi ste otklonili umor iz vaših srca potražite izuzetno rijetke mudrosti.1
Zaista su savjeti, preporuke i upute Allahovog Poslanika (a.s.) kao jedno proljeće koje povezuje mladog čovjeka sa klicom sreće, a njegove mogućnosti i progres ispoljava i obj- elodanjuje u svjetlu vjere.
Od mudračeva govora moćan postaješ Kaži onako, kako od njega čuješ1
Poslanikov (a.s.) savjet je kritika života koji je prekratak. Blago onom ko je u mladosti prepoznao vrijednost Poslanika i poslušao njegove vrijedne savjete a zatim ih prakti- čno primijenio u svom životu.
Parvin svoj život u laži ne troši Zbog tog što razum za vodiča ima?
Zbog toga se osvrćemo na tri savjeta Božijeg Poslanika upućena trojici poznatih mladića na početku islama :
Musliman nije poklonio svom bratu bolji poklon od rječi mudrosti koje će dodati njegovoj uputi ili će ga spriječiti od propasti (srljanja u propast) .4

Poslanikovi savjeti Aliji (r.a.)

- O Ali! Ako neko proguta svoju srdžbu koju može ispoljiti, Uzvišeni Allah će mu na Sudnjem danu podariti jedan mir i blagostanje čije zadovoljstvo i slast razumije.
- O Ali ! Najgori od ljudi je onaj koga narod poštuje da bi se zaštitili od njegova zla.
- O Ali ! Sve što opija je haram, a sve ono što je u velikoj količini opojno, čak i jedan gutljaj toga je također haram ( zabranjeno).
- O Ali ! Svaki grijeh ima pokajanje, osim ružne navike, jer kada god nepristojna osoba počini neki grijeh, posveti se i drugom grijehu.
- O Ali ! Tri su osobine pohvalne na dunjaluku i na ahiretu: Oprosti onom ko ti nepravdu i zulum učini, obnovi porodične odnose sa onim ko ih trga s tobom, pametno se ponašaj sa onima koji su se nepromišljeno ponijeli prema tvom pravu.
- O Ali I Onaj ko se boji Uzvišenog Allaha, Allah Svemogući će učiniti da se svi njega boje, a onaj ko se ne boji Boga, Allah uzvišeni će učiniti da se svega boji.
- O Ali! Najefektivniji i najčvršći rezultati imana su ljubav i mržnja u ime Boga ( na Allahovu putu).
- O Ali! Neodgojenost je odvratna.
- O Ali! Ako alim ( učenjak) klanja dva rakata namaza, bolje je od hiljadu rakata koje klanja abid (pobožni čovjek).
- O Ali ! Ako neko rastuži svoje roditelje, odbio im je poslušnost.
- O Ali ! nesreća ili belaj govora je laž, znanja zaborav, iba-deta iznemoglost, ljepote uobraženost i nadmenost, a nesreća strpljenja i sabura je zavidnost i ljobomora.
- O Ali! Moj ummet će se nakon mene naći na ispitu.
- O Ali ! Ljudi se testiraju svojom imovinom, a zbog toga što su primili islam od svog Gospodara očekuju zahvalnost, a istovremeno priželjkuju njegovu milost i sigurnost od njegove
srdžbe. Njegov haram (zabranu) raznim sumnjama i nemarnim zahtjevima smatraju dozvoljenim ( halal ), a alkohol također troše nazivajući ga (nabiz), mito poklonom a kamatu trgovinom i halalom.
- O Ali ! Ako se narod uplaši nečijeg jezika, ta osoba je od stanovnika džehennema ( vatre ).
- O Ali ! Najbolji džihad (borba i trud na Allahovu putu) je da osoba započne svoj dan s namjerom da nikom ne počini nasilje (zulum).
- O Ali ! Najgori od ljudi su oni koji prodaju idući svijet za ovaj prolazni i kratki svijet. A još gori od njih su oni koji prodaju idući vječni svijet za dunjaluk drugih ljudi.
- O Ali! Onaj ko ne prihvati izvinjenje neke osobe, bilo ono istinito ili lažno, neće zaslužiti moj šafa at ( zauzimanje na Sudnjem danu).
- O Ali ! Onaj od čije vjere ili dunjaluka nemaš nikakve koristi, u druženju sa njim nemaš nikakvog hajra (dobra), a ko god ti ne odaje poštovanje i pravo koje zaslužuješ, nisi dužan da mu odaješ poštovanje i da poštuješ njegovo pravo.
- O Ali ! Zaslužno je da mumin (vjernik) posjeduje 8 pohvalnih kvaliteta: izdržljivost i čvrstoću za vrijeme neprijatnih događaja, strpljenje prilikom nesreće, osjećaj zahvalnosti kada ga zadesi hajr i dobro, zadovoljstvo sa Allahovom opskrbom, nečinjenja zuluma neprijatelju, neuznemiravanje prijatelja, plemenitost za vrijeme neimaštine i potrebe, i da je narod u miru od njega.
- O Ali ! Ne šali se više od dozvoljenog, jer ti se vrijednost umanjuje. Ne laži jer ti svjetlost (imana) nestaje, i čuvaj se dviju stvari: uznemirenosti i bolesti. Jer ako si uznemiren, ne možeš biti strpljiv u iščekivanju pravde, a ako se razboliš ,nemožeš je (pravdu) izvršiti.
- O Ali ! Za četiri stvari počinilac brzo osjeti kaznu. Osoba kojoj se učini dobro , a ona nakon toga uzvrati zlom. Osoba kojoj ne činiš zlo, ali ti ona zlom uzvraća. Osoba s kojom sklopiš ugovor za neki posao, pa ti poštuješ potpisano i ugovoreno aliona to pronevjeri i prevari te. I osoba s kojom održavaš porodične odnose ali ona ih (odnose) prekida.
- O Ali ! Ako uznemirenost i umor savladaju nekog, neće pronaći mir za sebe.
- O Ali ! Nije dozvoljeno da pametna osoba provodi svoj život osim u tri stvari: radeći za svoj život, čineći dobra djela za onaj svijet i za dan polaganja računa te uživajući u halalima (onim što je Allah dozvolio vjernicima).
- O Ali ! Nesreća (belaj) pripadnosti plemićkoj familiji je ponos.
- O Ali! Postoje tri osobine i ako ih neko ne posjeduje, posao mu je nekompletan: bogobojaznost koja sprječava čovjeka od neposlušnosti Uzvišenom Allahu (dž.š), (narav, ahlak) ponašanje zbog kojeg se lijepo odnosi prema ljudima te blagost pomoću koje se odgovara neznanju neuke osobe.
- O Ali ! Zabranjujem ti tri osobine: ljubomoru, škrtost i oholost.
- O Ali ! Četiri osobine postaju razlog nesreće: bezobzirnost, tvrdoća srca (nemilosrdnost), duge želje i ljubav za vječnim životom.
- O Ali ! Kunem se Bogom, ako se skromna osoba nalazi u velikim problemima i teškoćama, Uzvišeni Allah joj šalje prijatan miris a za vrijeme vladavine griješnika uzdiže je iznad svih ostalih.
- O Ali! Kada jedan moj rob preseli sa ovog dunjaluka, narod govori koliko je iza sebe ostavio, a meleci govore: Koliko je ispred sebe poslao.
- O Ali! Uzvišeni Allah ne prima dove nemarnih arifa.
- O Ali ! U govoru koje ne prate djela, u nestručnom mišljenju, u imanju koje se ne troši u ime Allaha, u dobroti koja nije propraćena odanošću, u čednosti bez uzdržljivosti, u sadaki bez nijeta (želje), u životu osim sa čednošću (moralom) , u državi bez sigurnosti i sreće nema hajra i nafake.
- O Ali! Hoćeš li da ti kažem ko mi je najsličniji po ahlaku ? Da, Božiji Poslanice !
Najsličniji su mi oni koji su najboljeg morala (ahlaka), oni koji su najstrpljiviji, oni koji se naljepše ponašaju sa svojom rodbinom i oni koji su najpravedniji prema sebi.
- O Ali ! Ako neko ogovara brata muslimana u njegovom prisustvu i on mogne to spriječiti, ali ne učini, Uzvišeni će ga Allah prezirati i na ovom i na onom svijetu.
- O Ali! Nijedno siromaštvo nije gore od neznanja, a nijedno bogatstvo vrijednije od razuma, nijedna te usamljenost toliko ne udaljuje koliko uobraženost, nijedan razum nije kao mudrost, nijedna pobo- žnost nije kao izbjegavanje Božijih zabrana i neprikladnih radnji, a nijedna loza (porjeklo) nije kao lijep odgoj, i nijedna navika nije kao razmišljanje.
- O Ali ! Onaj ko zaboravi da šalje salavat (donošenje pozdrava na Poslanika i njegovu porodicu) izgubio je put prema džennetu.
 

Poslanikovi savjeti Ibn Mesudu


- O Ibn Mesude ! Onaj ko žudi za džennetom žuri da čini dobra djela a ako se neko boji džehennema, neka ostavi strasti i pohotu. A onaj ko očekuje smrt, odriče se ovosvjetskih užitaka, a ako je neko na dunjaluku bio pobožan i pravedan, belaji i nesreće mu se čine beznačajnim.
- O ibn Mesude ! Pročitaj ovo što je Uzvišeni Allah rekao: "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene,
sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka, i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu, a najljepše mjesto povratka je u Allaha."6
- O ibn Mesude ! Pročitaj i ovo:
"Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta odslatka života koji su provodili ?" 7
- O Ibn Mesude ! Ako neko nauči Kur'an zbog postizanja dunjalučkih ciljeva, Allah će mu zabraniti ulazak u džennet.
O Ibn Mesude ! Tvoji drugovi trebaju biti tvoja braća i iskreni vjernici, zbog toga što je uzvišeni Allah rekao:
"Tog dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili:" 8
- O Ibn Mesude! Poštuj i voli poštene i pravedne, jer će osoba biti sa onim koga voli, ako nisi u mogućnosti da činiš dobra djela poštuj i cijeni učene ljude, jer je Svemogući Allah rekao:
"Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjer-ovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti."9
- O Ibn Mesude ! Nikad, pa čak ni jednog trenutka, ne pripi-suj Uzvišenom Allahu partnera, čak i kada bi te pilom u komade prepilali ili kada bi te objesili pa u vatru bacili.
Uzvišeni Allah kaže:
"Oni koji u Allaha i Poslanike Njegove budu vjerovali imaće u Gospodara svoga stepen pravednika i mučenika (šehida).. " 10
- O Ibn Mesude ! Nemoj biti kao oni koji upućuju ljude na dobro, naređuju im da čine dobro ali sebe zaboravljaju. Uzvišeni Allah kaže:
"Zar da od drugih tražite da čine dobra djela, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" "
- O ibn Masude ! Čuvaj svoj jezik, jer je Uzvišeni Allah rekao: "Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge će o onom što su radile svjedočiti." u

- O Ibn Mesude ! Kada si sam, boj se Boga kao da Ga vidiš, a ako Ga ne vidiš ,pretpostavi da on tebe vidi. Jer je Uzvišeni Allah objavio:
"Koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u "Nj", u miru, ovo je Dan vječni!" 13
- O Ibn Masude ! Ako radiš neki posao, radi znanjem i pametno, i nikad bez razmišljanja i informacija ne započinji neki posao, jer je Uzvišeni Allah rekao:
" I nebudite kao ona koja bi svoju predu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela,.." 14
- O Ibn Mesude! Muslimani moraju biti ponizni, učtivi, smireni, razumni, fleksibilni, fini, pravedni, obrazovani, spremni da pri-hvataju savjete, organizovani, promišljeni, bogobojazni, spremni za pomoć, moraju izbjegavati grijehe, spremni da vole i mrze zbog Allaha, povjerljivi, nepristrasni prilikom suđenja, spremni da pruže pomoć onima koji su u pravu protiv onih koji nisu u pravu, te spremni da opraštaju onima koji su zulum učinili.
- O Ibn Masude ! Ukoliko neko stiče (vjersko) znanje zbog ostvarivanja dunjalučkih interesa, te prednost daje dunjalučkim ljepotama i ukrasima, Uzvišeni Allah se ozbiljno ljuti na njega, što će biti razlog njegovog ulaska u džehennem zajedno s jevrejima i hrišćanima koji su odbacili svoju nebesku objavu (knjigu).
Uzvišeni Gospodar objavljuje:
"Ono što je u vas - prolazno je, a ono što je u Allaha- vječno je." 15
- O Ibn Mesude ! Nastoj da poboljšaš svoj batin, jer je Svemi-losni Allah rekao:
"Onoga dana kada budu ispitivane savjesti, kada čovjek ni snage ni branioca neće imati." 16


Poslanikovi savjeti ibn Abbasu (17)


-Ništa ne smatraj ravnim Uzvišenom Allahu, čak i da te ubiju ili bace u vatru.
-Nemoj biti neposlušan ocu i majci, pa čak i kada bi ti zapovjedili da ostaviš porodicu i imetak.
-Namjerno ne zapostavljaj farz namaze, jer onaj ko namjerno ostavi farz namaz, Allahovo obećanje milosti se neće odnositi na njega.
-Nemoj piti alkohol jer je izvor sviju zala.
-Izbjegavaj grijehe, jer kada se grijeh čini uslijedit će Allahova srdžba.
-Od bježanja sa bojnog polja se čuvaj, iako ljudi ginu.
-Ako smrt dođe ljudima, budi čvrst.
-Nemoj biti nehajan (bezobziran) pri njihovom (obrazovanju) vaspitanju.
-Boj se Uzvišenog Allaha u vezi obaveza prema njima.
 


Bibliografija


1. Časni Kur'an.
2. Asare Sadikin: Sadck Ehsan-BakhŠ.
3. Akhbare Makke fi kadimu-dahr va hadis: Muhammad bin Ishak Fakehi, Daru Khadr, bejrut, 1414 g.h.
4. Akhbare Makka va ma da'a fijha mina-1-Asar: Abi El-Valid El-Arzaki, Manšurat-šarif Ar-Rida, Kom, 1411 g.h..
5. Al-Ekhtesas, šejh Mofid, Manšurat \ama atu-1-Mudaresin, Kom.
6. Akhlaku Nabi (a.s.) va Adabuhu: Abi ćejh Isfahani, Daru-1-Muslim, Ar-Rijad, 1418 g.h.
7. Al-Eršad, šejh Mofid, Mua'seseje Alu-1-Bejt, Kom, 1413 g.h.
8. El-Estijab fi ma'refati-l-Ashab:El-Kurtubi, Daru-1-Ketabu-1-Elmije, Bejrut, 1415- g.h.
9. Usdu-1-Gabe fi marefati-1-Sahabe: Ali Bin Muhammad \arzi (ibn Asir), Daru-1-Ma'refe, Bejrut, 1418 g.h.
10. El-Asabe fi tamjizi Sahaba: Ibn Hadr El-Askalani, Daru Sader, Bejrut.
11. E'lamud-Din, Hasan Bin Abi El-Hasan Ed-Dejlami, El-Mat'aba El-Mehdija, Kom.
12. E'lamu-1-Vara bi E'lamu-1-Huda: Aminu-1-Islam Fazi bin Hasan Tabresi, Mua'seseje Alu-1-Bejt, Kom, 1417 g.h.
13. E'janu-1-ćije: Muhsin Amin Amoli, Daru-1-Ta'arof, Bejrut.
14. El-Agani: Abu-1-Farad Isfahani, Daru-1-Fekr, Bejrut. 15- Amtau-1-Asma: Makrizi, Daru-1-Ansar, Kairo, 1410 g.h.
16. Ansabu-1-Ašraf: Balazeri, Daru-1-Fekr, Bejrut, 1417 g.h.
17. Insan ćenasi: Muhammed Reza Amin Zađe, Entešarat dar Rahe Hakk, Kom, 1378 solarne godine.
18. Anvaru-1-Hedaje: Hasan bin Ali bin Jazdi, štamparija, Haman, Naddaf.
19. Biharu-1-Aiivar: Muhammed Bagher Madlesi, Daru-Ehja El-Tarath El-A'rabi, Bejrut, 1403 g.h.
20. El-Borhan fi Tafsiri-1-Kur'an: Sejid Hašem Bahrani,
 

fusnote:


1- Nehdiu-l-Belaga
2\ Ferdousi
3\ Parvin E'tesami
4\ Madmueje Varam
5\ Makdre>nu-l-Ahldk, tom 2, str. 319-337. Poslanikova poruka, str. 116-130
6\ Časni Kur'an, Alilmran (Imranova porodica): 14
7\ Časni Kur'an, Al-šu'ara (Pjesnici):205-207
8\ Časni Kur'an, Az-Zuhruf (Ukras):67
9\ Časni Kur'an, En-Nisa (Zene):69
10\ Časni Kur'an, El-Hadid (Gvožđe):19
11\ Časni Kur'an, Al-Bakara (Krava):44.
12\ Časni Kur'an, Ja-sin
13\ Časni Kur'an, Kaf:33-34
14\ Časni Kur'an, An-Nahl (Pčela):92
15\ Časni Kur'an, An-Nahl (Pčela):96
16\ Časni Kur'an, At-Tarik (Danica):9-10
17/ Abdullah ibn Abbas se rodio tri godine prije hidžre u Abi Talibovoj so'bi. Iste godine kada je Meka osvojena, zajedno sa ocem je otišao u Medinu. A prije toga je već primio islam. Hakim Nejšaburi smatra daje on imao 15 godina kada je Poslanik (s.a.v.s.) preselio. Tarikhe Madine Damask, tom 12, str. 294